Duga povijest hrvatskih vladarica
Dok arapski mediji novoizabranu hrvatsku predsjednicu opisuju kao najšarmantniju državnicu svijeta koju krasi pamet, inteligencija, sposobnost, visokoobrazovanje i znanje sedam jezika, dotle njemački mediji njen izbor dočekuju kao veliko iznenađenje. Iznenađenje im je jer u njenom izboru vide neočekivanu pobjedu oporbe ali još više jer je Hrvatska prvi put dobila predsjednicu.
Od kraljice Jelene Slavne do naših dana
Da su arapski i njemački novinari prolistali hrvatsku povijest, ne bi bili iznenađeni što Hrvatska dobila predsjednicu. Hrvatska je još od početka srednjeg vijeka do pada Bosne, imala više žena koje su dale veliki doprinos hrvatskoj naciji. Neke od njih poznate su do dana današnjeg čak i hrvatskom puku kao kraljice koje su se istakle inteligencijom, pameću, sposobnošću, brigom za narod, za najslabije pripadnike naroda i drugim vrlinama. Jedna od njih, kraljica Jelena Slavna (Helena Famosa), žena kralja Mihajla, ostala je poznata kao žena koja je “za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica”.
Natpis na sarkofagu kraljice Jelene
(in hoc) (t)UMULO Q(ui)ESCIT HELENA FAMO(sa) (quae fui) UXOR MICHAELI REGI MATERQ(ue) STEFANI R(egis) (pacemque) (obt)ENUIT REGNI. VIII IDUS M(ensis) OCT(obris) (in pac)E HIC OR(dinata) FUIT AN(no) AB INCARNA(tione) (Domini) DCCCCLXXVI IND. IV CICL(o) L(un) V. (ep) XVII (ciclo sol) V LUN. V. (conc)URRENTE VI. ISTAQ(ue) VIVENS FU(it) REGN(i) MATER FUIT PUPILOR(um) TUTO(rque) VIDUAR(um) ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS.
U prijevodu: U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!
Kraljica Katarina Kotromanić
Pored kraljice Jelene Slavne, u hvatskom puku je do dana današnjega ostao spomen i štovanje kraljice Katarine Kotromanić koja se u franjevačkom redu štuje kao blaženica. Hrvatice u Kraljevoj Sutjeci, prema legendi, i dan danas u narodnoj nošnji, na glavi nose crni pokrivač u znak žalosti za dobrom kraljicom Katarinom.
Općenito je poznata njena mukotrpna povijest u svezi s turskim osvajanjima i padom Bosne pod Turke. Manje je poznato da se vjenčala s krajem Stjepanom Tomašom po katoličkom obredu 26. svibnja 1446. na polju Milodraž (danas župa Brestovsko, općina Kiseljak, srednja Bosna). Ni mnogi hrvatski hodočansnici u Rim ne znaju da je pokopana u crkvi Santa Maria in Aracoeli koja se nalazi na rimskom brežuljku Capitoliumu te da su njene dvorske gospođe pokopane u crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Do danas je sačuvan samo kamen s natpisom Paole Mirković jedne od njenih dvorskih gospođa, koja je umrla 1479. Povezanost kraljice Katarine Kotromanić s crkvom sv. Jeronima, nacionalnom hrvatskom crkvom u Rimu ima trajno značenje ne samo za hrvatsku povijest nego i sadašnjost pa bi se moglo reći čak i za izbor prve hrvatske predsjednice.
Značaj Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima
Crkva sv. Jeronima je jedina crkva koju je od temelja dao sagraditi papa Siksto V., podrijetlom Hrvat. Uz tu crkvu danas postoji Hrvatski zavod sv. Jeronima koji pripada svim Hrvatima neovisno o pokrajini iz koje potječu. Njezinu pravnu poziciju na neopoziv način odredio je svojom odlukom tribunal Svete Rote, koja je izdana 24. 4. 1656., u kojoj je precizirano da se pod imenom „Ilirski“ kako se nekad nazivao Zavod, crkva i gostinjac sv. Jeronima, podrazumijevaju zemlje Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Bosna, Hercegovina i Istra. Time su crkva i institucije sv. Jeronima predstavljali cijelu hrvatsku naciju, iako je u domovini živjela podijeljena između različkitih carstava i država, bez zajedničkog života i bez zajedničke svijesti kroz stoljeća. („Ed è pertanto evidente il valore simbolico della chiesa e degli instituti di San Girolamo, in quanto rappresentavano l'intera nazione in un luogo e in un complesso di istituti, mentre in patria la nazione viveva spartita tra vari Imperi e Stati, senza vita comune, senza coscienza comune per secoli“. Giorgio Kokša, S. Girolamo degli Shiavoni, Le chiese di Roma illustrate. Edizioni „Roma“, 1971., str. 5.).
Tko ima hrvatsko državljanstvo, on je Hrvat!
Danas, kad hrvatski narod ima svoju suverenu državu Hrvatsku i kad ima svoju državu zajedno s druga dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini i kad ima status manjine u susjednim zemljama te status iseljenika ili radnika u drugim zemljama, svijest zajedništva svih dijelova hrvatskog naroda nosi u prvom redu Hrvatska koja svakom pripadniku hrvatskog naroda daje pravo na hrvatsko državljanstvo ne tražeći odricanje od državljanstva zemlje u kojoj živi a člankom 10. Ustava Hrvatska obvezuje se na posebnu brigu za hrvatski narod u BiH, za hrvatske manjine u susjednim zemljama i za hrvatsko iseljeništvo.
Međutim, od dolaska na vlast SDP-ove koalicije 2000. nisu prestajali pokušaji razbijana zajedništva hrvatskog naroda. Iznudama je bivša oporbena koalicija SDP-a i njegovih koalicijskih partnera, uspjela nametnuti izmjene Ustava i usvajanje izmjena više zakona dok je još na vlasti bila vlada Jadranke Kosor a HDZ imao većinu u Hrvatskom saboru. Prividno je sve predložene izmjene Ustava i više zakona bilo potrebno napraviti da bi se ispunili uvjeti za ulazak Hrvatske u EU. Posljedice usvajanja nametnutih štetnih odredbi osjetilo je hrvatsko iseljeništvo a najvidljivije su bile na biračkim mjestima u Mostaru i Sarajevu. Hrvatski narod je podijeljen na hrvatske državljane koji su lako mogli ostvariti svoje biračko pravo i na hrvatske državljane žrtve diskriminacijskih odredbi nametnutih zakonima. U Mostaru, Sarajevu i iseljeništvu poniženi su Hrvati hrvatski državljani a Hrvatska država osramoćena je pred očima cijelog svijeta.
Hrvatski zavod i crkva Sv. Jeronima kroz povijest su nosi različite nazive slavenski i ilirski, i zbog su na njih polagali polagali pravo i neki drugi narodi, Hrvati su ih ipak uspjeli sačuvati za hrvatsku naciju do dana današnjega. Te su ustanove kroz stoljeća svjedočile o jedinstvu hrvatskog naroda. U Hrvatskom zavodu sv. Jeronima i dan danas studiraju Hrvati svećenici iz cijele današnje Hrvatske ali i iz Boke, iz BiH, iz Vojvodine. Dužnosti ravnatelja Crkve sv. Jeronima i Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima obavljaju ravnatelji neovisno o mjestu rođenja ali dakako pripadnici hrvatske nacije. Veliki hrvatski mecena biskup Josip Juraj Strossmayer godine 1859. dao je kaptolu Sv. Jeronima 20.000 srebrenih forinti pod uvjetom da u njega budu primljeni istaknuti rodoljubi iz pokrajina Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Bosne, vrsni u hrvatskom jeziku, odani Sv. Stolici i svom suverenu. (Giorgio Kokša, ibid. str. 33.).
Nijemci nas još ne prepoznaju
Izbor Kolinde Grabar Kitarović iznenadio je njemačke medije i druge koji ne poznaju hrvatsku povijest te o hrvatskom narodu imaju predrasude kao primitivnom narodu koji nije svjestan sebe i svojih nacionalnih interesa. Još bi možda mogli razumjeti što su hrvatski iseljenici koji žive u zapadnim zemljama svoj glas dali ženi a ne muškarcu ali ne ide im u glavu činjenica da je za Kolindu Grabar Kitarović glasovao toliki postotak Ličana, Imoćana, da je u Mostaru i Sarajevu hrvatski narod satima trpio ponižavanje i sramotu ali nije odustao te svoj glas također dao ženi iz Primorsko-goranske županije. U Mostaru su na biralištu snažni muškarci pjevali gangu a svoj glas su dali ženi koje slijedi doktrinu oca hrvatske nacije o jednom jedinstvenom hrvatskom narodu i koja osjeća za svaki dio hrvatskog naroda.
Prva predsjednica Hrvatske u svojim govorima pokazala je da razumije složenost hrvatske stvarnosti i ne umišlja sebi da sama može sve nositi. Usudila se reći i ono što je Hrvatskoj nametnuto kao tabu. Nije se bojala reći da je i Sanaderova vlada mnogo toga dobrog napravila. HDZ nije nikada bila zločinačka organizacija. Toga su itekako svjesni članovi HDZ-a koji nikad nisu napustili stranku i koji su i za ove izbore radili volonterski, bez ikakve naknade i osobnih initeresa.
Nema države bez vojske!
Usudila se naciji otvoreno reći da je u Hrvatskoj potrebno uvesti vojnu izobrazbu za sve iako je mogla pretpostaviti da će time izgubiti mnogo glasova ali bilo je krajnje vrijeme da netko naciji kaže istinu. Rekla je ono što nam je svima poznato da se naime Hrvatska uspjela obraniti jer su Hrvati imali određenu vojnu izobrazbu. Uostalom, potrebu za vojnom izobrazbom svojih državljana ima čak i neutralna Švicarska.
Prva hrvatska predsjednica u svojim govorima pokazala je da razlikuje pripadnost narodu i pripadnost naciji. Svi koji imaju hrvatsko državljanstvo, po nacionalnosti su Hrvati neovisno o njihovom etiničkom i inom podrijetlu. Legitimno je pravo narodnih manjina njegovati svoje posebnosti ali je isto tako legitimno očekivati i pomoći da se svi osjećaju pripadnicima hrvatske nacije, hrvatskim državljanima, s jednakim pravima i odgovornostima za opće dobro cijele nacije. Obraćajuči se „Hrvaticama i Hrvatim“, prva hrvatska predsjednica obraćala se time svim državljanima Republike Hrvatske. Nije time izostavila pripadnike manjina niti one koji nisu građani jer žive na selu.
Prva hrvatska predsjednica rekla je da je otvorena za prijedloge i da računa na prijedloge mnogih ljudi. Iz svog ograničenog iskustva, malo sam se i uplašio njezine otvorenosti prijedlozima svjestan poznate uzrečice: Znam ja nas j… ti nas“. Teško je i zamisliti koliko i kakvih je sve prijedloga može zasuti. Ali, na kraju sam primijetio da njezina otvorenost ne znači da će prihvatiti svakakve „orginalne“ prijedloge. Nije se spustila na Kujundžićevu retoriku iako se činila da bi time privukla mnoge osobe „niska čela i deseteračkog mentaliteta“ (Boris Maruna). Nije ju uspio navući na svađalačke, nepromišljene i cinične odgovore ni bivši predsjednik Josipović. Mudro mu je dopustila da sam pokaže svoje, donedavno, nepoznato lice.
Nisu nama opasnost "jugoslaveni", već uhljebi
Prva hrvatska predsjednica u kampanji se nije dala navesti na trošenje vremena na nekakve „jugoslavene“, “jugonostalgičare“. „komunjare“ i tomu slično. Žali li 40 posto Hrvata za bivšom državom, jesu li „jugoslaveni“, najveća opasnost za Hrvatsku, nije moguće odgovoriti jer nije jasno što se pod tim pojmovima podrazumijeva.
Činjenica je da se tek 331 osoba u Hrvatskoj na zadnjem popisu stanovništva izjasnila „jugoslavenom“. Neki broj ljudi žali za bivšom državom jer su s vremenom zaboravili na „obustave rada“, što znači biti „na čekanju“, inflaciju, privremeni rad u tuđini, „vaspitnu palicu“… Mnogi su u bivšoj državi lijepo živjeli od doznaka tuđim državama prodane radne snage. Čini se da se i danas potiče iseljavanje i traženje posla u tuđini kako bi neki u Hrvatskoj od doznaka novih gastarbeitera moglo lijepo živjeti. Radi toga u hrvatskim medijima svakodnevno imamo hrvatsku inačicu „Go west young man…“ Probrani mladi ljudi, koji u tuđini nemaju ni kuću ni kućišta, pričaju priče o brzim uspjesima u tuđini. Drukčije priče nisu poželjne.
Nisu Hrvatskoj najveća opasnost „jugoslaveni“, kategorija nekakvih jugonostalgičara iz nekakvih jugoidealista. Toga je bio svjestan i predsjednik Tuđman i ljudi oko njega koji su bili svjesni stvarnosti. Da bi u Hrvatsku vojsku privukao podoficire i oficire JNA predložen je i usvojen poseban zakon kojim se pripadnicima JNA koji prijeđu u Hrvatsku vojsku priznaju činovi i sva stečena prava među kojima i mirovinski staž iako za to nisu doprinosili u mirovinski stup u Hrvatskoj. Nije se od njih očekivalo da se odreknu stanova. Slobodno su svoje stanove mijenjali s oficirima JNA koji su ostali u JNA.
Problem prvoj hrvatskoj predsjednici, a i HDZ-u kad bude došao na vlast, nisu i ne će biti nekakvi zagrženi jugonostalgičari nego mnogi koje je SDP-ova koalicija bez natječaja uspjela ubaciti u državne strukture. Josipović je imao ogromnu prednost pred Kolindom Grabar Kitarović jer su radi očuvanja radnih mjesta za njega glasovali mnogi koje su on, SDP i njegovi koalicijski partneri zaposlili. I ne bi bio problem da su Josipović, SDP i partneri zaposlili stručne i sposobne nego jer su ubrzano zapošljavali mnoge nestručne, nesposobne i bezvoljne. Zbog takvih nije uspio ni projekt reforme državne uprave „Hitrorez“. Na njemu se porezao i Sanader i cijeli HDZ jer taj projekt nije ostvaren zbog prikrivene opstrukcije naslijeđene trome birokracije. Povratkom SDP-a na vlast broj državnih službenika se povećao a državna uprava je ubrzano krenula rakovim korakom.
Prva hrvatska predsjednica imala je hrabrosti preuzeti na sebe nimalo lagane i vrlo složene odgovornosti. Jest prva predsjednica ali nije prva žena koja je preuzela na sebe odgovornost za cijeli narod. U hrvatskoj povijesti ima sjajne uzore a nadam se da će narod ostati svjestan težine bremena koji je preuzela. Lijepo je bilo čuti od Tomislava Karamarka zahvalu suprugu prve hrvatske predsjednice i razumijevanje naroda koji je oduševljeno klicao „Jakove, Jakove“…!