(Preko)brojni kukuriku biseri

Od Freda do Zokija i natrag

Nekad davno kraljevi i carevi su na svojim dvorima imali uposlene komedijaše, profesionalne dvorske lude, koje su svojim gluparijama zabavljali kralja ili cara te njegovu svitu. Danas pak, ali cijeli hrvatski narod uveseljavaju Kukuriku-ministri na čelu s premijerom a dvorsku ludu savršeno prezentira Predrag-Fred Matić, ministar branitelja. Priča on dogodovštine sa svog ratnog puta i logorovanja, pokušavajući biti duhovit na svoj osebujan način: „Da nisam baš bio svakodnevno izložen prostitutkama i janjetini dok sam bio u logoru, nego da sam podnosio teret kao i drugi hrvatski branitelji i civili zarobljeni u logoru. Možda čak i više od drugih. A ovo, gledajte, pročačkali su me od četvrtog do sedmog koljena, sve o meni znaju, jedino još ne znaju koliko mi je duga ona stvar (mlohava ćuna, o.a.), a ja sam i to spreman priznati, a kad priznam i to bojim se samo da me žene ne napadnu, priznat ću i to ako treba!!!“

Uistinu, pravi 'biser' jednog Kukuriku-ministra! Dužinu te njegove 'stvari' nismo uspjeli doznati a ako taj svoj 'alat' javno i pokaže vjerojatno ćemo se uvjeriti kako je ta 'stvar' ipak nešto duža od njegovih moždanih vijuga. Drugim riječima ne treba ministar strahovati zbog dugačkog 'alata' i ženskog mobbinga nego bi se trebao zabrinuti zbog svoje kratke pameti! Glede dimenzija muškog ponosa ne treba očekivati nikakvo fenomenalno otkriće ali zbog jedne druge 'stvari' ministar Matić bi mogao postati pravim fenomenom i to s medicinske točke gledišta a možda uđe i u Guinessovu knjigu čudnovatih rekorda. Radi se o neizlječivoj bolesti uzrokovanoj ratnim i logoraškim strahotama, o posttraumatskom stresu ili PTSP-u od kojeg se je Fred Matić 'otresao' netom je postao ministrom branitelja. Danas mu više nisu potrebni nikakvi lijekovi ni liječnici, fizički je zdrav k'o dren, a poderao je čak i po svjedocima potpisano rješenje o 80-postotnom ratnom invaliditetu; pravi, reklo bi se pljunuti domoljub!

Interesantno, tijekom izborne noći, Radmanovizija ga je u stopu pratila kako bi zabilježila njegove 'lucidne izjave' a posebno je 'jaka' bila ona o koncu, igli i džepovima kako bi se zašivanjem džepova na sakou zaštitio, valjda, od lopovske bande svojih političkih protivnika!? Osim što je navodno uništio desetak JNA tenkova na Trpinjskoj cesti (suborci kažu u Crikvenici?) našem junačkom Fredu ipak je najljepši događaj u životu bio onaj dan kad je upoznao Anđu Krasoticu (Angelina Jolie) i Brad Pitta; otada potječu i njegove glumatačke sklonosti, valjda!

A sad nešto o 'biserima' Zokija-kampiste. Ratni invalidi, njih tri tisuće, nedavno su mirno marširali ulicama Zagreba s bijelim križem na grudima i natpisom 'tko je slijedeći' aludirajući i upozoravajući na brojne suicide hrvatskih branitelja oboljelih od istinskog PTSP-a. Glasnogovornik stožera (bivšeg) predsjednika republike usporedio ih je s pripadnicima rasističkog Ku Klux Klana. Danas ih trenutačni premijer posprdno naziva kampistima iz Savske ulice! Je li ta njegova bizarna etiketa bestidno upućena stopostotnim ratnim invalidima također stvar kućnog odgoja kojeg on ima čak i previše?

Umišljen u svoju blaziranu duhovitost on veli: „Kako se ono kaže, za tango je potrebno dvoje. Pozivam na suradnju od početka mandata. Međutim, sabotaže su od početka, kao što je kampiranje u Savskoj(?), sve je to politika. Predsjednik HDZ-a i to društvo, oni u tri godine nisu predložili niti dva zakona. Oni su stranka koja se bavi izazivanjem nereda. Nadam se da Hrvati ne pate od Stockholmskog sindroma“ (emocionalna veza i identifikacija žrtve s agresorom)!?

Sve junak do junaka…

Što zaključiti nego da za bahatog i mentalno nezrelog premijera oporba ne predstavlja 'fair-play' suparnika u političkoj borbi za vlast nego mrskog neprijatelja koji koristi stopostotne ratne invalide-kampiste kao agresivno oružje za obaranje njegove evidentno kukavne vlade; pravi Stockholmski sindrom! I nastavlja on u istom tonu: „Nismo se čuli, što znači čestitati? To nije stvar kućnog odgoja, ja ga imam čak i previše i nekad idem glavom kroz vrata. Izrazio sam dobrodošlicu, ne budimo licemjerni.“ A njegova cinična dobrodošlica je sama po sebi licemjerna, amoralna i uvredljiva jer novoizabrana predsjednica Republike nije nekakva gošća pristigla iz Tunguzije ili Milorad Pupovac 'kao gost u Saboru', ona je Hrvatica među Hrvatima ali i neprijatelj onima koji Hrvatsku nikad nisu željeli, prema komunjarama, orjunašima, Yugo-filima i UDBA-šima kojima su uvrede danas ostale jedino oružje u obrani vlastite nemoći!

Kad čovjek malo promisli zaključit' će kako između premijera i njegova ministra branitelja suštinski i nema neke bitne razlike: Obadva lupetaju gluposti, za sve im je kriv netko drugi, izvrću činjenice kako njima odgovara, svoju nesposobnost brane neprimjerenim, često i uličarskim uvredama a vlastiti, asocijalni i bešćutni  'ego' njihova je primarna i jedina preokupacija. Njihova socijalna politika kao briga za hrvatski puk mogla bi se svesti tek na jednu rečenicu, preporuku: „Građani i građanke, iako je skuplji jedite crni kruh jer je puno zdraviji a uštedu ćete ostvariti jednostavno tako da ga režete na što tanje šnite“; nije li to biser nad biserima! Međutim, čudnovata je izjava koju je SDP-ov Kukuriku-ministar Predrag Matić dao 2008. na promociji svoje knjige 'Ništa lažno' u Buenos Airesu. Ta u najmanju ruku kontroverzna izjava ne tiče se sadržaja knjige nego je, vjerovali ili ne, iskaz  revolta prema ponašanju reformiranih komunista koji su 2000. godine preuzeli vlast u Hrvatskoj, pa pročitajmo:

„A tada kad su na vlast u Hrvatskoj 2000. došli (Fredovi, o.a.) reformirani komunisti, imao sam priliku radeći u Ministarstvu branitelja vidjeti njihov odnos prema braniteljima, gdje su svi bili lažni; i lažni branitelji i lažni invalidi, i lažni rat i onda sam ja dao knjizi naslov 'Ništa lažno'!“ Ti isti komunisti, SDP-ovci, ponovno su došli na vlast 2011.godine a u toj vlasti visoku poziciju danas drži i Predrag Matić pa bi možda bolje bilo i ministru branitelja i njegovu premijeru postupiti po Fredovoj izjavi iz predizborne noći! Dakle, neka iz džepa izvade iglu i konac pa zašiju ali ne džepove nego svoju gubicu i ne lupetaju ovakve gluposti; barem bi pametnijima izgledali držeći se one narodne: šutnja je zlato!

Damir Kalafatić