Titu nitko ne može (o)braniti

Zar će samo Nijemci osuditi megazločinca!?

Na upit novinara Igora Rotima u emisiji Javna stvar, na prvom programu Hrvatske televizije, u petak 27. veljače, je li konačno odlučila što će učiniti s poprsjem Josipa Broza Tita i kada će to pitanje riješiti, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda-Grabar Kitarović odgovorila je, “kako joj to nije najvažnije pitanje i da su od tog pitanja daleko važnija pitanja lošeg gospodarstva, siromaštva, gladi djece itd“. Zatim je dodala da uvažavajući činjenicu kako u Hrvatskoj ima puno ljudi koji poštuju Josipa Broza, to će pitanje biti rješeno na dostojanstven način te da će bista Josipa Broza i dalje biti dostupna, na ovaj ili onaj način, onima koji ju budu željeli vidjeti i posjećivati. Dakle, ništa od micanja simbola zločinca i diktatora Tite s javnih prostora u Hrvatskoj.

Nastavno na to, nova hrvatska predsjednica izjavila je “kako je na Pantovčaku našla puno stvari koje su pripadale Josipu Brozu i Jovanki Broz koje su bile na neprimjeren način bačene negdje kod kotlovnice”. Predsjednica je također izjavila kako će i to pitanje biti pozitivno rješeno na taj način da će te stvari biti dotjerane i zatim izložene, najvjerojatnije u jednom muzeju u Zagorju.

Osuditi i Titu i komunističke zločine

Kao čovjek koji je dugo godina živio u slobodnoj i demokratskoj državi u kojoj je bilo nezamislivo da se javno izlaže bilo što što je vezano za zločinačke i totalitarne sustave, kao što su fašizam i komunizam, ta izjava predsjednice Grabar-Kitarović kod mene je izazvala duboku tugu i pesimizam za budućnost Hrvatske. Kad se u predsjedničkoj kampanji trebalo odlučiti između neojugoslavena i ljubitelja komunističkog kradljivca identiteta Josipa Broza Tita i gospođe Kolinde Grabarović, nisam niti jednog trenutka dvojio. Javno i na više drugih načina dao sam punu potporu predsjedničkoj kandidatkinji gospođi Kolindi Grabar-Kitarović. Nisam slijepo vjerovao, jer toga ne smije biti u demokraciji, ali sam se duboko nadao da će ona pomoći riješiti i otkloniti najveći  problem Hrvatske, hrvatskog naroda i hrvatskog društva od uspostave slobodne i samostalne hrvatske države 1991. godine – da će, kao osoba koja je također dugo godina živjela u demokratskom svijetu, jasno i odlučno osuditi neprijeporne zločine komunizma (kao što su u Hrvatskoj od strane komunista i šire javnosti osuđeni zločini ustaškog režima) i desetog najvećeg zločinca u novijoj povijesti čovječanstva, Josipa Broza Tite.

Naravno, odmah želim naglasiti kako i dalje čvrsto i u cijelosti podržavam sve napore naše nove Predsjednice da Hrvatsku izvede iz ovog strašnog stanja i velike krize na svim područjima. Kako sam istaknuo u razgovoru za Hrvatski tjednik, Hrvatska demografski nestaje, a kad u Hrvatskoj ne bude više Hrvata neće biti ni Hrvatske. Također, kao slobodan čovjek koji duboko vjeruje u demokraciju i društvo pojedinačne i kolektivne slobode, podržavam predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u njezinom nastojanju za pomirenjem u hrvatskom društvu i zajedništvom hrvatskog naroda. U skladu s mojim nastojanjima u tom pravcu nakon povratka u Hrvatsku iz političke emigracije 1990. godine, po tom pitanju neću nikada prestati podržavati sve ostvarive korake Predsjednice koji će nas dovesti do tog željenog cilja. Međutim, imam potrebu reći da smo svi mi koji smo se već 1990. godine vratili iz iseljeništva i radili u Ministarstvu vanjskih poslova bili potpuno izigrani. Godine 1991. pružili smo ruku pomirnicu bivšim jugo diplomatima i komunistima, pa i udbaškim agentima (što ja u to vrijeme nisam znao) da bi godinu dana kasnije iz Beograda dolazili novi jugo kadrovi koji su nas domoljube izgurali s utjecajnih mjesta.

Obnoviti  komisiju koja će istražiti zločine komunizma

Na žalost, nisam niti malo uvjeren, iako bi bio najsretniji kad ne bi bio u pravu, da će nastavljanje trpanja pod tepih strašnih komunističkih i Titinih  zločina  od 1945. do 1990. i u minimalnom postotku dovesti do pomirenja u hrvatskom društvu, a koje je glavni uvjet za spas Hrvatske od gospodarskog i demografskog kolapsa. Samo otkrivanjem istine i zadovoljavanjem pravde, te jasnim osuđivanjem svih komunističkih i Titinih zločina od najviših državnih vrhova, može dati nadu za konačno pomirenje u hrvatskom društvu. Da sam na mjestu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović predložio bih osnivanje komisije  koja bi bila sastavljena od neutralnih i objektivnih domaćih i stranih povijesničara i politologa sa zadaćom da istraže sve te zločine i daju svoje mišljenje treba li ili ne osuditi komunističke i Titine zločine. Ovako može se dobiti dojam da se Predsjednica stavlja u poziciju arbitra po tom pitanju, a to joj s vremenom može donijeti puno nepotrebnih sumnji i nagađanja. Ma koliko god je moj savjet nevažan, mislim da joj to nije potrebno.

Je li moguće da će Hrvatska biti jedina bivša komunistička zemlja u kojoj komunizam neće nikada biti osuđen, u kojoj pravda nikada neće biti zadovoljena i koja zbog toga može završiti i u nasilnom sukobu suprotstavljenih strana? Ako ne osudimo zločinački komunistički sustav i kradljivca identiteta Tita, komunisti i djeca komunizma nastavit će vladati Hrvatskom, a oni koji traže ne samo osudu tog strašnog režima nego i oni koji ne žele živjeti u postkomunističkoj državi, koja i dalje baštini komunističko naslijeđe i komunistički mentalni sklop, sukobit će se prije ili kasnije, što može dovesti pod upit opstanak samostalne hrvatske države doći.

Hoće li nam sud u Münchenu otvoriti oči?

Gladnu hrvatsku djecu možemo nahraniti i zaustaviti masovno iseljavanje iz Hrvatske samo ako budemo hrvatsko društvo gradili na istini o prošlosti, na djelotvornoj demokraciji, na teškom radu, na davanju jednakih mogućnosti svima i poštenju svih hrvatskih građana, od političara do nas običnih ljudi. Zaključno, zar zaista moramo čekati da nam sud u Münchenu i Nijemci otvore oči i kažu da je Tito bio megazločinac te da su Komunistička partija Hrvatske tj. KPJ bile zločinačke organizacije prve kategorije?

Antun Babić