Prava hrvatska vlast trebala bi sve činiti za povratak u Hrvatsku velikog broja svojih iseljenika
”Pisac pita, kakvo smo stajalište zauzeli naprama pučanstvu, koje se u Hrvatskoj izdaje za srpsko. Mi smo naprama njima zauzeli sasvim isto stajalište, koje i naprama bilo kojem drugom pučanstvu. (…) Mi ne uviđamo, da ti nazivi škode općenitosti stanovništva ili domovini. Dok je tako, naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati, neka ih svatko rabi i mijenja, kako hoće.”
(Ante Starčević, Sušak, 23. ožujka 1883.)
Nije onako kako je Starčević mislio da će se: ”naši Srbi ponijeti kako treba”, naprotiv, oni su Peta kolona – prema uputama iz Beograda: Vuka Stefanovića Karadžića, Slobodana Miloševića, Aleksandara Vučića, Aleksandara Vulina i profesionalnog Srbina – Milorada Pupovca, koji predstavlja ”ugrožene” Srbe u Hrvatskoj.
Kolumna Zvonimira Hodaka osvane svakog ponedjeljka na portalu direktno.hr, koju čekaju čitatelji u ”regiji”, jer iznosi činjenice kojima nisu potrebna objašnjenja. Ali, kolumna od 26. 2. 2024. izazvala je lavinu komentara: ”Sve ih treba poslati u otadžbinu Vučiću”. Valjda ima dosta traktora u Hrvatskoj za prijevoz Šešeljovih sljedbenika.
”Lakše je prevariti ljude negu ih uvjeriti da su prevareni!”
(Mark Twain)
Hrvati su prevareni jer su prodali, odnosno predali svoje medije grupi United media: Nova TV i N1 TV, čiji je direktor Duško Martić, sin ratnog zločinca Milana Martića, Srbina iz Knina, koji je osuđen na 35 godina zatvora, po točki 16. optužnice za djela koja uključuju progone, ubojstva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja raznih zakona i običaja u Hrvatskoj.
”Naš Mile je tamo devedesetih raketirao Zagreb. Milanov sin Duško drži dvije TV kuće koje ‘granatiraju’ Turudića, jer se s puškom u ruci suprotstavio Mili Martiću i četnicima”, poručio je Zvonimir Hodak. Dakle, Duško Martić je vlasnik TV kuće u Hrvatskoj, koju su Hrvati prodali, odnosno predali United mediji. Stoga smo dobro ”informisani” iz susjedstva i već godinama nas zabavlja ”naš” Aco (Aleksandar Stanković) Nedjeljom u 2, za vrijeme ručka, samo što ne kaže: Buon appetito!
Oglasio se i A. Vulin: ”Ne znam na koje se to europske vrijednosti Hrvatska poziva dok pokušava Srbiju izjednačiti sa sobom i svesti je na nivo poslušne kolonije, ali znam da zdrav razum ne dozvoljava da se Srbiji predbacuje rušenje međunarodnog poretka”, piše Telegraf.
Tajni rat Srbije
Osvrt na knjigu ”Tajni rat Srbije – Propaganda i manipuliranje poviješću’’, autor Philip J. Cohen (1996.), u izdanju Biblioteke Ceres, prevedenu na hrvatski jezik 1997. Knjigu bi prvenstveno Srbi trebali pročitati jer obrađuje umiješanost Srbije u holokostu pa da konačno prestanu vjerovati u ‘genocidnost Hrvata’ što bi bio prvi korak u normalizaciji zatvorenih hrvatsko-srpskih odnosa. Naime, do objave spomenute knjige mogli smo uglavnom slušati o sudjelovanju Hrvata u progonu Židova (1941.-1945.). Međutim, Srbija je bila prva, nakon Njemačke, u progonu Židova. (Vidi opširan osvrt na portalu HKV-a.)
Republika Hrvatska financira 12 srpskih novinara, koji uređuju srpske Novosti, ali povećanje naklade novina, jer svakog tjedna izlaze u 8.000 primjeraka, što je pretjerano (”laž je u samom biću Srbina”, kaže Dobrica Ćosić) i može ih se kupiti na novinskim kioscima, tada po cijeni od 10 kuna.
Ne pišu samo Srbi u Pupovčevim Novostima, i nisu samo Srbi pisali, nego pisali su i pišu: Viktor Ivančić, Marinko Čulić, Heni Erceg, predvođeni srpskom perjanicom Ivicom Đikićem, čak su otišli tako daleko da u nedostatku osobnih ideja, s uspjehom su počeli kopirati i naslovnice ”Ferala”, koji je također bio tjednik srpske nacionalne manjine, pišu ofrlje, tako da su im sada glavne naslovne stranice, onda se prisjetimo i jedne uistinu tužne i ružne. Pupovčeve Novosti u 750-om broju objavili su monstruoznu crtež nekakvog ”majstora” ilustracija Alena Čurina u kojem čitatelj – Srbin – poziva doslovice na klanje hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, pa izgleda da mu Srbi žele prerezati grkljan. Pravdali su se u Novostima da su srp i čekić simboli radništva, ali dok radnici te alatke upotrebljavaju u poljuprivredi i drugdje, člankopisac ovog tjednika kaže da se mogu poslužiti i za klanje ljudi, poglavito nevinih Hrvata. Školu o tomu doktorirali su za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku.
Tisak u Hrvatskoj
U RH se tiska 14 dnevnih novina i 12 tjednika, koji su većinom u vlašništvu Duška Martića, izuzev Hrvatskog tjednika u Zadru, čiji je vlasnik i glavni urednik Ivica Marijančić. Sve hrvatske tragedije, uzrokovane Srbima i hrvatskim jugonastalgičarima (kojih još ima oko 18 % u Hrvatskoj) bile su mi izazov, da istražim dokaze povijesne vrijednosti, koje sam prikupio i 2023. godine napisao knjigu koja je tiskana u nakladi Tkanice u Zagrebu, s naslovom: Čija je Lijepa Naša? koja je, kako kaže urednik Marijan Majstorović: ”Kronika hrvatske političke povijesti”.[1]
Pogođen sam, da nije bilo dozvoljeno održati promocije te moje knjige u mojem rodnom mjestu – u Ljubuškom, što je dokaz, da su i danas u Hrvatskoj i BiH, na vlasti bivši udbaši, komunisti, jugonastalgičari i mrzitelju hrvatskog naroda.
Prema zadnjem popisu stanovništva (2021.) Hrvatska je imala 3.871.833 stanovnika, pokazatelj udjela u nacionalnim strukturama stanovništva: Hrvati 91,63 %, a najbrojčanija nacionalna manjina su Srbi 3,30 %. Druge nacionalnosti su u promilima. Ali, Srbi se ne ponašaju kao nacionalna manjina, nego žive u navikama koje su imali u kraljevskoj i komunističkoj Jugoslaviji, te žele imati vlast i u slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj. Srbi i Jugoslaveni čine 1/4 nerprijateljskog stanovništva u Hrvatskoj. Vrijeme je da se oholi Srbi obrate, ako žele živjeti u Hrvatskoj, ili postupiti prema uputama Zvonimira Hodaka.
Pupovac je srpski virus u Hrvatskoj
Pupovac je nazvao Nepalce koji dolaze u Hrvatsku kao radnu snagu: ”Novi Srbi u Hrvatskoj”, čime aludira da će biti diskrimirani kao Srbi. Srbi su sami sebe diskriminirali, jer su se, kao manjina, htjeli nametnuti Hrvatima, što je bio slučaj u dvije Jugoslavije, čiju je diktaturu u drugoj čuvala JNA. Ne možemo za sve kriviti Srbe u Hrvatskoj. Naime, ”ljudski je: kad čovjeku daš prst on zgrabi cijelu ruku”. Dolaskom Ive Sanadera za predsednika Vlade RH, ne samo što je nanio veliku štetu Hrvatskoj, nego je postavljen Milorad Pupovac za podpredsjednika Vlade, i od tada se ”Pupi” prilijepio uz sve hrvatske vlade kao mokra košulja. Hrvatska je, i nakon ulaska u Europsku uniju, ostala zapadna granica Europe. Prije smo bili ”Predziđe kršćanstva” a sada smo predziđe Putinovog fašizma i staljinizma, što se puzajući uvlači u Hrvatsku.
Predsjednik RH Zoran Milanović nije poznat kao domoljub nije bio dragovoljac u osloboditeljskom Domovinskom ratu. I dok su Hrvati ginuli u ratu, on bio je u Ministarstvu vanjskih poslova. Tri i pol godine bio je član Hrvatske misije pri EU-u i NATO-u. Nakon nekoliko godina kušao je da se bavi konzaltingom, dok ga stranka nije izabrala na predsjedničkim izborima za kandidata, na kojima je u prosincu 2019. ostvario relativnu pobjedu u prvom krugu, te potom u drugom krugu porazio predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
Andrej Plenković, predsjednik vlade RH, također za vrijeme rata, nije bio dragovoljac, ali ubrzo postaje član HDZ-a 2011., predsjednik HDZ-a 2016. i preuzima vodstvo u stranci, a zatim postaje i predsjednikVlade RH.
U Hrvatskoj je od 1990 registrirano 390 političkih stranaka. Mnogi su otpali, ali ima ih i danas 172, od kojih većina drže stranački status na papiru. Ludost nema isprike!
Andrej Plenković, kojeg se često uglađenog viđa na putovanjima po Europi; u gradovima diljem Hrvatske na proslavama i festivalima, ali ”nema vremena” da obiđe nekoliko sela, koja izumiru. Naime, u Hrvatskoj ima 541 naselje na pragu izmiranja, jer u njima živi najviše deset stanovnika, a u 192 naselja nema ni žive duše što su pokazali rezultati zadnjeg popisa stanovništva (2021.) u Hrvatskoj. Mežutim, demografi predviđaju da će Hrvati 2050. biti manjina u Hrvatskoj.
Zašto se Hrvati iz iseljeništva ne vraćaju na svoja ogništa?
Uzalud su bili svi pozivi predsjednika dr. Franje Tuđmana za povratak Hrvata iz dijaspore, ali nije bilo većeg odziva Hrvata, mada u iseljeništvu vlada velika želja i zanimanje za povratak onih koji su emigriralii iselili za vrijeme Jugoslavije, odnosno ljudi koji će uskoro biti umirovljenici. Upravo sam zbog takvih okolnosti (1996.) napisao posebnu knjžicu: Nema povratka u mirnu Hrvatsku, u nakladi ”Hrvatskog puta” iz Toronta, Kanada. U toj knjižici svak je sebe mogao prepoznati, vidjeti sebe bez imalo uljepšavanja.Vidjeti i svoje susjede, sunarodnjake, predstavnike vlasti i one koji su im nudili prazna obećanja!
Po nekim grubim pokaziteljima, procjenuje se da hrvatski iseljenici u svijetu barataju, odprilike, s 50 milijardi dolara kapitala, u obrtima, nekretninama i gotovini (cash). Uglavnom je riječ o ljudima iz poslovonog svijeta. Drugu grupaciju čine mladi ljudi, rođeni, školovani i odrasli u zemljama u kojima su se doselili njihovi roditelji ili djedovi, rado bi nastavili živjeti u Hrvatskoj. Treća grupacija su umirovljenici. Riječ je o tzv. mladim umirovljenicima, koji su bili prisiljeni koristiti se ranijim mirovinama zbog velike nezaposlenosti u zemljama u kojima rade, a gdje u takvim slučajevima, stranci prvi dolaze na red. Za svaku od tih kategorija potrebne su određene predradnje, odnosno uvjeti njihova povratka.
Hrvatska još nije tako uređena država da bismo mogli imati standard života kakvog imamo u novim domovinama; naša Hrvatska još nije ni slobodna, jer su još na vlasti bivši udbaši, KOS-ovci, partizani i njihova djeca. Ali, najžalosnija je činjenica, da se veliki broj mladih ljudi već iselilo i stvorilo svoje domove i obitelju u zemljama slobodnog svijeta. Iz Hrvatske se u zadnjih pet godina iselilo 233.291 građana privremeno ili trajno odjavilo prebivalište iz Hrvatsku, dok se Hrvatsku reklamira za turiste kao raj na zemlji!
Iseljavanje je bezuvjetno izumiranje naroda
Na portalu hrvatskonebo.org. (10. 3. 2022.) objavljen je moj osvrt (esej) s navedenim naslovom na 11 stranica, preporučili bismo onima koji se bave politikom, i onima koji se misle baviti politikom – da pomno pročitaju, jer taj esej sadrži stvari od iznimne važnosti za nas Hrvate.
Ako bi se, stvarno, Vlada i Sabor u Hrvatskoj zauzeli za povratak iseljenika, država bi dobila mnogo, ne samo s brojem stanovnika, nego s našim dolaskom donijeli bismo i svoje ušteđevine, bogatstvo i iskustva.
Zaključna misao
Hrvatska je mala država, ali ima veliki broj velikana iz svih područja znanosti, umjetnosti, kulture i športa.
Hrvatska je Božja zemlja, jer ima veliki broj Svetišta, gdje godišnje dolazi nekoliko stotina tisuća hodočasnika i turista.
Hrvatska je uvrštena među najljepše zemlje na svijetu. Ima i najljepšu Himnu na svijetu.
Samo budni i oprezni imaju zaslužna prava za opstanak!
Bilješka:
[1] Knjiga je u mekanom uvezu na 432 stranice i podijeljena u 14 poglavlja. Knjigu krase hrvatski simboli i fotografija predsjednika dr. Franje Tuđmana na naslovnici. Tiskana je u ograničenoj nakladi i skoro je rasprodana. Jedino se još može nabaviti, uz cijenu od 24,90 eura na Hrvatskom Centru u Norvalu, Kanada ili kod nakladnika u Zagrebu na adresi elektriničke pošte: tkanica@hrvatski-fokus.hr. Za potrebe knjižnica imam još u zalihi nekoliko knjiga.
