Cvjetovi
polusnene
na proljetnom suncu
maćuhice
vrluda
poskakuje u igri
potočić
najdivniji su
rani cvjetovi
najmirisniji
cvijeće u vazi
ubrano na livadi
još se smiješi
jučer osamljeno
danas između cvjetova
strašilo na bademu
nad nabubrelim
proljetnim bregovima
nebo modro-zlatno
znati voljeti
trava ne bi venula
pod našim nogama
nije li ljubav
želja da se ogledamo
odrazom u odrazu
kad bismo progledali
zvijezde bi venule
spram našeg sjaja
došlo je doba
sami se o sebe spotičemo
sami od sebe bježimo
korijenje zla
duboko li leglo
zemlji iznudi
darovatelju
uokolo nasada
zamke postavljaš
svjetlost što nas izbavlja
može li segnuti
do svih bezmjernosti naših
cvijet
vjetar mu trga lati
naježim se
ružo
otkupljena si
trn i cvijet primih
sinoć u vazu stavih ruže
jutro me dočekaše
mirisom
slobodne vode
nužni su tokovi
struje