Zašto nam je tako!?

Poubijali su nas, rastjerali su nas, podijelili su nas…

U samostalnoj Hrvatskoj vlada sveopće nezadovoljstvo, s naglašenim siromaštvom i upropaštenim gospodarstvom, beznađem, a ne vidi se izlaz iz takvog stanja. S pravom se postavlja pitanje zašto nam je tako. Tragedija je u tome što je sve jasno i na sve probleme odgovor daju povijesne činjenice. Kako je Hrvatima kroz cijelo stoljeće bilo zabranjeno da pišu i uče svoju stvarnu povijest, pa nisu ni svjesni što se to događa oko nas i zašto nam je tako. Naime, u svezi takvih uvjeta, Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji je povijesno politički neuk ili nepismen narod. Uz to, Hrvati su isto tako jedini narod koji nema razvijenu nacionalnu svijest, a ako nacionalne svijesti nema tad čovjek nije ni svjestan da onaj tko mrzi sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet da gazi po tom narodu, a narod vrišti i traži krivca među sobom.

Tko daje svoj glas Ivi Josipoviću ili ništa ne zna, ili se slaže s brutalnim i monstruoznim ubojstvom devetogišnje djevojčice Ružice Rosemarije Ševo od strane jugokomunističkoga režima kojemu su pripadali svi one koje brani i veliča sin Ante Josipovića

Da su Hrvati povijesno politički nepismen narod to potvrđuju činjenice, jer su kao narod, od 5. prosinca 1918. godine, obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju. Čak i danas, 2014., hrvatskom narodu školske udžbenike i povijest pišu velikosrpsko-komunistički ideolozi. Hrvatska je jedina država demokratske Europe u kojoj su na vlasti recidivi zločinačkog velikosrpsko-komunističkog režima. To su sinovi i unučad, koji uživaju blagodati tog režima, a zadatak im je da svoje očeve sačuvaju od istine, a istina govori o ogromnim zločinima koje je taj režim činio nad hrvatskim narodom, pune 22 godine (1918. – 1941.), pa punih 45 godina od 1945. do 1990., pa ponovno od 2000. do današnjih dana. Sami su se hvalili o svojim zločinima, tako je velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković, početkom 1952. godine, podnoseći izvješće, izjavio da su od 1945. do 1951. likvidirali preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata. Znači, od ukupnog broja likvidiranih 85 posto su Hrvati.

Aleksandar Ranković početkom 1952.: Od 1945. do 1951. likvidirali smo preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata!

Vezano na tu temu, 15. kolovoza 2007. godine krčki biskup Valter Župan izjavio je u Bleiburgu da je Titin režim likvidirao preko 1.129.000 državnih neprijatelja. Ako primijenimo Rankovićevu formulu, da je od likvidiranih 85 posto Hrvati, znači da je taj režim likvidirao preko 960.000 Hrvata. Ti kosturi danas se nalaze u preko 1500 masovnih grobnica diljem Slovenije, Hrvatske i dalje po bivšoj Jugoslaviji. Unutar tog broja jesu i 69 likvidiranih hrvatskih emigranata po svijetu, od kojih većina po Njemačkoj. To su pak razlozi da se danas u Njemačkoj vodi postupak protiv organizatora tih likvidacija Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Iz toga proizlazi odgovor zašto su ovi velikosrpsko-komunistički ideolozi s Pantovčaka i Banskih dvora svim silama pokušali mijenjati i zakon i ustav kako bi onemogućili izručenje Parkovića i Mustaća njemačkom pravosuđu,  jer se boje da će istina izaći na svjetlo dana.

Na tu temu, objavljen je podatak, neugodan za predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića  – „Talijani reagirali“ – Zločin stigao na naplatu. Radi se o tome da Talijani traže izručenje Josipovićevog oca Ante zbog monstruoznog ubojstva obitelji Ševo Stjepana i supruge Tatjane te devetogodišnje Rosemarie, pored Venecije 1972. godine.

Sve su to razlozi da danas, u samostalnoj Hrvatskoj, imamo dvije suprotstavljene ideologije, a to je ujedno odgovor, zašto nam je tako. U Hrvatskoj su prisutne dvije suprotstavljene ideologije, s tim da državnu politiku vode oni ideolozi koji su bili i ostali protiv rušenja Jugoslavije i protiv samostalnosti Hrvatske, ali zato danas ruše sve što je stvoreno u Domovinskom ratu. Te dvije međusobno suprotstavljene ideologije  razlog su današnjem stanju u Hrvatskoj, a to su:

Jedna ideologija je nacionalna prohrvatska stvorena u Domovinskom ratu. Ta nacionalna ideologija suprotstavila se velikosrpsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku, koja je desetljećima držala hrvatski narod obespravljenim po nacionalnim, kulturnim i ekonomskim pitanjima, a Hrvatsku i hrvatski narod sistematski pljačkala. Druga ideologija je anacionalna, velikosrpsko-četničko-komunistička koja je vladala od 1945. do 1990. godine, a 1991. izvršila vojnu agresiju na Republiku Hrvatsku. To samo po sebi govori da je to ideologija koja je bila protiv stvaranja samostalne Hrvatske, pa je logično da ruši sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet i hrvatsku samostalnost. Ako nema hrvatske samostalnosti tad nema ni Hrvatske ni hrvatskog nacionalnog identiteta, a na nacionalnom identitetu se zasnivaju sve države demokratske Europe. Taj rušilački program, oni su sami nazvali  „detuđmanizacija“ samostalne Hrvatske i sistematski ga provode od 2000. godine. Taj rušilački nagon, uzročnik je svih posljedičnih problema koji nas prate, a koji su posebno  vidljivi u propasti hrvatskog gospodarstva. Zbog tog oni zajednički štite agresora i prikrivaju posljedice srbočetničke agresije, a te posljedice prebacuju na politiku Tuđmana i HDZ, i pripisuju pretvorbi i privatizaciji, u što je osiromašeni narod prihvatio kao osnovni razlog upropaštenog hrvatskog gospodarstva Hrvatske. Taj problem trebamo prepoznati i riješiti ga možemo jedino i isključivo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Ivan Runje