Kapetan duge plovidbe koji je u knjizi Jasenovac – Enigma holokausta razotkrio velikosrpske laži o jasenovačkom logoru
U 82. godini života umro je Josip Kljaković-Šantić, vojnik, časnik, kapetan duge plovidbe, novinar, pisac, pjesnik i športaš. Josip Kljaković-Šantić potječe iz Solina gdje je proveo većinu života. Rođen je 7. travnja 1941. u mjestu Gradac kod Ploča. Njegov otac Anastazije bio je financijski službenik, a majka Olga rođ. Fabijani potječe je iz Trpnja na poluotoku Pelješcu. Nekoliko dana nakon rođenja, zbog životne opasnosti otac je čamcem prebacio obitelj iz Gradca u Trpanj. Godine 1943. nakon kapitulacije Italije otac odlazi s partizanima, biva ranjen i preko Visa prebačen u izbjeglički logor u El Shattu u Egiptu. Majka u trudnoći, vodi maloga Josipa u zbjeg preko otoka Koručule na Vis, ali u selu Smokvica na Korčuli, zbog Josipove ozljede, majka odustaje i vraćaju se u Trpanj, pa „…što nam Bog da“, kako je tada rekla njegova majka Olga.
Godine 1947. u Trpnju je pošao u pučku školu. Tri godine kasnije, 1950., obitelj seli iz Trpnja u Solin gdje nastavlja osmogodišnje školovanje. Godine 1956. upisao je I. gimnaziju “Ćiro Gamulin” u Splitu. Godine 1959. primljen je u Vojnopomorsku akademiju (VPA) u Divuljama kod Splita, zahvaljujući intervenciji rođaka pukovnika Vojmira Kljakovića tada na službi u Beogradu, koji je bio komandant topničke brigade 9. Dalmatinske divizije u NOR-u. Inače, tadašnja vlast u općini Solin dala je mladomu Josipu negativnu ocjenu: »Ne garantiramo za njega jer je iz religiozne obitelji«. Otac ga je vodio u crkvu “Gospe od otoka” u Solinu i zato je imao velikih problema sa svojim “prijateljima” iz djetinjstva, koji su nakon rata preuzeli vlast. Uz to, bio je i aktivni rukometaš u RK “Partizanu” iz Solina, a kasnije i rukometni sudac.
Godine 1962. završio je VPA i ukrcan je na brodovima JRM-a do 1972. Bio je komandant na graničnom ophodnom brodu i protupodmorničkom PBR-524. Iste 1972. godine postao dopisnik “Narodne armije” iz Beograda. Pisao je o ratnoj mornarici. Od 1973. bio je ratni dopisnik “Narodne armije” iz Kaira u IV. Arapsko-izraelskom ratu, koji je počeo 5. listopada 1973. (Jomkipurski rat) i trajao do 26. listopada 1973. u kojem je Izrael pobijedio Egipat i Siriju. U to vrijeme izvijestio je Savezni sekretarijat narodne obrane (SSNO) u Beogradu prije jugoslavenskoga veleposlanstva u Kairu da SSSR gubi utjecaj u Egiptu, koji ide pod utjecaj SAD-a i NATO-a i nisu mu povjerovali. Ali su uskoro uvidjeli da je Kljaković-Šantić bio u pravu.
Godine 1974. završio novinarsku školu u Beogradu. Školovanje u Visokoj vojno-političkoj školi JNA (VVPŠ) završava 1976. kao drugi u rangu od preko 60 slušatelja. Iste 1976. godine postaje urednik u redakciji lista “Narodna armija” u Beogradu, a 1977. postaje glavni i odgovorni urednik časopisa “Vojnopolitički informator”. Godinu dana kasnije, 1978., na osobni zahtjev premješten je iz Beograda u JRM u Splitu i postavljen je na dužnost načelnika škole rezervnih oficira JRM-a. Godine 1980. postaje oficir za informiranje i propagandu u Komandi JRM-a Split. Od 1981. do 1984. komandant je odreda pomoćnih brodova u luci Šibenik. Od 1984. do 1987. na službi je u Komandi VPO-a (tim: 4 oficira – Operativni dežurni). Iste 1987. godine umirovljen je u činu kapetana fregate. Govorio je engleski i francuski jezik.
Od 1988. do 1990. polaže ispite za zvanje “Kapetan duge plovidbe”.
Ratne 1991. godine sudjeluje u obrani Splita u Operativnom centru HRM-a. Nakon nesuglasica s admiralom Svetom Leticom napušta Hrvatsku ratnu mornaricu i odlazi navigavati. Od 1991. do 2005. radi na trgovačkim brodovima kao “Master mariner” na tankerima (plin + kemija). Po povratku s ukrcanja – u vrijeme smrti Sv. Oca pape Ivana Pavla II. studioznije se posvećuje otkrivanju blasfemije holokausta na internetskoj stranici Jasenovac Research Institute – New York i počinje istraživati krivotvorenja Holokausta u Jasenovcu koje je trajalo do izdanja njegove knjige Jasenovac – Enigma holokausta 2016. godine.
Josip Kljaković-Šantić je 1987., kako je već navedeno, umirovljen i od tada počeo se intenzivnije baviti istraživanjem i spisateljskim radom. U svomu Solinu, odakle potječu Kljakovići-Šantići, na spomeniku NOB-a vidio je popis stradalih partizana i uočio kako je taj popis lažan. Među poginulima bilo je i živih partizana. Posebno mu je zasmetalo kada je na spomeniku vidio popis navodnih žrtava u jasenovačkom logoru, a on dobro zna da su to ljudi koji su izginuli u izbjegličkom logoru El Shattu na Sinaju, na Sutjesci, Neretvi, Tjentištu… To ga je ponukalo da krene studioznije istraživati jasenovački popis i došao je do zaključka da je popis – lažan! Lažan je zato što su na popisu tadašnje jugoslavenske vlasti izmišljale žrtve, dopisivale iste ljude više puta, mijenjale njihova imena, dane i mjesta rođenja samo kako bi od 1964. godine dobili što veće reparacije od poražene Njemačke u Drugomu svjetskom ratu. Tim svojim istraživanjem Kljaković-Šantić otkrio je da su na popisu tzv. jasenovačkih žrtava i oni ljudi koji nikada nisu stupili nogom u Hrvatsku, a kamoli da su skončali u jasenovačkom logoru. Tako je otkrio da su sve nestale ili žive ljude iz Makedonije, Kosova, Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Srbije, Sandžaka, Boke kotorske, Banata, Bačke, Srijema, Slovenije, Istre… popisali kao jasenovačke žrtve. Ta svoja veoma vrijedna istraživanja objelodanio je u knjizi Jasenovac – Enigma holokausta, koju sam uredio i koju je izdala moja nakladnička kuća Tkanica (Zagreb, 2016.).
Kada je imao gotov tekst knjige Jasenovac – Enigma holokausta, Kljaković-Šantić je, preko Ante Belje, Tomislava Vukovića i Igora Vukića, stupio u kontakt sa mnom i uredio sam mu knjigu i izdao. Knjigu smo predstavili u Dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu 29 a 15. travnja 2016., te u Splitu, Solinu i Trogiru.
Osim ove knjige uredio sam mu i izdao knjigu Bog je moja snaga – Ispovijest laika (Tkanica, Zagreb, 2017.). Kkjaković-Šantić napisao je i izdao još nekoliko knjiga: s Marijom Švorc Iseljeničke i mornarske elegije (Split, 2008.),
Hrvatski patrioti protiv velikosrpske tiranije (Naklada Bošković, Split, 2009.),
Dekameron hrvatskih kapetana (Vlastita naklada, 2011.),
Biseri iz pakla (Redak, 2012.).
Pogreb Josipa Kljakovića-Šantića bio je 29. listopada 2022. na starom groblju u Solinu. Iza njega su ostali ožalošćena žena Josana i sin Damir.
