U SPOMEN ZVONKU BUŠIĆU

TAIK
 
 

Trideset i dva teška i mukotrpna ljeta
Mladosti svoje rane za Nju si žrtvovao,
Trideset i dva ljeta Hrvatskoj ti si dao
Obolom krvi i patnje na drugoj strain svijeta.

Dok svijet je bezbrižno lut'o usred kaljuže i bluda,
Tvoja je polenta psiha čistim patriotizmom sjala,
Nije ti privlačan bio život bez ideala;
Od života ti bijaše draža SVETA ROĐENA GRUDA.
 
U tamnicama gnjusnim trideset I dva ljeta
Sputali su te lancim, mučili kao roba,
Al ljubav za RODNU GRUDU bijaše jača od groba
I smjelost hrvatskog TAIKA jača od cijelog svijeta.
 
Nisu te strašile strepnje od svakidašnje smrti,
Jer tvoje bitke vodile su ka uzvišenom cilju,
Jedino ljubav i prijegor imao si u izobilju
I ludu odvažnost,koju ne mogoše ti strti.
 
Al' eto, na kraju staze, u tvom rođenom kraju
Polomiše ti nade u Platonovoj spilji
I to se događa samo u krutoj hrvatskoj zbilji,
Gdje pravi uvijek ginu, a Jude upravljaju.
 
Al' mirno spavaj, brate, u nebeskomu raju,
Mi ćemo tvojom stazom sve do pobjede gazit.
Tvoje će ZDRAVO OKO iz raja budno pazit,
Jer uzvišenost žrtve tek zaljubljeni znaju.
 
Jest,zaljubljeni samo za Nju mriju i ginu,
Za Hrvatsku žive i bez Nje su k'o mrtvi,
Stog nema kraja ni ljubavi ni žrtvi
Kad treba mrijeti za DOM I DOMOVINU.
 
Naš hrabri TAIK, visine neka te nose
Kroz rajske poljane svijetla i cvjetne perivoje,
Mi ćemo s ponosom nosit časne zastave tvoje,
Koje dušmanu svakom i prijete i prkose.

Žarko Dugandžić