Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Od Tuđmanove Hrvatske ostali su samo himna, grb i zastava

I 30 godina nakon međunarodnog priznanja imamo detuđmaniziranu, neojugoslavensku, demografski opustošenu i pravno nesigurnu državu

 

Nakon što je 13. siječnja 1992. godine Vatikan priznao samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku uslijedilo je priznavanje od Njemačke, Italije, Švedske  i ostalih europskih i svjetskih zemalja. Kruna je bila prijam u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. godine. Obrambeni Domovinski rat još je trajao, trećina Hrvatske bila je okupirana od velikosrpskog i JNA agresora, ali bili smo ponosni, ispunio nam se tisućljetni san o samostalnoj hrvatskoj državi. HDZ kao stožerna stranka, koja je predvodila osamostaljenje Hrvatske, pretvorila se, nakon 30 godina u njenog grobara. Ponovnom uspostavom  jugoslavenskog vrijednosnog sustava  nestale su sve hrvatske vrijednosti za koje smo se izborili u Domovinskom ratu.

HDZ kao stranka sa najviše članova koji se predstavljaju kao hrvatski domoljubi, sa desnom rukom na srcu kada svira hrvatska himna, a lijevom u džepu, sustavno je razarala sve što je postignuto do smrti svog predsjednika i predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

SDP – Socijaldemokratska partija Hrvatske, kao slijednica jugotitoističke ideologije očekivano je protiv hrvatske države kao zemlje hrvatskog naroda. Oni samostalnu hrvatsku državu nisu htjeli, nisu za nju ni glasali, napustili su Sabornicu prije izglasavanja samostalnosti 25. lipnja 1991. godine, pa od njih ne iznenađuje protuhrvatsko djelovanje.

Dok od HDZ-a kao stranke koja je inicirala i predvodila osamostaljivanje i stvaranje hrvatske države, je potpuno neočekivano i nelogično da radi protiv svog prvog predsjednika i države koju su stvarali.

Nakon njegove smrti hrvatski politički šakali su otvoreno čupali sva demokratska postignuća i sada imamo demografski, gospodarski i duhovno, beznadno devastiranu i razorenu Hrvatsku. Od Tuđmanove Hrvatske ostala je samo himna, grb i zastava. Eto i kuna će nestati i biti zamijenjena sa eurom (na zadovoljstvo Puhovskog i njemu sličnih)

Prvi predsjednik HDZ-a nakon dr. Tuđmana  bio je Ivo Sanader. On je uveo u politički život vladajućih SDSS-a i Milorada Pupovca sa „Hristos se rodi“ 2006.godine. Uveo je mito, korupciju, gospodarski kriminal za koji je pravomoćno osuđen. Ključna mantra s kojom je Sanader preuzeo vlast glasila je: detuđmanizacija – raskid sa svim negativnostima Tuđmanove ere. Carla del Ponte, glavna haška tužiteljica, bila je noćna mora  Sanaderu: Carla lomi Hrvatsku, smatra da se nije u stanju suočiti s vlastitom odgovornošću za ratne zločine a  sama je selektivno dopustila Srbiji da zamračuje dokumente!? Koje li objektivnosti?

Sadašnji predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, došao je s idejom da mijenja HDZ i Hrvatsku, pa je od HDZ- a napravio jugoslavensku stranku koalirajući sa SDSS-om! I na to je članstvo pristalo, pa odvlače skupa sa poslušnicima u Hrvatskom Saboru Hrvatsku u neojugoslavenski sustav vrijednosti.

Vlada premijera Plenkovića nije napravila pomak u nalaženju nestalih, nije kažnjen ni jedan srpski ratni zločin, ali je zato kažnjen hrvatski branitelj Mihajlo Hrastov jer je ubio 13 vojnika koji su došli kao agresori na Hrvatsku. Hrastov je u izjavi Hini rekao da su ukupni odštetni iznosi 11 milijuna i 690.000 kuna, a da mu je na naplatu došlo preko 2,7 milijuna kuna, odnosno da mu je već stigla ovrha na 2.7450.000 kuna.

Od Srbije Vlada nije naplatila odštetu, ali zato hrvatski branitelj plaća agresorskom vojniku, odnosno njegovoj obitelji, nakon maratonskog 20 godišnjeg suđenja??? Suludo, a istinito!

Vlada premijera Plenkovića samo priča o reformama, a od njih ništa. Dapače, dopustila je da se ruši dignitet Domovinskog rata sa komemoracijama SNV-a, nijedan četnički spomenik nije srušen i maknut, nije zaštitio Hrvatsku od vrijeđanja lijevih jugoslavena, koji nas stigmatiziraju s Jasenovcem i s ustaštvom! Ništa nije riješeno ni sa Dokumentom dijaloga, nije uspio zaštititi ni nacionalni interes a ni hrvatsku čast.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman imao je viziju, kakvu demokratsku državu želimo, za kakvu se borimo i sažeo u nekoliko  točaka:

  1. Novi ustav Republike Hrvatske. Izraženom voljom hrvatskog naroda na prvim višestranačkim demokratskim izborima 22.travnja 1990.godine, referendumom  o samostalnosti 19.svibnja 1991.godine, i očitovanjem za demokratske slobode, državni suverenitet Hrvatske, odricanje od Jugoslavije i jugoslavenskog vrijednosnog i životnog sustava, određene su temeljne odrednice novog hrvatskog ustava.
  2. Ustanovljavanje poretka pravne države i modernizacija državne uprave. Demokratski ustroj i podjela vlasti na zakonodavnu , izvršnu i sudsku vlast. Depolitizacija sudstva i njegova nezavisnost od političke vlasti. Debirokratizacija i modernizacija sveukupne državne uprave.
  3. Duhovna i moralna obnova. Pobjeda demokratskog duha i zajedništva svih hrvatskih građana, bez obzira na prošlost i svjetonazor, na građane prvog i drugog reda, na podobne i nepodobne, na podrijetlo i svjetonazor, ciljevi su mlade hrvatske države. Demokracija u kojoj će vladavina većine značiti zaštitu manjina, u kojoj neće biti diskriminacije po niti jednoj osnovi.
  4. Promjene u vlasničkim odnosima u gospodarstvu. Denacionalizacija, privatizacija, novi porezni sustav i bankarsko poslovanja mijenjaju se iz temelja uz poštivanje prava radnika!
  5. Demografsko oživljavanje. Sveukupnom jugoslavenskom politikom hrvatsko nacionalno biće dovedeno je u stanje demografske ugroženosti. Promjenom opće društveno-političke klime treba stvoriti uvjete za sprečavanje odlaska mladih u svijet i to sa cijelim obiteljima.
  6. Povratak i uključivanje iseljeništva. Uspostava duhovnog jedinstva između domovinske i iseljene Hrvatske. Poticanje ulaganja iseljenika u sva područja gospodarskog života. Naseljavanje na opustjelim područjima.
  7. Nužnost promjena u javnim službama na svim područjima života. Nužnost velikih promjena u kulturi, znanosti, školstvu, zdravstvu , socijalnoj skrbi, osiguranju i novinarstvu. Sloboda Medija, odmak od jednoumlja i oslobođenje stvaralačkog potencijala primarni su ciljevi. Jugoslavenski socijalistički sustav vrijednosti, svojom je izopačenošću porušio je i omalovažio sve tradicionalne, hrvatske vjerske i moralne vrednote. Poremećaji u sustavu vrijednosti izazivali su iseljavanje, malodušnost, apatiju sposobnih, i napredovanje nesposobnih i bezobzirnih karijerista! Izlaskom iz Jugoslaviju napustili smo jugoslavenski sustav vrijednosti, da bi osamostaljenjem počeli graditi hrvatski sustav vrijednosti, na temelju hrvatskog identitetu koji čini hrvatski jezik, tradicija  i kultura.

Što je od tih smjernica koje je postavio Dr. Franjo Tuđman ostvareno?

Malo, ništa dobrog  za hrvatski narod. Smrću prvog hrvatskog  predsjednika dr. Franje Tuđmana, 2000. godine na vlast je došla  koalicija sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom i predsjednikom države Stjepanom Mesićem. Tada su prikriveni Jugoslaveni izašli iz svojih mišjih rupa u javnost, zgrabili priliku i započeli destrukciju mlade hrvatske demokratske države. Stjepan Mesić je bio katastrofalan predsjednik države.

Da je Hrvatska pravno uređena država odavno bi bio osuđen za veleizdaju. Ali to se nikada ne će dogoditi sa ovim Pravosuđem, kao što nikada nitko u Hrvatskoj nije osuđen za zločine počinjene nad Hrvatima u komunističkom režimu bivše Jugoslavije.

Započeo je proces detuđmanizacije na žalost svih domoljubnih Hrvata koji su se  opet, umjesto da se gromoglasno suprotstave i prosvjeduju zavukli u hrvatsku šutnju. Otvoreno prosvjedno pismo  uputili su 12 ratnih generala HV-a: Janko Bobetko, Davor Domazet-Lošo, Ivan Čermak, Ivan Basarac, Krešimir Ćosić, Ante Gotovina, Damir Krstičević, Ivan Kapular, Mirko Norac, Miljenko Filipović, Ivan Korade i Nojko Marinović i suprotstavili se kriminalizaciji Domovinskog rata, pa ih je Stjepan Mesić ovlastima koje su mu,  da tragedija bude veća, svojim glasovima dali hrvatski glasači, po brzom postupku umirovio.

Time je započeo proces uništavanja pobjedničke Hrvatske vojske, pa je pri tome i cijelu Istru na zahtjev IDS-a demilitarizirao. U Istri nije više bilo hrvatske vojske, a za vrijeme Jugoslavije Pula je bila najveći garnizon JNA na Sjevernom Jadranu. To su apsurdi, koji proizlaze iz jugoslavenskog naslijeđa koje nažalost prevladava u Istri i  Hrvatskoj.

Postupke Stjepana Mesića niti jedan iole razuman čovjek ne može opravdati!

Bez presedana je njegovo svjedočenje u korist tužiteljstva na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Den Haagu u Nizozemskoj. Predsjednik države svjedoči protiv vlastite države kojoj je predsjednik? Apsurdno!

I ne samo apsurdno, nego i zlo, zlo proizašlo iz zlog uma opsjednutog zavišću i gnjevom prema prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i prema njegovom životnom djelu samostalnoj  državi Hrvatskoj.

A tek dovesti TV ekipu sa snimateljem u arhivu predsjedničkog ureda bivšeg Predsjednika i dijeliti klasificirane i neklasificirane dokumente neselektivno medijima i Haaškom tužiteljstvu? Kao posljedica uslijedila su uhićenja hrvatskih generala i dugogodišnje razvlačenje i sudovanje ne samo generalima, nego i Domovinskom ratu.

Nevjerojatno da nitko iz trećeg stupa diobe vlasti Pravosuđa nije pokrenuo pitanje njegove političke i pravne odgovornosti, jer po Ustavu RH

Članak 94.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Nitko iz političkih, zakonodavnih i sudbenih struktura ne postavlja pitanje kako i na koji način je zloupotrijebio svoju funkciju predsjednika na štetu Republike Hrvatske, a po Ustavu RH

Članak 105.

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.

Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.

O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povrjedu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.

Eto  nitko iz  službenih državnih struktura nije u deset godina njegova mandata  vidio ništa sporno u njegovim postupcima? To je dokaz tko vlada Hrvatskom!

Nezaboravne su izdajničke i gadljive riječi Vladimira Šeksa, izrečene nevjerojatnom mirnoćom  „locirati, identificirati, uhititi, transferirati”. One su odraz odnosa vladajućih struktura prema hrvatskoj državi i prema Domovinskom ratu, koji je temelj hrvatske državnosti i samostalnosti.

Znači jednakim žarom su provodili detuđmanizaciju i HDZ i SDP i HNS i  IDS i HSU i HSS kroz svih 10 godina, dva mandata Stjepana Mesića. Niti jedan od zadataka koji je postavio dr. Tuđman nije ostvaren. Ustav RH koji je izglasan u Hrvatskom Saboru 22. prosinca 1999. godine sročen tako da ga svatko tumači kako mu odgovara.

Kriminalizacija Domovinskog rata traje neprestano od samog početka

Kriminalizacijom Domovinskog rata ruše se sami temelji hrvatske države. Čistu pobjedu treba pretvoriti u zločin, da bi se izvukli zaključci, kako je hrvatska država zločinačka. Na tome zdušno radi Republika Srbija i eksponenti njene politike u Hrvatskoj Srpsko narodno vijeće i njihov predsjednik notorni hrvatomrzac Milorad Pupovac, Predugo bi potrajalo nabrajati njegovu protuhrvatsku djelatnost, pa ću izdvojiti samo neke komponente u kojima je sudjelovala nažalost i  hrvatska vladajuća kasta i iz HDZ-a i iz SDP-a.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je uz prava i zaštitu nacionalnih manjina, direktno  uperen protiv domicilnog većinskog hrvatskog  naroda u pogodovanju manjinama kakvog nema nigdje u svijetu.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina izglasan je u Hrvatskom Saboru 23. prosinca 2002. godine NN 155/2002, (2532), znači u vrijeme Vlade Ivice Račana. Moram napomenuti da je dr. Tuđman pod točkom 3 zagovarao prava manjina bez diskriminacije prema većini, što i spada pod standarde demokratskog društva. Dr. Tuđman je u svojim smjernicama jasno definirao: “Demokracija u kojoj će vladavina većine značiti  zaštitu manjina, u kojoj neće biti diskriminacije po niti jednoj osnovi“

Međutim 16. lipnja 2010., godine Hrvatski sabor je izglasao Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina NN 80/2010, koji je u osnovi diskriminacijski izravno uperen protiv  većinskog  domicilnog hrvatskog  naroda.

Izmjenama čl. 19 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na prijedlog Vlade HDZ-a Jadranke Kosor, manjinama je dano pravo na osam predstavnika u Saboru, na štetu hrvatskog naroda iz dijaspore, kojima je ostavljeno samo tri mjesta od 12 koliko je prije imao, što je s obzirom na postotak zastupljenosti stanovništva izravno upereno na štetu hrvatskog naroda i što je izravno protiv točke 6, smjernica dr. Franje Tuđmana.

I ne samo da je tu oštećen hrvatski narodni korpus, nego je diskriminiran i pri zapošljavanju po članku 22. po kojem manjine imaju prednost pri zapošljavanju pod istim uvjetima.

Po članku 13 omogućeno je lokalnoj samoupravi da izmjenom statuta omogući dvojezičnost i u jedinicama lokalne samouprave bez obzira na postotak udjela manjina u ukupnom stanovništvu.

Te izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina izravno su uperene protiv većinskog hrvatskog naroda. Posljedice su vidljive u svakodnevnom životu i na svakom koraku. Rezultat su detuđmanizacije koju je vidljivo iz primjera provodio i HDZ, jer je dr. Tuđman u svojim smjernicama i svugdje uvijek naglašavao da prava manjina ne mogu biti veća od prava većinskog hrvatskog naroda.

Djelomično je točna tvrdnja HDZ-ovih političara Plenkovića i Kapulice da je: “Suradnja HDZ-a s manjinama ostavština je Tuđmanove politike pomirbe”.

Da ali ne na štetu hrvatskog naroda, kao u Istri gdje je provedena talijanizacija preko 65 % stanovništva, a Talijana ima 6 % i talijanska zastava vijori se pored hrvatske!

Uloga Hrvatskoga sabora                       

Hrvatski državni sabor bio je čuvarom suvereniteta hrvatskog naroda, sa izuzetkom razdoblja od 1918.-1941. godine. U povijesti hrvatske državnosti sva važnija zbivanja u političkom, kulturnom i vjerskom  životu događala su se na Saboru. I nakon što je hrvatsko Kraljevstvo povezano personalnom unijom s Ugarskom ( 1102-1526 ), a potom s Habsburškom  krunom (1526.-1918.), Hrvatski sabor i hrvatski ban bili su nositelji nacionalnog suvereniteta i branitelji državnosti.

U ovih 20 godina nakon smrti predsjednika dr. Tuđmana, Hrvatski sabor postao je servis Vladi, umjesto da nadgleda i kontrolira rad Vlade, Sabor služi Vladi samo da potvrđuje što mu Vlada predloži.

Toliko je zakona izglasano u Saboru nepovoljnih za hrvatske građane, neodgovorno, samo kao potpora Vladi, da su građani izgubili povjerenje u tu instituciju, kao i u sve druge institucije.

Pogledajmo samo zastupnike SDSS-a u Hrvatskom saboru i njihovo ponašanje! To je posljedica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Njima su zagarantirana tri zastupnička mjesta bez obzira koliko će glasova dobiti na izborima.

Saborska zastupnica Dragana Jeckov pokazala  se nedostojnom časnoj dužnosti zastupnice u Hrvatskom Saboru, ponižavajući kolegu zastupnika kojemu kao nije ni ime znala, pa time namjerno povrijedila i ponizila  njegov dignitet kao osobe, kao hrvatskog branitelja i kao zastupnika u Hrvatskom Saboru!

Zastupnici SDSS-a pokazuju nepoštivanje institucije Hrvatskog Sabora,  koriste ga za svoje izlaganje puno objeda i optužbi na račun hrvatskih branitelja, hrvatskog naroda i države Hrvatske, a nemaju ni  minimum kulture odslušati odgovore kolega saborskih zastupnika koje su prozvali i optužili. Ponašanje nedostojno ne samo za zastupnike  u Hrvatskom Saboru, nego kao čovjeka prema drugom čovjeku, neprilično ispod svake  iole kulturne ljudske komunikacije. Ni minimum ljudskosti ne pokazuju, a pričaju o žrtvama, „Žrtva je žrtva“ još dobiju pljesak.

Koriste saborsku govornicu za perfidno, podmuklo i neodgovorno manipuliranje, i onda kukavički i neodgovorno zajedno sa svojim mentorom Miloradom Pupovcem napuste Sabornicu! Doista krajnje neodgovorno, nekulturno, nedemokratski, arogantno i nekorektno ponašanje u Hrvatskom saboru, najvišoj zakonodavnoj instituciji Republike Hrvatske.

Zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga pričala je kako je kao djevojčica morala bježati iz Knina, i dobila pljesak. Nitko od hrvatskih zastupnika nije se sjetio spomenuti  djecu iz kolone koja su izlazila iz razorenog Vukovara i uplakanu djevojčicu Željku Jurić. Kako se brzo zaboravljaju hrvatske žrtve!?

Zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac odlazi u Banja Luku, na proslavu 30. obljetnice nepriznate Republike srpske, kažu kao predstavnik SNV-a. Ali on je i zastupnik u Hrvatskom saboru, a Hrvatska nije priznala samostalnost RS-a, već samo BIH.

Sva bijeda, kukavstvo, bezosjećajnost, licemjerstvo, pogodovanje srpskom agresoru, korumpiranost i nebriga za hrvatski narod, hrvatskih vladajućih političkih elita, izbila je sramotno u Hrvatskom saboru,  ponižavanjem hrvatskih branitelja i herojskog grada Vukovara! Stoga moram sve one zastupnike u Saboru koji su pljeskali podsjetiti opet i ne znam po koji put iznova na planiranu srpsku agresiju na Hrvatsku. Na ovakvim temeljima  na može se graditi povjerenje u državne institucije, ni u Hrvatski Sabor.

Braniteljske udruge dokaz su nebrige za branitelje

Još u tijeku Domovinskog rata, počelo se osnivati Braniteljske udruge sa ciljem da se razbije snaga braniteljske populacije koja je jedina stvarna oporba, na braniku časti Domovinskog rata. Braniteljska populacija razbijena na 1235 braniteljskih udruga u kojima vodstvo plaćeno od vladajućih i lokalnih struktura nikome ne polaže račune kako su utrošena sredstva, u čijim su džepovima završila, izgubila je povjerenje samih branitelja. To je tragedija  branitelja razočaranih zbog korupcije i nepravde, koji ne vide izlaz pa rješenje vide u suicidu.

Suicidi su posebno bolna i osjetljiva točka, a podaci govore da je od 1991. do 31. ožujka 2021. godine – suicid počinilo ukupno 3444 branitelja.

Demografska devastacija

Upravo su objavljeni prvi rezultati popisa stanovništva;

Gubitak u demografskoj strukturi stanovništva U Hrvatskoj je skoro 10 % manje stanovnika. Gubitak, odnosno iseljavanje od 396.360 stanovnika uvjetovano je:

Nezadovoljstvom društveno- političkim stanjem, blokadama, nemogućnošću nalaženja posla, propadanjem OPG-a, likvidacijom poduzeća, nemogućnošću napredovanja i drugim osobnim razlozima. Napuštaju se cijela seoska imanja sa gospodarskim zgradama. Odlaze cijele obitelji. Pa sve skupa daju tužnu sliku praznih sela po Slavoniji.

Lili Benčik

Povezane objave

Ni hrvatsko ni novinarsko društvo

HF

IDS je uvijek bio protiv hrvatske države (3)

HF

Mi smo tu od navek!

HF

Ne laži, koristi originalne izvore, koristi statistiku!

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više