Poslijeizborni prosvjedi u Beogradu

Bože, čuvaj Srbiju od demonstracija, a Hrvatsku od šutnje

 

 

Tko bi to rekao, naime kako će se nakon pobjede Aleksandra Vučića u prvom krugu srbijanskih predsjedničkih izbora, i to skoro nevjerojatno uvjerljive, protiv njega podići protesti u mnogim srbijanskim gradovima. Neorganizirano-organizirano protiv cijelog izbornog procesa, RIK-a (republička izborna komisija) REM-a (elektronički regulator) a naročito uloge medija u predizbornoj kampanji. Traju već danima. A nije bilo tko ga predizborno nije osobno podržao – od Vladimira Putina, kineskog predsjednika Xi Jinpinga, Anegele Merkel, cijele eunijske vrhuške – da „sitnež“ ne brojim. Na pobjedi čestitao i Donald Trump.

O regularnosti izbora- sve regularno, pa ih strani promatrači nisu našli za potrebno ni promatrati, recimo OESS. A kad tamo od ponedjeljka u Beogradu demonstracije pod radnim naslovom „Protiv diktature“, vlasti, a naročito Aleksandra Vučića. Organizirano, bez vidljivog i priznatog organizatora krenuli od ponedjeljka uvečer ulicama Beograda studenti, stariji srednjoškolci, poneki postariji sudionik raznih beogradskih demonstracija od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, pa dvije tisućite. Ispred bubnjari udaraju ritam, a prvi red demonstranata nosi parolu: „Protiv diktature“. Najčešće su vikali „Vučiću, lopove!“ i „Vučiću. pederu!“ i lajali mu usput: „av“, av“, av“. Bio i šaljivi transparent „Vučiću Šrederu“ (na ćirilici) i jedan opaki „Je..m vam mater“ (na latinici), famozni „No pasaran“ i crvena zastava sa Che Guevarom, jedan „jahaći“: „Jahaste mi djedu i oca, ne ćete i mene“, „Ne laži babu“, „Narod gladuje, elita se raduje“ i još poneki  socijalni kojih je svakim danom bivalo nešto više, inače među u početku malo transparenata i parola.

 

Sindikati vojske i policije među prosvjednicima

 

U subotu je prosvjed bio dnevni, od podne  pa do šesnaest sati. Pridružila su mu se dva opasna sindikata: sindikat vojske i sindikat policije. Brr., općenito uzevši kad su policija i vojska u pitanju, ne znaš, glede demonstracija, gdje bi ih radije vidio. Ovi su sindikati, prema izvješćima medija u demonstracije krenuli još s „Maršom na Drinu“. Zanimljivo nama „preko Drine“. Inače ako si vlast ovi ti trebaju. Trebaju „uzeti motku“ i riješiti demonstracije što predlaže Miroljub Petrović, koji drži kako je Aleksandar Vučić „Božji pomazanik“. Dotični je inače jedan od najpoznatijih srpskih teoretičara urote, ponajprije protiv Srbije a i šire, čiji su telefonski broj demonstranti nosili ulicama Beograda.

 

Ako si vlast pa ti „sindikati“ vojske i policije krenu demonstrirati, e pa onda je, mislim i na regionskom esperantu/balkanatu: „veži gaće“, spašavaj glavu, a naročito lovu. Tako je predsjednik sindikata srbijanske policije Veljko Mijalović rekao demonstrantima: „da su studenti oni koji trebaju mijenjati svijet, a sindikati (policije! o. a.) mogu tome malo pripomoći. Sindikalist vojni, Novica Antić je izračunao da ih je na subotnjem prosvjedu „više od osamdeset tisuća“. Dodao je kako je njegova obveza kao zapovjednika ohrabriti vojnike i naučiti ih „kako da se bore“, dodajem u napadu i(li) obrani. Čuo je i kako neke sudionike demonstracija uhićuju, pa poručio nešto kao „nitko ne smije da vas bije“, te zaključio: „Istrajte omladino! Mi smo uz vas“. Službene pak informacije (policija) o broju sudionika govore o 8500 prosvjednika.

 

Situacija djeluje pomalo revolucionarno, oktobarski. Doduše tek je proljeće, a nema ni mora, pa nema ni krstarice, a onda tamo baš nešto ni nije bilo studenata, ovdje nema radnika, a nema ni njemačkih jedinica da pomognu „revolucionare“, posjednu ih na tron. Šala, povijesno realna, mala, nu situacija se s vojskom i policijom „usložnjava“. Kako se u nedjelju u Novom Sadu „šetalo“ desetak tisuća prosvjednika strogo bih na Vučićevu mjestu pazio nose li jogurt, jer šetnja je svakako antibirokratska, a u kombinaciji s jogurtom eksplozivna (srbijanska novija i propalo jugoslavenska povijest).

 

Optužbe za krađu izbora

 

Složena je situacija budući je Šešelj Vojislav podržao demonstracije, podržale ih i stranka Dveri, Boško Obradović, prijateljska stranka „našega“ Pernara, fundamentalistički četnici, a i razni ostatci DS-a, razne inačice, koje inače njihovi srbijanski neprijatelji zovu „drugosrbijanci“, „žutosrbijanci“ i sl., te Saša Janković i Vuk Jeremić, predsjednički kandidati. Posebno je zanimljiv Šešelj, taj je sad samo „kancer“ Srbije kojega je Vučić dugo „zračio“, pa sveo na malo debele ofucane mrcine ispod pet posto pri čemu se ne bih čudio njihovom političkom dogovoru. Šešelj je takav, naime politički letač oko vlasti, s opakom četničkom frazeologijom (od Udbe preko Miloševića, pa nadalje). Ali ne predaje se.

 

Fiktivni „preletač“, treći s 9,4 posto glasova, nije podržao demonstrante i upozorio ih da se ne daju politički zlorabiti. Većina srbijanskih analitičara, onih nepristranih i onih anti vučićevskih, Preletačevića Belog smatra „trojanskim konjem“ među oporbenim kandidatima – „oteo“ im glasove. Ako i jest oni u ničemu nisu presudili da ih je sve uzeo Saša Janković, Vučić bi svejedno pobijedio u prvom krugu. Rezultati izbora inače su sljedeći:

Aleksandar Vučić 55,6 posto,

Saša Janković 16,37 posto,

Preletačević Beli (izmišljeni lik) 9,43 posto,

Vuk Jeremić 5,66 posto,

Vojislav Šešelj 4,49 posto,  

Boško Obradović 2,29 posto i ostali.

Vučićev cilj bila je pobjeda u prvom krugu čemu je sve podredio i u čemu je uspio. Izbori još nisu dovršeni, dopunski, zbog utvrđenih nepravilnosti, održat će se 11. travnja. Traju i još neki žalbeni postupci, predstavnici izbornog stožera kandidata Saše Jankovića na temelju uzorka s biračkih mjesta na kojima im je omogućena kontrola izbornog materijala računaju da bi krađa glasova u korist Aleksandra Vučića mogla iznositi oko 319.000 glasova.

 

Aleksandar Vučić je i nadalje predsjednik vlade s kojeg položaja se i natjecao, a Tomislav Nikolić predsjednik države. Zanimljivo će biti komu će Vučić prepustiti premijersko mjesto, Dačiću, čiji su se socijalisti „poderali“ u lobiranju i glasanju za Vučića, ili nekome od svojih ministara, a izgleda da se ni Nikolić ne da sasvim isključiti iz igre. Kako bilo u Srbiji je trenutačno neka vrsta međuvlašća. Baš onako pravo vrijeme za napad na Aleksandra Vučića. Nu što je to, zar je „srpska mladost“, kako tepaju demonstrantima, opet odlučila Srbiju postaviti protiv (vas) cijelog svijeta? Onako, gledajući na „region“ s visoka, odozgor, mogao bih reći: Bože, čuvaj Srbiju od demonstracija, a Hrvatsku od šutnje.

 

Nemirni jugoistok Europe

 

Doista, tko je još ostao koji bi sada rušio Aleksandra Vučića – izvana? Sveti spontanitet, pa bio i internetski, nije. Njegovi podupirateljski portali kažu „Nato-Soros“. Tamošnji britanski veleposlanik veli, oni ni slučajno. Rusi su malo zabrinuti, a američkom veleposlaniku se, navodno, dopada kultura i mirnoća i spontanitet događanja. Eto nitko nije, od onih koji bi mogli – samo vrije. Vučić govori neka šetaju do mile volje, ta demokracija je. Organizatori (?) prosvjeda iz Beograda i Novog Sada oglasili su se s nekoliko zahtjeva: smjenu članova RIK-a, REM-a, direktora i urednika Informativnog programa RTS-a, ostavku predsjednice Skupštine RS-a Maje Gojković, sređivanje biračkog popisa i uvođenje elektroničkog glasovanja, a ima i jedan dodatni – „svi s vlasti“.

 

Na jugoistoku Europe u relativno kratkom vremenu dogodile su se postizborni prosvjedi u tri države: u Rumunjskoj (ne znam jesu li već utihnuli), u Makedoniji traju već četrdeset dana, i sada u Srbiji. Po sadržaju su različiti, a donekle su tematski slični rumunjski i srbijanski, dok se u Makedoniji prosvjeduje za opstanak države. Makedonske i srpske predvode bubnjari, tamo predvodnici udaraju u tapane, ovdje drugačiji bubnjevi udaraju ritam i to im bila jedina sličnost. Usput, makedonski su izrazito antisoroševski. Srpski formalno nose socijalnu notu, ali i antirežimski sadržaj. Uočljivo je kako u njima sudjeluju tzv. drugosrbijanci, ali i oni koji Aleksandra Vučića drže, poput Koste Čvoškog, „nacionalnim izdajnikom“ i „političkom ništarijom“, naravno tema je Kosovo.

 

Aleksandar Vučić, kandidirajući se za predsjednika Srbije, kopirao je Putinov model. Sad će vladati s mjesta predsjednika države, umjesto s premijerskog položaja jer će nastaviti kontrolirati SNS i parlament. Kritičari mu s pravom spočitavaju da je pomoću svoje stranke zarobio Srbiju sve do 2022. do kada bi mu treba trajati predsjednički mandat. Krenemo li od Makedonije, preko Kosova, Crne Gore, BiH sada i Srbije, lako bismo se složili s bivšim makedonskim premijerom Nikolom Grueskim kako i iskra može „zapaliti Balkan“.

I za kraj nagradno pitanje: Tko će u Hrvatskoj uskoro organizirati prosvjede? Bernardić, Stazić, Pernar, Krešo Beljak, Radnička fronta, Nova ljevica ili Đula Šoroš i njegovi „civilnjaci“, ili svi zajedno?

 

Mato Dretvić Filakov