IN MEMORIAM – Kemal Monteno

Nekako s proljeća

 

 

Postoje tako

neki posebni ljudi

U vremenu i prostoru,

Koje jednostavno voliš.

Štogod radili,

Od kuda dolazili,

kamo god odlazili,

S kim se družili,

Što god govorili,

oni su jedinstveni

osebujni i osobiti.

Oni su duša duše.

Uz Kemu smo ljubili,

Uz Kemu smo plakali,

Uz Kemu se rastajali,

Uz Kemu pronalazili

Neke druge ljubavi,

Otkrivali nove svjetove,

Mirisali notne cvjetove

Nekako s proljeća…

Bili smo svuda,

Uvijek i zauvijek,

U godinama mnogim,

U svjetovima različitim

Njegova odana raja.

U cik zore,

U sunčevu horizontu,

U smiraj dana,

U dugu zimsku noć,

Kad god rađaju se

Neke nove ljubavi,

U našoj duši i srcu,

Tiho, tužno i sjetno,

Pjevat' će jedan jedini

Kemal Monteno.

 

Ankica Benček