SVJETSKI DAN VODA – 22. ožujka

Barijere i prirodne poplavne nizine mogu zajedno nadzirati poplave i ublažiti rizike od katastrofâ

U Brazilu je 1992. godine održana Konferencija Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju. Na ovoj Konferenciji Ujedinjeni narodi predložili su obilježavanje Svjetskog dana voda, a 22. veljače 1993. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju o obilježavanju Svjetskog dana voda svake godine 22. ožujka. Glavni cilj obilježavanja je skretanje pozornosti i povećanje javne svijesti o važnosti voda, problema vezanih uz vodu i vodne resurse kao i odvodnju, sanitarne uvjete i dr.

Svake godine Svjetski dan voda obilježava se pod drugom temom odnosno motom, a ovogodišnja tema je: „Odgovor je u prirodi“ („The Answer is in Nature“). Ovogodišnja tema „Odgovor je u prirodi“ nastoji odgovoriti na pitanje kako možemo smanjiti poplave, suše i onečišćenje voda, a odgovor se nalazi upravo u samoj prirodi. Tema proučava i istražuje rješenja koja su dostupna u prirodi i koja nam mogu pomoći u suočavanju s izazovima suvremenog svijeta 21. stoljeća. Glavna poruka ovogodišnje teme je potreba obnove prirode u svrhu unapređenja i očuvanja vodnih resursa: sadnja drveća odnosno pošumljavanje, ponovno povezivanje rijeka s njihovim poplavnim nizinama i obnavljanje prirodnih močvarnih područja jer su to održivi i učinkoviti načini ponovnog uspostavljanja ravnoteže prirodnog ciklusa vode, ublažavanja klimatskih promjena te poboljšanja ljudskog zdravlja, života pa i zarade.

Primjenjujući rješenja koja nam daje priroda u svrhu osiguranja potreba za vodom sve brže rastućeg stanovništva možemo doprinijeti stvaranju tzv. cirkularne (ili kružne) ekonomije kojom istovremeno štitimo i čuvamo prirodni okoliš i smanjujemo onečišćenje. Pored toga, zaštita okoliša i smanjenje onečišćenja jesu glavna svrha Održivog razvoja – Cilj 6 (Sustainable Development Goal 6) kojim se svijet obvezuje osigurati dostupnost i održivo upravljanje vodama kao i dostupnost sanitarnih uvjeta za sve – i to do 2030.

Prema objavljenim podatcima UNESCO-a (2018.) vidljivo je sljedeće: Danas u svijetu oko 2,1 milijarda ljudi nema dostupnost higijenski ispravnoj pitkoj vodi. Do 2050. svjetska populacija će se prema procjenama povećati za oko 2 milijarde ljudi radi čega će se globalne potrebe za vodom povećati za oko 30 %. Današnja poljoprivreda je najveći potrošač vode – troši 70 % od ukupno raspoloživog vodnog bogatstva i to uglavnom u svrhu navodnjavanja, s napomenom da je taj postotak i veći u područjima guste naseljenosti i izraženih problema zbog ozbiljnog nedostatka vode. Industrija troši oko 20% vode, dok preostalih 10% troše domaćinstva (od toga, za piće manje od 1 posto).

Danas gotovo 1,9 milijardi ljudi živi u područjima koja su potencijalno ugrožena zbog nedostatka vode, a do 2050. ovaj broj bi se mogao povećati i do 3 milijarde ljudi. Procijenjuje se da oko 2,1 milijarda ljudi koristi neodgovarajuće i neuređene izvore pitke vode koji su kontaminirani fecesom tj. izmetom, čime ljudi ugrožavaju vlastito zdravlje i zdravlje cijele zajednice zbog moguće pojave i širenja infekcija uzrokovanih različitim patogenim mikroorganizmima, prvenstveno uzročnicima kolere, tifusa, dizenterije ili poliomijelitisa. Voda loše kvalitete, nepostojanje sanitarnih čvorova i odgovarajuće odvodnje uz izrazito loše higijenske uvjete godišnje diljem svijeta uzrokuju smrt oko 842.000 ljudi (WHO/UNICEF, 2014.). Globalno, više od 80 % otpadnih voda odlazi izravno natrag u okoliš bez ikakvog pročišćavanja i tretiranja te bez mogućnosti ponovnog korištenja.

Prema stručnim projekcijama trenutno je oko 1,2 milijardi ljudi ugroženo poplavama, a taj bi se broj do 2050. mogao povećati na 1,6 milijardi ljudi (20 % svjetske populacije). Danas je oko 1,8 milijardi ljudi suočeno s degradacijom i dezertifikacijom tla. Najmanje 65 % svih šumskih površina nalazi se u stanju degradacije (propadanja). Nadalje, prema procjenama u razdoblju od 1900. do danas nestalo je između 64 i 71 % prirodnih močvara i drugih vlažnih staništa, a sve zbog ljudskih aktivnosti. Erozija tla na poljoprivredno obradivim površinama je više nego zabrinjavajuća jer godišnje na globalnoj razini nestaje između 25 i 40 milijardi tona površinskog sloja tla, a to značajno smanjuje urod poljoprivrednih kultura i sposobnost tla da regulira vodu, ugljik i nutritivne tvari. Otjecanje voda koje obiluju sadržajem fosfora i dušika uveliko doprinosi onečišćenju voda. A koja nam rješenja daje priroda?

Pošumljavanje, obnova livada i pašnjaka kao i prirodnih močvara, ponovno povezivanje rijeka s njihovim poplavnim nizinama, stvaranje tzv. tampon zona duž riječnih obala obnovom tj. sadnjom odgovarajuće vegetacije – to su sve primjeri iz same prirode koji mogu pomoći u upravljanju opskrbom i kvalitetom vode.

Primjena određenih prirodnih rješenja naziva se „zelena infrastruktura“ a nju čine prirodni ili polu-prirodni sustavi koji nam daju jednake ili slične pozitivne učinke kao i tzv. siva infrastruktura koju izgrađuje čovjek. „Zelena“ i „siva“ infrastruktura mogu se koristiti zajedno i tako nadopunjavati čime se osigurava kvaliteta i sigurnost opskrbe vodom uz jednu malu ali bitnu razliku: „zelena infrastruktura“ zahtijeva vrlo malo energije ili ju uopće ne treba za razliku od „sive infrastrukture“ koja troši mnogo energije. Zaštićene prirodne močvare i druga vlažna staništa pomažu u filtriranju i pročišćavanju vode te povećavaju biološku raznolikost, mogu obnoviti podzemne izvore i zalihe te ublažiti nizvodne poplave i dr. Barijere koje izgradi čovjek te korištenje prirodnih poplavnih nizina mogu zajedno kontrolirati poplave i ublažiti rizike od katastrofe.

Konzervacijska poljoprivreda najpovoljnije utječe na ublažavanje svih negativnih učinaka, uključujući i eroziju tla. Konzervacijska poljoprivreda temelji se na tri principa: minimalan poremećaj tla primjenom minimalne obrade ili čak bez obrade tla, održavanje kontinuiranog pokrivača tla u svrhu zaštite – organski malč i/ili bilje, te kultivirani uzgoj različitih biljnih vrsta (međuusjevi, plodored) a ne monokultura. Pozitivni gospodarski učinci konzervacijske poljoprivrede već su uspostavljeni u različitim poljoprivrednim sustavima diljem svijeta. Trenutno u svijetu je oko 1,8 milijun km² obradivih površina pod konzervacijskom poljoprivredom i to jednako u malim sustavima kao i onim golemim, komercijalnim sustavima. Države s najvećim udjelom konzervacijske poljoprivrede jesu: SAD, Kanada i Južna Amerika (Brazil, Argentina, Čile, Paragvaj, Urugvaj, Bolovija, Venecuela, Kolumbija), Australija i Novi Zeland, Azija (Indija i Kina), područje sub-Saharske Afrike, dok je Španjolska vodeća europska država u primjeni konzervacijske poljoprivrede, a slijede ju Francuska, Finska, Ukrajina, Rusija itd.  

A za kraj još jedna važna obavijest: Opća skupština Ujedinjenih naroda u prosincu 2016. usvojila je Rezoluciju „Međunarodno desetljeće za akciju (2018.-2028.): Voda za održivi razvoj“ čime će se dodatno podići svijest svih dionika prema važnosti i značenju vode jer „voda život znači“ i to u punom i pravom smislu. Na dan obilježavanja Svjetskog dana voda, 22. ožujka 2018. Ujedinjeni narodi proglasit će i „Međunarodno desetljeće za akciju: Voda za održivi razvoj“ koje će završiti 22. ožujka 2028. Upravo mi ljudi imamo ključnu odgovornost u sprječavanju onečišćenja voda i zaštiti kako vodnih resursa tako i prirodnog okoliša u cjelini.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.