Od pojave Ive Josipovića do danas u Fokusu i Hrvatskome fokusu napisao sam „more“ stranica o njegovu djelovanju i aktivizmu. U nedjelju će tom maratonu u svakom slučaju doći kraj. Izgubi li, Ivo Josipović će prijeći u jednu drugu medijsku rubriku za koju nemam interesa. Pobijedi li nekim slučajem, očekujem kako će se i ovako mali prozorčić medijske slobode zatvoriti, zacementirati.
Širenje medijske neslobode, medijske manipulacije, kontrola medija na različite načinje (vidi pod HRT), medijsko reketarenje… važni su rezultati njegove vladavine – ustvari nastavak „pravoga puta“ od Ivice Račana doslovce do danas. Takvi mediji uz odgovarajuće anketarenje javnosti donosili su mu i stalno rastuću popularnost, ali i držali u mraku njegov pravi, istinski put. Glavni događaji, sadržaj i cilj putovanja je stvaranje raskola u društvu, državi među različitim skupinama, politici – sve do duša „podanika“. Čini se to na način da se usputno razara elementarna društvena čestica zajedništva – povjerenje.
Koji Račan? Je li onaj koji je smijenio Tripala!?
Već davno zaliječena rana – dva puta 1971. i 1991. – krvavo se ponovno otvara uz pomoć „ustaške zmije u njedrima“. Ništa logičnije od čovjeka kojemu su politički uzori (izjava na sučeljavanju na Novoj TV) Ivica Račan i Miko Tripalo! Najprije, kako ih spojiti, a zatim koji Račan, koji Tripalo? Bit će onaj Račan koji je 1992. „pospremio“ Tripala u mrak i ostavio ga tamo sve do 1990. I onaj Tripalo koji je od 1992. pa nadalje predani suradnik Györgyja Szorosa. Ništa logičnije nego na tom putu reintepretirati, skupa s Documentom i sličnima, još i kao njezin instruktor Domovinski rat. Pritom sasvim zanemariti činjenicu kako je Domovinski rat i ustavna kategorija – tako Josipović „odrađuje“ čuvanje sustava – tako da mu ruši nosivu gredu. U okviru ovoga glavna su meta branitelji koje se stigmatizira na različite načine, počevši od „registra“ pa sve do cinkanja pojedinaca o iznosu njihovih primanja, kako od mirovine, tako i u privatnom poduzetništvu.
Sjeća li se itko da je netko tako kao Đure Glogoškog nacrtao primanja bilo kojega još primatelja boračke mirovine. Treba li i to učiniti mislim da ne treba, ali sad će se morati. Pojednostavljeno, branitelje se na razne načine ocrtava kao zločince u Domovinskom ratu, a parazite u miru. Ostalo su nijanse iste priče, istog užasa, stvaranja jednog od fundamentalnih društvenih raskola. Sve u cilju kako bi se po prastaroj metodi, zavadilo pa vladalo, bez obzira kolike pritom bile društvene štete, kakav strah i koliko blokirajuće malodušje se u društvu stvorilo. Svojim ustavnim „načrtanjem“ u dijelu o regijama, Josipović, zasad uspješno potencira regionalne raskole Hrvatske.
Je li tko primijetio kako je Patrijarh SPC-a ove godine za pravoslavni Božić propustio nabrojati srpsko-pravoslavne „regije“ u Hrvatskoj, uključivo i „Hrvatsku“ kao „regiju“? Zašto bi ih i spominjao kad na miru može čekati da „pos'o“ za SPC odradi Ivo Josipović? Ima li pritom i jedan razlog da u novoj Josipovićevoj regionalizaciji ne „uskrsne“ i SAO Krajina? Naravno da nema, pored „pet do osam“ ugurati još jednu regiju nije nikakav problem. (Zanimljivo, u sučeljavanju kod Bage Josipović nije ni spomenuo svoje korijenite ustavne promjene, pa ni regionalizaciju. Pojela maca.)
Gordan Malić raskrinkao lignju
Pred sam kraj kampanje novinar „pokajnik“ Gordan Malić iznio je navodnu Josipovićevu tipično totalitarističku, neostaljinističku ponudu da skupa s njim, Mladenom Bajićem i Ninom Pavićem, sudjeluje u uništavanju HDZ-a. Informacija na prvi pogled djeluje zapanjujuće, no već na drugi je sasvim logična. Naime, kakav bio da bio, osobito za Ivu Sanadera, HDZ je ostao, na žalost, jedina realna stranačka brana svim naprijed navedenim Josipovićevim i podupirateljima mu na medijskoj, udrugarskoj i političkoj sceni, destruktivnim nastojanjima. Rušenje HDZ-a, čak i slabljenje SDP-a, Zorana Milanovića, osnivanje novih „predsjedničkih“ stranaka (Gabrić i Orah) na istom su „pravom“ putu. I sve uz vrhunsku glumu, hini se „pomirba“, „zajedništvo“, „povjerenje“, ma briga za branitelje… Profesor je glume, osobito u odnosu na Uršu Raukar i Vilija Matulu – oni su obični amateri. Razne druge slične zasluge i rezultate Ive Josipovića, aktualnoga predsjednika velikog „R“, kandidata u čijem stožeru (čitaj: štabu) u izbornoj večeri nije bilo niti jedne hrvatske zastave, a na skupu udrugarske mu potpore u četvrtak u Zagrebu dvije (kažu forumaši, to su bili „ubačeni elementi“) ne ću nabrajati – tek uputiti na dokazni materijal i etičku presudu HNES-a.
Gordan Malić: U trokutu su Josipović, Bajić i Pavić
Trenutačno, pa i dugoročnije, najpotrebnije ulaganje u Hrvatskoj je ono u povjerenje. Elementarna čestica povjerenja čista je društvena energija neophodna za konsensus, zajedništvo, radne napore…, a ništa ne košta, tek je izlazak na izbore u nedjelju i kružić oko Kolindina imena. Ne učini li ona, na ovom tragu, ništa od onoga što obećava, već samo zaustavi daljnje raskole i propadanje – učinila bi puno.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više