Imunološki zavod je zdravstveno i nacionalno-sigurnosno pitanje

Može Švaljekica prijeći Milanoviću, ali ne smije strateški griješiti

Otrov se, kažu, pakira u male bočice, a vijesti u novinama, osobito u totalitarističkim sustavima, zatim u „tranzicijskim“ s takvim nasljeđem, s posebnim osvrtom na Hrvatsku, ali u neototalitarizumu općenito – što su manje to su otrovnije. Čitam u člančiću u e-Jutarnjem 17. 1. 2015.: „Sindikalna povjerenica u Imunološkom zavodu Lidija Jagarinec izjavila je u petak da, po neslužbenoj informaciji, Grad Zagreb ne će dati obvezujuću ponudu za Imunološki zavod. Neslužbeno se doznaje da su nakon smanjenja proračuna za Zagreb postali financijski preteški Vladini uvjeti, koji od budućeg vlasnika traže da u roku godine dana uloži gotovo 110 milijuna kuna.“ I priči je onda s Imunološkim kraj.

SDP u aranžmanu HNS-a pustit će da ga mutna voda nosi, a dat će Varginom HZZO-u dvadeset i pet posto plus onu jednu fantazmagoričnu dionicu. Samo oni koji ne žele gledajući uvidjeti ne vide kako je izlučivanje HZZO-a iz Državne riznice „pravi put“ javnoga prema tržišnom zdravstvu. I neka, dijelovi zdravstvenog sustava, i vašega zdravlja, doista će morati na tržište, ali ne na ovakav način i ne s ovakvim „reformatorom“ kao što je ministar Varga, koji je skoro svaki dan u „sukobu interesa“. Gospon ministar ne zna kako, najmanje nije pristojno ministarskim autom ići na skijanje u Italiju, kako je, blago, „nepristojno“ ugurati se u kupnju električnog automobila i uzeti 30.000 kuna poticaja drugim, doduše bogatijim, građanima pred nosom, kako je rastrošno kupovati skupi radni stol iz Danske (bogata šumom, zašto ne iz Švedske barem) a ne naručiti ga u državi kojoj ministrira, pa oprema milijunska, neke dvorane u HZZO-u, pa donacija svojoj udruzi… 

Na prijedlog ultimatum, takvoga ministra izdvojiti HZZO iz riznice, što rekla novinarka Nataša Škaričić, davanje je lisici kokoši na čuvanje. Taj ministar je već morao otići, a po svemu nije smio ni doći gdje je došao, gdje ga je Milanović stavio. Obveznici doprinosa što tamburamo paraporezni obveznici futrat će HZZO, a neki „Varga“ će ih onda, uz minimalnu kontrolu države, a bez ikakve kontrole onih koji su i platili – trošiti. Kad na skijanje, kad u lov na medvjede, kad u lov na lovicu… Priznajem. predugi uvod za kratku priču. Dakle, dok je još slobodno hodao po Zagrebu, Bandić je bio naumio kupiti Imunološki. Što se mene tiče jedna od pametnijih njegovih odluka, zagrebačka da zagrebačkija ne može biti, da ne širim njezin značaj po Hrvatskoj. Nakon što ga uitilo njegova zamjenica je obećavala „i poslije Bandića Bandić“, barem kad je Imunološki u pitanju. A sad – vidi ovo gore – nema se novaca. Izvezao se sitni vez.

Milanović oteo Zagrebu sedamsto milijuna kuna zakonski, pa sad Zagreb nema novaca za Imunološki. Pustimo ideologije, treba pogled usmjeriti prema nofcima. Švaljekica, kaže Denis Kuljiš, s Josipovićeve je liste na kojoj je neko vrijeme bio i Bandić – ne bi me čudilo – prešla nakon prvog kruga predsjedničkih izbora na Milanovićevu, pa će ubuduće biti takav „ples sa zvijezdama“. Takvo je trenutačno izvješće novinara „insajdera“ poglavito onih s novostranom sviješću. Pišem ovo samo stoga što je pitanje Imunološkog zavoda i zdravstveno i znanstveno i nacionalno-sigurnosno pitanje u čijem rješavanju svakako mora sudjelovati i predsjednik države. Ne samo koloplet razno raznih „domaćih“ kombinatora pod utjecajem „silnica“ koje jednostavno, a što drugo, nastoje uništiti Imunološki. Uvjeren sam kako će to dolazeća Predsjednica razumjeti, štoviše kako joj je to prvi pravi test, a u ustavnoj joj je nadležnosti.

Tomislav Gradišak