Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Usvojena izvješća o poslovanju Hrvatske riječi, ZKVH-a i Vijeća“ i „Idemo dalje“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 622. od 13. ožujka 2015. godine. (poslano 14. ožujka 2015. u 10.15 h)
Iz članka „Usvojena izvješća o poslovanju Hrvatske riječi, ZKVH-a i Vijeća“ objavljenog u „Hrvatskoj riječi“ br. 622. od 13. ožujka 2015. godine vidi se da je u ove tri institucije, ne računajući kupovinu i opremanje zgrade u Subotici u Ul. Age Mamuzića br. 22 i sredstva koje je potrošio DSHV, u 2014. godini potrošeno 73,57 milijuna dinara! Na što?
Na tjednik šupljih šarenih balona tiskan na najfinijem papiru kao što ga ima, recimo „Plejboj“, pri čemu nikada nije naznačen tiraž i količina prodatih primjeraka, a koji nas Hrvate u Republici Srbiji košta 36,5 milijuna dinara. Na tjednik koji se samo zove „Hrvatska riječ“, a praktično je sa svojim sadržajem lokalni subotički list i promoter lika i dela gospode Kuntića, Bačića, Žigmanova, Karana i još nekolicine, pa oni u njemu mogu da kažu, bez trunke stida, srama i morala, sa neskrivenom bahatošću i cinizmom, što god hoće.
Samo u ovom broju nalazimo nekoliko takvih izjava, a u 622. dosadašnja ima ih bezbroj: Slaven Bačić je vijećnicima sa Zajedničke liste na osudu zbog prisustva vijećnice Snežane Periškić u svojstvu predstavnice HNV-a na obilježavanju 25. obljetnice Prvog općeg sabora HDZ-a i time se kao nepolitičko tijelo opredijelilo za jednu političku opciju u Republici Hrvatskoj, „odgovorio“ da je on osobno dobio poziv za taj skup ali je bio zauzet i zato je poslao Snežanu Periškić. Žao nam je zaista, gospodine Bačiću, da ste bili zauzeti baš u tom momentu, vama osobno ne bi se mogao zameriti odlazak na skup bilo koje političke stranke.
Tomislav Žigmanov je na optužbu za skaradni rječnik u jednoj objavljenoj priči u njegovom časopisu „Nova riječ“, čiji je on glavni urednik, rekao da „Nova riječ“ nije pokrenuta da objavljuje „te iz konteksta izvedene dijelove“. Znamo, gospodine Žigmanov, „Nova riječ“ je osnovana radi viših ciljeva, da objavljuje plagijate nobelovca Ive Andrića i da vi sa par suradnika uzmete još novca od onih 13,47 milijuna dinara namijenjenih Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Žigmanov tu čak filozofski, pjesnički, profesorski i političko analitičarski izjavljuje „mi (Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata) ćemo se rado početi baviti i Hrvatima u Srbiji ukoliko odluka osnivača bude promjenjena“!!! Je li vam, gospodine Žigmanov, neka odluka sprječava da se bavite svim Hrvatima u Republici Srbiji ili je u pitanju još toliko novca koliko sada dobivate. Izjava je nedopustiva za čovjeka koji se smatra inelektualcem, predstavnikom Hrvata u Srbiji, direktorom Zavoda za kulturu tog naroda i još svašta onoga gore navedenog.
Ivan Karan hladno kaže da je za plagijat odgovoran autor i da je „apsolutno nekorektno za to prozivati nakladnika što nema veze s književnošću“. Prozivka, gospodine Karane, nema veze s književnošću, ali plagijati i sredstva utrošena na njih umjesto na kvalitetne pisce, ima. Petar Kuntić u ovom broju nije iznjedrio ni jedan biser jer ga nitko ništa nije pitao u vezi posjeta političke delegacije, s Dačićem na čelu, Hrvatskoj, pa je dijelio cvijeće ženama za 8. ožujka.
S druge strane čitamo da Subotica ima ulice koje vode u Tavankut, Đurđin, Žednik, Čikeriju, Čantavir, pa čak i Bikovački put, da su čuveni kartaši u Plavni nekada bili Joza Pakledinac, zvani Birov, Josip Mokuš, zvani Ćećera, Josip Đurković, brijač i Đura Higl, soboslikar i ličilac, te da su igrali famoznu igru zvanu „klaber“, a kompliciraniju od bridža, pa je sada jedino poznaje još živi Đura Rumi. Tu su i deset zapovijedi krčmara od kojih je jedna: „Ne bljuj u mojoj krčmi nego na ulici“, zatim reklame subotičke „Svaštare“, „Subotičke pijace“, subotičkog „Pogrebnog“ i mali subotički oglasi za roljke, koturaljke, bijele mace i žuta štenad nižeg rasta.
I svemu tome glavna urednica „Hrvatske riječi“ u svojoj uvodnoj kolumni, koja uz inat svima (i u stilu „šta nam možete, u nas su pare“) glasi „Idemo dalje“, daje pečat bahatosti, zatvorenosti, samozadovoljnosti i neodgovornosti za trošenje tolikog novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji.
Tako prvo sama kaže da je treći put izabrana za glavnu i odgovornu urednicu NIU „Hrvatska riječ“, jer se nije prijavio ni jedan kandidat osim nje! Svatko imalo sposoban i pametan čovek ne će se kandidirati za vaše mjesto jer zna da je vaše i da će vijećnici Slavena Bačića glasati samo za vas budući jedini u Republici Srbiji imate sve uvjete za to radno mesto. Čak ste i iz Subotice, čak ste i Bunjevka i čak se prezivate Dulić. Pa tko može s vama! Idemo dalje, vičite jače, nitko vas ne može zaustaviti!
Na kraju kada se sjetimo da cjelokupan hrvatski narod, ili bolje rečeno sve njihove udruge (oko pedeset) i njihove manifestacije (oko dvadeset) u Republici Srbiji, od 73,57 milijuna dinarakoji se slijevaju godišnje u Suboticu dobiju 2 (slovima: dva) milijuna, onda se moramo upitati kuda to vi tamo u kutu na mađarskoj granici idete dalje i kuda to dalje vodite ovaj narod?!
Branimir Miroslav Cakić, A. Šantića 12/20, Novi Sad
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više