Hrvatski Fokus
Aktualno

Neprimjereni sadržaji u lektiri (3)

Ćudoredne žene trgale su sa sebe bluze, razgolićavale dojke uz histerične urlike, bacale se na zemlju uzdignutih suknji

 
 
U nekoliko nastavaka donosimo izbor citata iz djela za srednjoškolsku lektiru u kojima ima neprimjerenih, vulgarnih i protuživotnih sadržaja za učenike
 
Bernhard Schlink: Žena kojoj sam čitao (Zagreb, Algoritam, 1998.)
Sadržaj:Riječ je o zabranjenoj i tajnoj ljubavnoj vezi 15-godišnjaka s 36-godišnjom ženom, koja je optužena kao bivša nadzornica konc-logora.Radnja započinje  1995. u Berlinu. Sredovječni odvjetnik Michael Berg prisjeća se svog dječaštva 1958. godine. 15-godišnji Michael silazi s tramvaja jer se ne osjeća dobro te luta ulicama. Hanna Schmitz, 36-godišnja kondukterka iz tramvaja, pomogne mu i odvede ga doma. Michaelu je dijagnosticiran šarlah te mora mirovati tri mjeseca. Nakon što se oporavio, posjećuje Hannu kako bi joj se zahvalio za pomoć. Međutim, ona ga zavede i oni započnu seksualnu  vezu.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/03/5a7ca61cd17f14ecfc7031057a2d16dbv1_max_635x357_b3535db83dc50e27c1bb1392364c95a2.jpg

Bernhard Schlink

 

Str. 23. „Prišla mi je tako blizu da sam na leđima osjećao njene dojke, a trbuh na svojoj stražnjici. I ona je bila naga. Zagrlila me, spustivši jednu ruku na moje grudi, a drugu na moj kruti ud. (…) To, kako sam rukama i usnama istraživao njezino tijelo, to kako su nam se usne srele i kako se ona našla iznad mene, oči u oči, sve dok nisam zatvorio oči, pokušavajući se prvo savladati, a onda očito tako glasno viknuo da je, držeći mi ruku na ustima, morala prigušiti krik.“
 
Str. 58. „Rukama sam joj milovao široka pleća, čvrste butine, čvrstu stražnjicu, i na vratu i na grudima osjećao njene čvrste dojke i trbuh. Koža joj je na dodir bila glatka i meka a tijelo pod njom snažno i pouzdano. Kad bih ruku položio na njen list, osjećao bi stalnu, trzavu igru mišića. Podsjetila me na trzaje kože, kojima konj pokušava otjerati muhe. ()
 
Str. 66. Užasno me uzbuđivala. Dok smo vodili ljubav, imao sam osjećaj da me želi dovesti do vrhunca koji bi nadmašivao sve što sam dotad iskusio, vrhunac kojim bih dosegnuo razinu neizdrživosti. I način na koji mi se podala bi je jedinstven. Nije bila suzdržljiva; nikad to nije ni bila. No ovog puta kao da je željela potonuti zajedno sa mnom.“
 
Patrick Süskind: Parfem – povijest jednog ubojice (Znanje, Zagreb, 2010.)
Sadržaj: Roman o jednom ubojici i njegovom istraživačkom putovanju u carstvo mirisa; roman o ubojici kojeg na zločin nisu nagonile mržnja, ljubav ili očajanje, već jedino njegov nos. Žrtve bijahu mlade djevojke. Süskind se služi Francuskom 18. stoljeća kako bi secirao izopačeno u pojedincu i društvu, postavljajući pitanje je li moralna nakaza proizvod svog okruženja. Glavi lik romana Jean-Baptiste Grenouille čovjek je istančanog njuha kojem za stvaranje savršenog mirisa kakav čovječanstvo još nije upoznalo nedostaje jedan ključni sastojak – mlade djevojke.Roman završava opisom kanibalske scene!
 
Str. 201. „Svi su čovjeka u plavom kaputiću smatrali najljepšim, najprivlačnijim i najsavršenijim bićem što su ga mogli zamisliti: opaticama je nalikovao na samoga Spasitelja, sljedbenicima Sotone na sjajnog gospodara tame, prosvijećenima na najuzvišenije biće, mladim djevojkama na princa iz bajke, muškarcima na idealne slike samih sebe. Isti su osjećali da ih je dirnuo, pogodio u najosjetljivije mjesto – u njihovo erotsko središte. Kao da je imao deset tisuća nevidljivih ruku i kao da je svakome od deset tisuća ljudi što ga opkoliše položio ruku na spolovilo i gladio ga upravo onako kako je svatko, muško ili žensko, žarko priželjkivao u najskrovitijem maštanju. I tako se predviđeno pogubljenje jednog od najopasnijih zločinaca toga doba izrodilo u najveće bakanalije što ih je svijet vidio od drugog stoljeća prije Krista. Ćudoredne žene trgale su sa sebe bluze, razgolićavale dojke uz histerične urlike, bacale se na zemlju uzdignutih suknji; muškarci su suluda pogleda posrtali u moru pohotna mesa što im se prepriječilo na putu, drhtavim prstima izvlačili iz hlača uda ukrućena kao od nevidljive studeni, padali stenjući bilo kamo, općili u najnemogućijem položaju i parovima: starac s djevicom, težak s odvjetnikovom ženom, šegrt s opaticom, jezuit s masonovom ženom, sve se ispomiješalo, kako je tko koga dohvatio. Zrak je otežao od slatkastog vonja pohotnog znoja i ispunio se kričanjem, roktanjem i stenjanjem deset tisuća zvijeri u ljudskoj spodobi. Pravi pakao.“
 
(Nastavak slijedi)
 

Zrinko Horvat

Povezani članci

Srbija nije faktor stabilnosti na Balkanu

HF

Večernji list cenzurirao Josipa Jurčevića

HF

Kinđerski: “Antifašisti” nisu izgleda upoznati s činjenicom da je Drugi svjetski rat gotov 1945.

HF

Zakonit pozdrav ‘Za dom spremni’

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...