Hrvatski Fokus

U Rheinfeldenu, u 82. godini, umro hrvatski rodoljub Viktor Soldo

 

Doviđenja, prijatelju Viktore!

U nedjelju, 17. prosinca 2023. u 3:30 sati, umro je u 82. godini života u njemačkom gradu Rheinfeldenu hrvatski rodoljub Viktor Soldo.

Rođen je 30. 10. 1942. godine u Širokom Brijegu, iz kojeg vrlo rano odlazi na školovanje u Zagreb, a 1966. godine napušta domovinu i odlazi u Austriju. Tu ostaje nepune dvije godine i potom dolazi u njemački grad Rheinfelden, u kojem su već živjela njegova dva brata, Ante i Blago. Njih dvojica su od samog početka bili aktivni među Hrvatima, a dolaskom im se priključio i Viktor.

Viktor dolazi u ovaj dio Njemačke „u pravi čas“. U susjednom Baselu 1968. godine osnovan je, zaslugom hrvatskih pregalaca Dragana Hazlera i Žarka Dolinara, ogranak Matice hrvatske, a u 10-tak km udaljenom Bad Säckingen-u se skoro istovremeno osniva Hrvatska katolička misija s prvim župnikom fra Ljubom Krasićem. Nešto kasnije tu obitava i djeluje hrvatski pjesnik i dobrotvor fra Lucijan Kordić.

Širinom svoga duha, uma i srca, a još više organizacijskim sposobnostima Viktor se vrlo brzo „uklopio“ u novu sredinu i postaje jedan od najmlađih lučonoša političkog, vjerskog, kulturnog i športskog buđenja i organiziranja Hrvata koji se nađoše na ovom dijelu njemačko-švicarskog podneblja; na području između gradova Basel, Lörrach, Freiburg, Wehr, St. Blasien, Waldshut-Tiengen, Bad Säckingen, Rheinfelden i Granzach-Wyhlen (kod Basela). S vremenom u Rheinfelden pristižu i druga dva Viktorova brata Nikola i Stipe, kao i sestra Nada.

To su vremena kad je Viktor već utemeljio i registrirao hrvatsku kulturnu udrugu, ogranak Matice hrvatske „Antun Branko Šimić“, odnosno, još 1969. godine, športsko društvo „Hrvatski nogometni klub Croatia“.

Viktorov veliki smisao za hrvatsku nacionalnu povijest, kao i njegova ljubav za hrvatsku kulturu, posebice za hrvatsku knjigu, gdje danas u svom domu raspolaže s preko 1200 naslova, kako mi u posljednjem razgovoru prije tjedan dana reče. Viktora sam upoznao odmah po dolasku u emigraciju, bilo je to na hrvatskom hodočašću u Birnau (Bodensko jezero) u vremena kad je „hrvatsko proljeće bilo na zalasku“, a, iznenada i neočekivano se najavilo „vruće hrvatsko ljeto“ kad su „Bugojanci“ temeljito prodrmali jugoslavenski i vojni i politički sustav i to više nego išta prije zajedno, iliti kako njihova „ljubičica bela“ reče: „Dobro smo dobili po glavi“. Kasnije mi je Viktor sa sjetom besjedio o njegovim sastancima i razgovorima s „Bugojancima“ Vladom Miletićem i Vidakom Buntićem.

I, od tada, pa evo do današnjih dana ostadosmo prijatelji, suradnici i supatnici u „vječitoj“ borbi za bolju Hrvatsku i BiH i boljitak domovinskih Hrvata.

Viktorova šira i uža rodbina imala je uvijek otvorena vrata svoga doma za izbjegle i prognane Hrvate. Osobno sam proveo nebrojeno noćnih sijela u društvu D. Hazlera, Ž. Dolinara, fra Lucijana, našeg dragoga Vijeke (Vjenceslav Čižek), Branka Leko i mnogih drugih Hrvati u domu Viktora i Jele(ne) Soldo.

Politički, stranački Viktor je vrlo angažiran u Ujedinjenim Hrvatima Europe, odnosno kod Republikanaca (Korsky, Katalinić).

Nebrojeno puta smo se našli zajedno i u društvu Vinka Nikolića, Jakše Kušana, Bogdana Radice, Danijela Crljena i drugih vodećih izvandomovinskih Hrvata.

Viktor Soldo je među prvima osnovao Mjesni odbor Hrvatskog narodnog vijeća u Rheinfeldenu.

Nosio je barjak pred hrvatskim hodočasnicima od Rima do Einsiedelna i od Birnau do Bad Säckingena, gdje kršćanski vjernici iz Švicarske, cijelog južnog Badena i iz Elzasa slave sv. Fridolina, koji je u 6. stoljeću pokrštavao germanska plemena na ovim prostorima.

Iz ovog dijela Njemačke, Hrvati su slali jako puno humanitarne pomoći za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za tu pomoć su naravno zaslužni svi tamošnji Hrvati, ali je Viktor ipak bio primus inter pares (prvi među jednakima).

Viktor će biti sahranjen u subotu 30. 12. 2023. godine u 14:00 sati u Širokom Brijegu, u grobnici koju je sagradio zajedno s braćom i s natpisom na grobnom kamenu: Domovino za tobom žudili, mrtvi se tebi vraćamo.

U tim mislima, u toj žalosti, u tuzi koju ostavlja među svojima i rodbinom i prijateljima, dopustite mi da kažem: „Doviđenja, dragi prijatelju, u Vječnosti, gdje se više ne ćemo morati žrtvovati za istinu i pravicu, barem tomu se ja nadam.“

Tomislav Ðurasović, München

Povezane objave

Navik živi ki živi pošteno

HF

Šesnaesta knjiga Peje Šimića

HF

Organizirano protiv Istanbulske konvencije

HF

DSHV najoštrije osuđuje najnovije zastrašujuće prijetnje

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više