Ekspresija pjesnikove duše
Da bismo ispravno ocijenili neko djelo, treba kao prvo upoznati čovjeka, jer ne veli se bez razloga – kakav čovjek, takvo djelo.
U današnje vrijeme sve je teže susresti čovjeka koji poštuje Boga i bližnjega svoga, dakle čovjeka karakternog, postojanog, koji se trudi živjeti razumno i ravna se po Božjem glasu savjesti. Današnji globalistički svijet slijedi unipolarnu agendu i svim se silama trudi ostvariti čovjeka bez razuma, ali i bez savjesti sa zadanim ciljem da se s njim lakše manipulira.
Pišući recenziju Misao me pratila da je Pejo Šimić ne samo po korijenima iz istog mjesta i plemena A. B. Šimića, nego i drugi A. B. Šimić, koji svojom ekspresivnošću i bistrinom uma i veličinom Duha ne zaostaje za njim.
Bez sumnje da je i njega činjenično nadahnjivala ona poznata misao vodilja A. B. Šimića: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda,“ (jer si nešto manji od Boga.)
Sinu mi misao da ja naš Pejo u svojoj rodnoj, plodnoj i voljenoj Posavini, točnije u Foči, prošao Scilu i Haribdu, tjeran i proganjan, pa ga je težina života izbrusila i postao je poput bisera, dijamanta. Muka, patnja i progoni, Duh mu ne skršiše, nego ojačaše, pa postade svjetionik i putokaz mnogima – kako sadašnjim, tako vjerujem i budućim naraštajima.
Pomno čitajući njegovu drugu zbirku „ČOVJEČE, PRIZEMLJI SE“, duhovnih i misaonih pjesama rekoh sebi, gledajući očima i duhom vjernika katolika: „to je prepjevano evanđelje!“. To su pjesme koje moraju stalno biti uza me – VADE MECUM! – poput „NASLJEDUJ KRISTA“ Tome Kempenca i sl.
Nikakvo čudo da je pjesnik Pejo Šimić već 53 godine na sceni u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i sve više i u svijetu, sudjelujući u desetke novina, časopisa, simpozija i susreta, te da mu je tridesetak pjesama uglazbljeno, a za zbirku pjesama „NEBESKE VIBRACIJE“ u Rijeci 2021. dobio nagradu Književno pero.
Što reći nego Bogu hvala na životu i radu našega Peje Šimića, koji i sve da hoće, duhom i u srcima svojih štovatelja i čitatelja širom Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta, neće i ne može umrijeti.
Budući da su pjesme pjesnika Peje Šimića ekspresivne, doživljene, jasne, sadržajne i izrečene jezikom srca duše očito je da bistrinu uma crpi iz muke Isusove pa konstatira: Bože! U svakom si trenutku “Budio u meni vjeru, ufanje i nadu“. Eto, pjesnik i ne može ne spomenuti tri stožerne bogoslovne vrline.
Noseći teško breme života Pejo itekako primjećuje malog i samozatajnog čovjeka želi nas posvijestiti da smo neponovljivi i od vijeka u Božjem planu: Pejo je u prvom redu čovjek koji u patnjama života nije pokleknuo nego ostao uspravan, čvrsta i neslomljiva karaktera, čovjek vjere, jednom riječju Bogoljub, rodoljub i domoljub.
Pejo Šimić neslomljivo hodeći kroz sve nevolje i životne tegobe ostao je slobodan. Svatko tko prođe kroz Šimićev pjesnički opus uočit će da je kao potkom i osnovom protkan nitima Bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja. Pejo i ovu zbirku počinje s Bogom koji mu je od početka do kraja bio nit vodilja između neba i zemlje, svjetla i tame, rata i mira, ljubavi i zlobe, raskoši i bijede. Na kraju mu se svesrdno zahvaljuje i ujedno ga moli prije nego zatvori korice da još jednom svojim stihom zagrli domovinu Hrvatsku i rodnu Posavinu. Ta Šimićeva gesta ponukala me da se vratim 400 godina unazad i dotaknem se našeg znamenitog pjesnika Ivana Gundulića koji zanosno pjeva o slobodi:
„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
Bogu velikom hvala i slava što nam je Višnji Bog do, dobrog čovjeka i pjesnika Peju Šimića!!!
Osijek, 25. studenog 2023.
Mr. sc. p. Dragan Majić, DI
Duhovna zrelost Peje Šimića
Konačno treba reći da je pjesnik Pejo Šimić dobio dovoljno talenata koje bi trebao koristiti za dobro ljudi na zemlji. Dovoljno dugo pratim pjesnika da se sada objavom stihova u ovoj zbirci usudim reći da je pjesnik dosegao duhovnu zrelost.
Sada se posvetio svom Ocu koji ga posla biti njegov promotor među ljudima. Promotor na način prenošenja ljepote stvorenoga i živih stvorenja upirući prstom u Stvoritelja u pjesmi. Naslovi ovu zbirku Čovječe prizemlji se što označava vrh čovjekova penjanja u spoznaji i uskakanja u područje vjere i priznanja ljudske ograničenosti.
On čitateljima govori prizemljite se šaljući poruku umišljenima da su samo ograničena stvorenja. Pejo poput Ivana Krstitelja viče u današnjoj pustinji i želi upaliti svoju baklju kako bi drugima pokazao put do vjere.
Poput iskusnog profesora opominje ovozemaljske putnike kako treba koracati zemljom. Te poruke može poslati samo onaj tko je dosegao stupanj vjerskog uvjerenja pa i drugima može reći : držite se Njegove ruke da se ne spotaknete, kako bi stigli u Njegov zagrljaj. Pejo postaje lučonoša, koji na pjesnički način želi utjecati na svoje i buduće generacije da okrenu životni korak na osvijetljeni Put, Istinu i Život kako bi uspješno okončali ovozemaljsko putovanje. On ne samo vjeruje nego kaže da Ga je susreo u svojoj patnji i zahvaljuje mu za svaki novi dan. Dapače on ohrabruje duboko zalutale kako nije kasno jer i pokajnika razbojnika prima u raj. U pjesmi životni pratioci Pejo govori o duhovnoj ljepoti čovjeka.
Konačno pjesnik poručuje, čovječe prizemlji se, što je nit vodilja ove zbirke
Teško je bilo što dodati o pjesniku ili o pjesmama ako on srce podloži umu a um ima svoj temelj u svom Stvoritelju.
Hvala mu za ovu zbirku.
Dr. Vlado Nuić
