Preduvjeti opstanka i trajanja

Hrvatski je narod sposoban odhrvati se napastima Zloga

Iako sam sklon ponavljati latinsku poslovicu Historia est magistra vitae, nerijetko bivam pobuđen tvrditi da mudrosti nije nikad previše, i da je uvijek više nespoznata nego spoznata, zbog čega nema jamstva za isključivanje zabluda. Čvrstim uzdanjem u Boga, međutim, smanjuje se vjerojatnost skretanja u zablude i povećava vjerojatnost ispravna postupanja. Uzdanjem u Boga stječe se obrambena snaga protiv obmanjivačkih zavođenja proisteklih od Zloga, pa jača sposobnost za ljubav prema bližnjima. Zato neka mi bude dopušteno upozoriti bližnje na prepoznate prijeteće opasnosti, one diljem svijeta, a poglavito na one kojima smo već izloženi.

Hrvatski je narod još uvijek pretežito istinski vjernički, katolički, pa je sposoban odhrvati se napastima Zloga, pri čemu mora ustrajati u nastojanju da bude ono što jest i da bude stalno svjestan da mu je Bog darovao najljepšu zemlju na svijetu. A što je Bog darovao to se ne smije otuđiti već o tome skrbiti po uputama Božijim. Smijem se, dakle, prisjećati pisano već izrečena pa upozoravati mlađe bližnje na potrebu stalnog prepoznavanja puta kojeg nam Bog osvjetlava.

Već je prošlo dosta vremena odkako sam u „Lovrećkom libru“ napisao da je Hrvatska cjelovit biologijski sustav (1). U nizu članaka bila je riječ o tragičnim događajima iz povijesti Lovreća uz podsjećanje na tragične sudbine brojnih nevinih lovrećkih stradalnika. Prepoznavanje sadašnjeg gospodarstvenog, strateškog i općedruštvenog stanja u Hrvatskoj potaknulo me na objavljivanje dvaju kratkih članaka. Naslovom prvog već objavljena članka usudio sam se tvrditi da će Bog sačuvati Hrvatsku i spasiti hrvatski narod (2). U drugom, još neobjavljenu a već podastrtu članku za objavljivanje, naslovom sam pripomenuo da nije svaka vlast od Boga. Tvrdnju sam i pojasnio prepoznatim sustavnim opakostima kojima se ugrožavaju sržni dio hrvatskog naroda i hrvatska država kao suverena zajednica cjelokupna svojeg žiteljstva. Nema jamstva da će podastrti članak biti i objavljen, pri čemu ne treba očekivati da će po eventualnu njegovu objavljivanju i njegov sadržaj biti čitan od ljudi dobre volje. Prema tome, svakako je poželjno da u ovom tekstu pokušam izreći bitnosti o kojima ovise obstojnost hrvatske države i optimalno egzistencijsko trajanje hrvatskog naroda, a s prigodnim osvrtom na mogućnosti uspostave boljih životnih uvjeta na lovrećkom području i okolinskom susjedstvu.

Suvremene tehničke mogućnosti dosegle su razinu koja više pogoduje čovjekovu podjarmljivanju nego oslobađanju, pri čemu nisu zanemarive ni prijetnje koje mogu ugroziti čitav planet Zemlju pa i obstanak njezina biosa. Prema sadašnjim spoznajama Zemlja je jedini član Sunčeva sustava kojeg karakterizira i biosfera, u kojoj je Bog stvorivši čovjeka na svoju sliku i priliku omogućio čovjeku da skrbi o Zemljinu biosu tako da traje. Zato se nameće pitanje postupa li čovjek u skladu s ulogom koju mu je Bog darovao?! Zapita li se ikada zašto je antičkim Grcima Zemlja bila jedna od boginja? Proizlazi, dakle, da nijedan Zemljin djelić ne smijemo zanemariti, pa zato ni darove koje nam pruža da bi opstali i trajali. Lijepo to reče hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić: „Padaj, padaj sitni beli snežek. Stiha mi na zemlu padaj, naj joj biti težek. Snoćka je malo spala. Dobra nam je lani bila, vsega nam je dala.“ Stihove sam pročitao i upamtio dok bijah gimnazijalac, pa ne mogu tvrditi da je prisjećanje cjelovito, ali smijem vjerovati da je ipak još uvijek poučno. Pobuđen sam prisjetiti se stanja kakvo bijaše u doba mojeg dječaštva. Čak i u ratnim uvjetima, kada se ginulo i gladovalo, na lovrećkom prostoru je bilo znakovito više žitelja nego ih je u sadašnje vrijeme. Zemlju se obrađivalo i životinje uzgajalo. Iziskivalo je to goleme napore uz popratnu hrabrost da se ustraje u očuvanju onog što nam je Bog darovao, pri čemu je natalitet bio adekvatan, povremeno čak i superioran mortalitetu.

Dakle, smije se tvrditi da je tadašnja lovrećka ljudska populacija neupitno bila vitalna, kadra preživljavati unatoč golemim poteškoćama i prijetećim opasnostima te nerijetko nužnim odlascima u tuđinu da se nadoknade manjkavosti. Uspijevalo se lovrećki prostor obraniti od neprijateljskih ugrozbi. Proizlazi da je optimalna prostorna raspoređenost čimbenik , koji se strategijski ne smije zanemariti. Znači, mora se ustrajati u ostvarivanju strategijski prihvatljiva stanja i u Lovreću i u cijeloj nam domovini Hrvatskoj. Nisam neutemeljeno prije dvije godine osjetio potrebu da objavim članak pod naslovom „Sustavna sterilizacija egzistencijskih sposobnosti naroda i njezine posljedice“(3). Držim da ni sadašnje stanje u Hrvatskoj ne opovrgava opravdanost objavljivanja teksta definiranog spomenutim naslovom. Uistinu su na djelu destruktivne sile koje ugrožavaju hrvatski narod i njegovu državu.

Uoči vojne akcije „Oluja“ uprigođen je raspravni skup znakovita broja nas visokoškolovanih Lovrećana, a u prikladnoj prostoriji osmogodišnje škole „Silvije Strahimir Kranjčević“. Proistekli zaključci raspravnog skupa nudili su prihvatljivo rješenje za oporavak. Na žalost, podlo djelovanje protuhrvatskih i protukatoličkih subjekata rezultiralo je stanjem kakvo je danas. Proizlazi, dakle, da se takvo djelovanje mora potpuno suzbiti. Kako? Sustavskom učinkovitošću protiv djelovanja onih snaga koje sustavno oslabljuju vitalnost hrvatskog naroda, koje pogoduju ateizaciju mladih naraštaja. Treba ih javno prokazivati, jer se posljedice njihova negativna djelovanja jasno prepoznaju. Ometanjem obiteljskog odgoja djece i klevetanjem moralno primjernih katoličkih vjernika usmjerava se pripadnike mlađih hrvatskih generacija prema ignoranciji uljuđenosti i eliminaciji osjećaja da potrebitu bližnjem treba pomoći. Posvjedočit ću to primjerima kojima sam upravo bio izravni svjedok. Pri odlasku u posjet sinu smještenu u jednoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi u jednom mjestu bliskog sjeveroistočnog zagrebačkog okružja, dogodilo mi se da sam griješkom jednog mjesnog sugovornika izašao iz autobusa dvije autobusne stanice dalje od odredišne.

U nastojanju da pravovremeno dođem u ustanovu sinova smještaja odlučio sam se na pješačko prevaljivanje puta do stanice na kojoj sam se trebao iskrcati iz autobusa. Udaljenost je bila znatno veća od one koju mi je priopćila jedna mještanka. Budući da sam osoba s kardiovaskularnim poteškoćama, ubrzo su uslijedile poteškoće oko svladavanja puta, pa sam nekoliko puta pokušavao skrenuti pozornost dolazećim osobnim automobilima da bi mi dobro došla pomoć njihova vozača, samog nazočna u vozilu. Svi su nastavili vožnju nesmanjenom brzinom ignorirajući moje znakove. Takvo ponašanje vozača me je šokiralo, poglavito zato što sam dva tjedna prije, sjedeći pored svojeg zeta u njegovu automobilu bio svjedok njegovu zaustavljanju pokraj zamijećena autostopista. Nakon što ga je zamolio da sobodno uđe u vozilo i sjedne na jedno od slobodnih mjesta, dovezao je mladog putnika do ulice u Zagrebu iz koje je s lakoćom mogao doći do svojeg odredišta. Prigoda dopušta istaknuti činjenicu da je moj zet potomak tradicijski uglednih i častnih predaka, dakle odgajan na moralno ispravan način.

Uzdajući se u Božju pomoć uspio sam doći do prve autobusne stanice gdje sam pričekao autobus u povratu, koji me je prevezao do odredišne stanice. Zaključio sam da živim u dobu poremećenih odnosa prema bližnjima, pa se prisjetih ne tako davnih vremena kad sam vozeći svoj automobil redovito običavao zaustaviti se pored svakog primijećena željna da mu se olakša put. Nikad nisam imao razloga za požaliti se, već sasvim suprotno, radovati se što sam potrebitu pomogao. Nisam bio jedini koji je tako postupao. Zato je umjesno zapitati se: Je li razlika u ponašanju vozača automobila posljedica razlike u utjecajima roditelja na odgoj svoje djece? Postupci novih ministara odgoja i prosvjete upućuju na zaključak da su upravo oni dementobiokatalizatori odgojnog zastranjivanja. Lijek se krije u iskrenu uzdanju u Božiju pomoć.

Završavajući ovaj tekst svakako je poželjno izreći svoje osobno mišljenje glede koraka koje treba učiniti u smjeru postizanja optimalne raspoređenosti ljudi u prostoru hrvatske države. Prvi korak u Lovreću i mjestima srodnih pogodnosti trebao bi biti uspostava manjih vojnih postaja s oko petnaestak vojnika. Ovi bi uz obveznu vojnu obuku i vježbe trebali sudjelovati i u pročišćavanju šuma i zapuštenog okoliša, ali i kao pomagači obiteljima pri skrbi oko stoke i drugih životinja koje se uzgaja u takvim područjima. Drugi obvezni korak trebao bi biti pogodovani obiteljski uzgoj autohtonih životinjskih pasmina uz popratno njegovanje zemljišta za rastenje zemljištu prilagođenu biljnih kultura, na temelju čijih svojstava se može pogodovati razvoj seoskog turizma tijekom cijele godine. Pčelarstvo zahtijeva uz iskustva i posebna znanja, ali i ljubav za bavljenje takvom djelatnošću. Već postojeći okolišnji uvjeti pogodni su za razvoj pčelarstva. Obiteljski odnosi trebaju biti prilagođeni uravnoteženoj podjeli obveza i napora, pa tako i ispravno odmjerena obvezna boravka u Lovreću. Tehničke mogućnosti su takve da tijekom studija vrijeme za učenje može djelomice proticati i u Lovreću. Ne treba isključiti ni razvoj ugostiteljstva. U ljetnom periodu moguće je kombinirati ugodnije noćno spavanje u Lovreću s turistički dokazano privlačnim kupanjima u moru omiškog i makarskog priobalja. Ne treba zanemariti ni hodočašća u Sinj i Međugorje pa u svezi s time i postojanje nekog konačišta.

Športske treninge moguće je obavljati u dvoranama i igralištima izvan gradova, pa tako bar donekle i u Lovreću. Vjerski blagdani zbližuju ljude i otežavaju ateizaciju čak i u svjetskim razmjerima. Osobno držim da je pojava sadašnjeg ekstremnog islamizma posljedica pohlepe i pogodovanja ateizacije. Postupci ekstremističkih islamista deklariraju njihove sljedbenike kao ekstremne ateističke sljedbenike Zloga. Sklad među iskrenim vjernicima i uzdanje u Boga popraćeni ljubavlju prema bližnjima pouzdano su učinkovito oružje u suzbijanju svih opakosti poteklih od Zloga.

Referencije:

1. Marijan Bošnjak: Hrvatska je cjelovit biologijski sustav, Lovrećki Libar, V. Osvrti, 119

2. Marijan Bošnjak: Bog će sačuvati Hrvatsku i spasiti hrvatski narod, www.hrvatski-fokus.hr, 17. 10. 2014.

3. Marijan Bošnjak: Sustavna sterilizacija egzistencijskih sposobnosti naroda i njezine posljedice, www.hrvatski-fokus.hr, 12. 10. 2012.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.