Hvala Vam, gospodine predsjedniče!

Predsjednik državnik

 

 

Tog prosinačkog dana,

Godine gospodnje 1999.

Nebo se smračilo

Nad domovinom našom.

Tog prohladnog jutra,

Prerano i zauvijek  je otišao

Naš prvi Predsjednik

Doktor Franjo Tuđman.

U mnogom je oku tad

zaiskrila iskrena suza.

Nad cijelom zemljom

Rasprostirala se tuga.

Tužan je bio narod

Što otišao je čovjek,

Velikan i državnik.

Svoj san je doživio

Hrvatsku je stvorio.

Na svojoj ideji,

Stvaranja samostalne,

Suverene i neovisne države,

Tuđman nas je ujedinio.

Od stoljeća sedmog,

U mnogim je srcima

Ta iskra tinjala i

Nikad se nije ugasila.

Čekala je pravog čovjeka.

Od iskre je nastao plamen.

Obavio je sve domoljube,

Rodoljube i časne ljude.

Svoj su život ponudili i

Na oltar domovine stavili.

Uz potoke suza, krvi

Samoodricanja i bola,

Uz opću pomirbu

Svih sa svima,

„Ustaša“ i „partizana“

Crvenih, bijelih, plavih

I još mnogih boja.

Pod mudrim vodstvom

Prvog predsjednika

Obranila se i stvorila

Naša lijepa domovina.

Moja, tvoja, njegova,

Njezina, naša i vaša.

Svih onih koji dolaze

Svih onih koji odlaze.

Neki se ne će ni vratiti,

Al' uvijek će znati

Tko je  domovinu stvorio.

Tko ju je u srcu nosio,

Čiji je bila vječni san.

Pustite ga već jednom

Svi vi koji mu tu čast

Želite umanjiti i oteti.

Poklonite mu se ovaj dan.

Mnoga je  zla pretrpio.

Bio je proganjan i neshvaćan.

Bio je čvrst, tvrdoglav,

Ponosan, sposoban  i ustrajan.

Biti svoj na svome

Njegov je bio cilj.

Velikima on se nije klanjao.

Svoje generale je štitio.

Mnogi ga nisu voljeli.

Bio je strog i pravedan.

Nije odstupao ni malo

Od onog što je zacrtao.

On jedini je ostvario

Sve ono što je sanjao.

Ostavite ga na miru,

Neka se sretan odmara.

Ne činite nikakvu buku,

Da slučajno ne bi čuo,

Što se ovdje dolje zbiva,

Što Hrvatska podnosi i trpi.

Nikome nije kriva

Što je još uvijek živa.

Rastakali su je i prodavali

Svi koji su to mogli.

Za svoje osobne potrebe,

Za tuđe zamisli i račune.

Sad' dijele i svađaju

Ovaj napaćeni narod,

Po raznim osnovama,

Pozivajuć' se na Tuđmana.

Oprostite im Predsjedniče,

Oni zaista ne znaju,

Što time svojoj djeci čine.

Bože dragi pomogni nam

Ako ikako možeš.

Razbistri nam misli,

Prosvijetli nam um,

Ujedini nas opet,

Upravo sad pred Božić,

Da izaberemo dostojnog

Vođu, poglavara,

Predsjednika i državnika.

Koji će spajati, braniti, snažiti.

Razvijati i oplemenjivati

Svaku stopu ove zemlje,

Stotinama godina sanjanu,

Krvlju branitelja obranjenu,

S doktorom Tuđmanom stvorenu.

Hvala Vam predsjedniče,

Na povijesnom primjeru,

Kako se sve može,

Kad se s punim srcem

Oduvijek želi i hoće,

Kad se s iskrenom dušom

Cijeli život stremi i čezne

Na svojemu biti svoj.

 

Ankica Benček