Besramna zbiljnost

Sama sebe se duboko srami

 

 

U maglovitim bespućima,

U brdovitim goletima,

U neobrađenim nizinama,

U gudurama i klancima,

U zaraslim pašnjacima,

U neobrađenim vinogradima,

U napuštenim selima,

U praznim učionicama,

U balkanskim krčmama,

U hladnim kolibama,

U praznim novčanicima,

U pohabanim šeširima,

U poderanim lajbekima

Krije se naša zbiljnost.

     Sama sebe se duboko srami.

U raskošnim vilama,

U skupim automobilima,

U šarenim interijerima,

U elitnim ljetovalištima,

U luksuznim zimovalištima,

U prepunim novčanicima,

U stranim bankama,

U elitnim rezidencijama,

U egzotičnim jelima,

U rijetkim pićima,

U bogataškom okružju,

U biranom društvu,

Krije se njihova zbiljnost.

     Sama sobom se silno ponosi.

U odmahivanju rukom,

U uživanju i beznađu,

U čudnom razumijevanju,

U kaotičnom nerazmjeru,

U dijaboličnom preziru,

U pozivanju na Boga,

U dijametralnoj jednakosti,

U neshvaćanju zbiljnosti,

U bježanju od istine,

U jedinstvu različitosti,

U ukradenim životima,

Krije se zajednička zbiljnost.

Sama sebe pita kakva je.

Jeka joj odgovara:

     Besramna, besramna, besramna…

     Besramna zbiljnost u bespućima

     ljudske gluposti.

 

Nera Krupić