Milanovićevo uključivanje u izbore zateklo je HDZ-ov stožer nespremnim
Alkarskim rječnikom kazano Predsjednik je u izbornoj žabokrečini izveo kopernikansko hitchcokovski (filmaš britanski Alfred Hitchcock, 1899. – 1980.) salto mortale kojim je vratio u igru dobrano anemični i bezidejni SDP. Osim što je predsjednička figura u posttuđmanovskoj eri svedena na “fikus” ili kaktus, ovo uključivanje je zateklo HDZ-ov stožer nespremnim.
Kao kada ti neprijateljski vratar (golman) dođe u šesnaesterac. Ne tražeći simboliku u datumu 17. travnja, ta čista alkarska srijeda pogađa u 2 punta; smanjuje izlaznost u inozemstvu, tako da HDZ-ovi simpatizeri u BiH i bijelom svijetu (u većem obimu), ali i Pupovčevi u srpskom svijetu ne će (u manjem obimu) imati komociju neradnoga dana.
Nekompetentnost i bahatost Možemovaca u Zagrebu odlično je došla na ruku SDP-u, jer imaju isto biračko tijelo. To je treći punat. Uništiti konkurenciju. Pojava pravednoga suca Mislava Kolakušića i Ivana Vilibora Sinčića iz europske središnjice, pojačanih solidnim ekonomistom Ivanom Lovrinovićem dodatno je uzbudljiva jer osim što pokrivaju vrlo širok spektar glasača (Sinčić mlade, Kolakušić razočarane birače desnice, Lovrinović ozbiljnije glasače), njihova stranka “Pravo i pravda” pozvala je Domovinski pokret i MOST (koji je sa suverenistima) na suradnju.
Ovdje će se vidjeti tko je profesionalna oporba, poput Ante Đapića koji ima dugogodišnji oporbeni staž, a tko… Jer ne samo da je teško izračunati koliku tko ima političku težinu, već je teško i unaprijed dogovoriti podjelu važnih fotelja. Svak se boji sudbine Dražena Budiše koji je omogućio pobjedu koalicije lijevoga centra, i zauzvrat izvisio, te mu se i stranka raspala. A udobno je kritizirati, kada nemaš za vratom Bruxelles, Washington, Moskvu i druge male i srednje sile.
Opasna poslušnost Bruxellesu
HDZ ima pouzdanu stranačku vojsku, ali neugodnosti suočavanja sa stručnim i točnim Ivicom Todorićem, svjedočenja Nikole Kajkića, te dvoboji sa starim prijateljem Milanovićem muka su ježeva našega premijera Andreja. Također kao bumerang se vraća izbjegavanje političkih rizika i poslušno izvršavanje domaćih zadaća od strane Bruxellesa; što nije se pokazalo dugoročno pametnim, kamoli suverenističkim. Afera s Geotehničkim fakultetom i ministricom kulture Ninom došla je u najgore vrijeme, i to u kombinaciji s glavnom europskom tužiteljicom oštrom Laurom Codruţa Kövesi.
Domovinski pokret je otišao previše udesno, te bi mu suradnja s Kolakušićevom ekipom donijela i glasove sa centra, pa i lijevog centra. HDZ realno, još od Ive Sanadera ima najjače uporište u Dalmaciji, gdje turizam čini ljude dobro raspoloženim, dobre volje i dobre ćudi. Slavonija je pak nabrušena iz poznatih razloga, dočim je SZ Hrvatske pokazao da je više liberalan nego klerikalan, osobito Zagreb gdje vlada T.T. i Varaždin gdje je župan Radimir Čačić. Ma koliko rado slušao državničke izjave Predsjednika Milanovića, ipak se sjećam njegove uloge predsjednika Vlade kada je rečeni Čačić nadvladao Slavka Linića, kada je Mirela Holy otpala (zbog previsoko postavljene alke, pardon ljestvice) i kada je MVP vodila Vesna Pusić, osoba koja bi svojim profilom sličila Hillary Clinton maloga formata. Tada smo vodili izrazito neracionalnu politiku prema prijateljskoj Siriji. Zato ne ću glasovati za njega, ali ipak aplaudiram.
Andrej bi trebao platiti gubitkom izbora neautentičnost, ali iskreno ne vidim niti u oporbi ljude kojima bih vjerovao, niti očekujem značajne pomake u hrvatskom demografskom, poljoprivrednom, ekonomskom i kulturnom odumiranju. Kao i cijele bijele Europe. Velika igra koja će odlučiti o novom svjetskom poretku i budućnosti malih naroda započela je u Ukrajini. Gdje će se sve odvijati i kako će završiti ne želim predviđati. A naši izbori su više jedan živopisni dernek u stilu našega maloga mista.
