Svjetski dan vlažnih staništa

Ovogodišnji Svjetski dana vlažnih staništa odvija se pod geslom: "Vlažna staništa za našiu budućnost – pridružite nam se!"

Ramsarska konvencija je međudržavni sporazum koji osigurava okvir za nacionalno djelovanje i međunarodnu suradnju za zaštitu i mudro korištenje vlažnih staništa i njihovih resursa. Konvencija je usvojena 1971. u gradu Ramsaru, Iran. Ramsarski popis vlažnih staništa od međunarodne važnosti trenutačno ima na popisu 2.186 područja ukupne površine 208.449.277 ha.

Republika Hrvatska na Ramsarskom popisu ima 5 područja, to su: Crna Mlaka, delta rijeke Neretve, Lonjsko polje uključujući i Mokro polje i Krapje Đol, Park prirode Kopački rit te Vransko jezero kao najmlađi član (od 2. veljače 2013.). Ukupna površina hrvatskih vlažnih staništa koja se nalaze na Ramsarskom popisu je 94,358 ha. Potrebno je naglasiti da prema Ramsarskoj konvenciji pojam vlažnih staništa uključuje: močvarna područja, ritove, tresetišta, šume mangrova, vode – prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slane ili slatkovodne, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke nije veća od 6 metara, itd.   

Zastrašuje podatak kao i sama činjenica da se u svijetu neprekidno smanjuje broj vlažnih staništa radi čega bismo mogli ubrzo ostati bez ovih značajnih vodnih resursa. Stručnjaci opominju da nam prijeti budućnost bez vlažnih staništa, a to ne smijemo dozvoliti. Naime, novije procjene ukazuju da je u razdoblju od 1900. do danas nestalo čak 64% svih vlažnih staništa. Nažalost, ovaj trend je još veći diljem Azije kao i u nekim drugim područjima.

Rapidno smanjenje broja vlažnih staništa (u koja se naravno ubrajaju i močvarna staništa) znači da je 1 do 2 milijarde ljudi diljem svijeta ugroženo zbog nedostatka pitke vode uz istovremene probleme vezane uz kontrolu hrane, pohranu („skladištenje“) ugljika i tradicionalne načine života u ovim područjima. Biološka raznolikost ili bioraznolikost je također zahvaćena nastalim problemima i promjenama. Populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 76% u razdoblju između 1970. i 2010. Na žalost, mnogi još uvijek smatraju vlažna staništa, a naročito močvarna područja, kao nepotrebnim područjima – to je nešto što se mora isušiti, zatrpati i prenamjeniti za druge svrhe. Ipak, glavni uzroci degradacije i gubitka vlažnih staništa su:

značajne promjene u iskorištavanju tla, naročito u poljoprivredi uključujući i ispašu, onečišćenje zraka i vode uz gomilanje nutrijenata, kanaliziranje rijeka, izgradnja brana i hidroelektrana, nasipa i dr. Najvažnija činjenica koja govori u prilog potrebe još veće brige i zaštite vlažnih staništa je ta: samo 3% ukupne svjetske vode je slatkovodna voda a većina je – smrznuta. Danas svaki čovjek dnevno treba između 20 i 50 litara vode za piće, kuhanje, pranje i čišćenje i sl. Upravo su vlažna staništa ta koja nam osiguravaju opskrbu neophodnom pitkom vodom, a također imaju značajnu ulogu u punjenju podzemnih akvifera (lat. aqua=voda i ferre=nositi, tj. vodonosni sloj). Biljke vlažnih staništa apsorbiraju tj. upijaju i uklanjaju štetne tvari poput rezidua umjetnih gnojiva, pesticida, zatim teške metale i druge toksične kemijske tvari iz industrije. U prilog tome stručnjaci najčešće navode primjer NAKIVUBO močvare u Kampali (Uganda), koja besplatno filtrira i pročišćava industrijske otpadne vode, a rad postrojenja za pročišćavanje koštao bi godišnje oko 2 milijuna američkih dolara.

Za uzgoj ribe potrebna je voda; riža je glavna hrana za gotovo 3 milijarde ljudi. Prehrana ribom je važna – procjenjuje se da godišnje svaki čovjek konzumira oko 19 kg ribe. Najpopularnije i najtraženije vrste riba na tržištu mrijeste se upravo u područjima estuarija i vlažnih staništa uz morsku obalu. Voda ima golemu ulogu u navodnjavanju poljoprivrednih površina diljem svijeta – čak 70% ukupne svjetske količine slatkovodnih resursa koristi se u svrhu navodnjavanja. Nadalje, vlažna staništa su pravo golemo bogatstvo raznolikosti života tj. bioraznolikosti: samo u vlažnim staništima živi više od 100.000 poznatih slatkovodnih vrsta riba, a i taj broj se povećava – samo u posljednjih deset godina u Amazoni je otkriveno 272 novih vrsta slatkovodnih riba. Dakako, vlažna staništa, naročito močvare, iznimno su važna područja za populacije ptica močvarica i drugih vrsta ptica koje se na ovim područjima gnijezde ili zimuju (migratorne vrste ptica).

Tresetišta i vlažne livade u područjima riječnih bazena djeluju kao prirodne spužve – imaju sposobnost upijanja golemih količina oborinskih voda i tako reguliraju poplave, a u vrijeme sušnih razdoblja ova područja su zaštita od negativnih učinaka suše. Golem je utjecaj vlažnih staništa na klimatske promjene: samo tresetišta skupljaju i čuvaju ugljik i to dvostruko više ugljika od svih šuma na svijetu. Tresetišta zauzimaju svega 3% svjetske kopnene površine, ali od ukupnog ugljika zadržavaju čak 30% ugljika u tlu. No, spaljivanje ili isušivanje tresetišta za potrebe poljoprivrede, tresetišta pretvara u izvor ugljika radi emisije ugljičnog dioksida (CO₂). Mnoga područja diljem svijeta danas su suočena s ozbiljnim problemima i posljedicama uzrokovanih podizanjem razine mora zbog globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Naime, vlažna staništa uz morska obalna područja smanjuju štetne učinke i negativne posljedice tajfuna i 'tsunamija' te imaju ulogu u sprječavanju erozije tla.

Vlažna staništa osiguravaju život i održivu poljoprivredu: 61,8 milijuna ljudi izravno ovisi o ribarstvu u ovim područjima. Nadalje, vlažna staništa ljudima osiguravaju opskrbu drvnom građom, biljnim uljima, ljekovitim biljem, hranu za životinje, prirodne materijale za pletenje itd. – samo održivo gospodarenje vlažnim staništima omogućuje opstanak i (su)život.

Mnoge rane civilizacije iz naše povijesti bavile su se poljoprivredom i stoga su živjele duž porječja velikih rijeka kao što su Nil, Tigris, Eufrat, Mekong i Jangce. Piramide drevnog Egipta nastale su zahvaljujući upravo vlažnim staništima, ističu stručnjaci. Mnogima možda nije poznato da samo jedna odrasla ostriga (školjka kamenica) dnevno može filtrirati i do 200 litara vode te tako uklanja sedimente i kemijska onečišćenja iz obalnih voda. Veličina vlažnih staništa znatno varira – od malih lokalnih bara do golemih močvarnih područja kao što je PANTANAL u tromeđi Brazila (62%), Bolivije (20%) i Paragvaja (18%) čija ukupna površina je trostruka veća od površine Irske. Vlažna staništa ne nalazimo samo u nizinskim područjima nego i u planinskim: najviše planinsko vlažno područje/stanište je PANCH POKHRI, skupina od 3 sveta jezera u Nepalu, a nalazi se na 5.494 m nadmorske visine.

Vrlo je 'zanimljiva' jedna tropska vodena biljka koja ima osobinu kao „Jekyll i Hyde,“ to je biljka poznata kao ajhornija ili vodeni zumbul (lat. Eichhornia crassipes). Naime, u svojoj prirodnoj postojbini AMAZONI ova vodena biljka pročišćava vodu i apsorbira teške metale. Međutim, u Viktorijinom jezeru u Istočnoj Africi ona također pročišćava vodu, ali je postala i vrlo invazivni biljni korov koji se vrlo brzo širi. Nažalost, ima mnogo takvih primjera diljem svijeta – strane vrste u novom okolišu često su vrlo invazivne i štetno djeluju na domaće vrste. 

Vlažna staništa imaju značajnu ulogu u životu svih živih bića pa i čovjeka, ona filtriraju vodu, čuvaju golemu biološku raznolikost, štite obalna područja i ublažavaju negativne učinke klimatskih promjena. Vlažna staništa su naše golemo i neprocijenjivo blago i naša je obveza čuvati ih i štititi za buduće generacije. Upravo iz svih navedenih razloga ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana vlažnih staništa odvija se pod geslom: VLAŽNA STANIŠTA ZA NAŠU BUDUĆNOST – PRIDRUŽITE NAM SE!

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.