Bijeg od četničke kame

Mine iza i ispred

Sjedio sam na ubijenom deblu, pored zaleđenog potoka.

Nisam osjećao prste u promočenim, sakatim čizmama.

Znao sam kako moram strpljivo, u tišini, čekati.

„Molio“ sam „en, ten tini“ i druge davno naučene riječi.

Još malo… „sve prolazi“, „miruj, miruj srce moje…“

Iza mene bili su krvavi četnički očnjaci,

pobjegao sam im kroz polje od mina i straha!

Preko moga potoka nije bilo ničega,

to sam znao, granatama izrovana zemlja, napušteni rovovi,

žrtve snajpera su same od sebe napravile strašila.

Čekao sam kako će izaći mjesec, možda na nebu,

čekaju me svi moji, oni i potok, mjesec, mine iza i ispred!

Robert Tomšić