Mi smo poput Boga u našoj duhovnoj prirodi. On je naš Otac, naš Stvoritelj. Naš duh nije podložan smrti
U listopadu 2023. u Vatikanu održana je sinoda koja je samoubojstvo kršćanstva. Što je pravo kršćanstvo i krštenje koje nas čini kršćanima – Božjom djecom? “Tko god vjeruje i krsti se, spašen je.” (Mk 16, 16)
Sveto pismo svjedoči da krštenjem blagujemo u Kristovoj smrti i njegovom uskrsnuću (komp. Nalazimo se usred dubokih istina koje je Bog objavio, a koje se odnose na naše spasenje. U velikoj mjeri, naš um je prikriven njihovom razumijevanju. Biblija nam otkriva duhovnu dimenziju, a ključ za nju je biblijska vjera. Božja svemoć djeluje takvom vjerom. Međutim, postoji drugačija vjera, lažna, koja povezuje pojedinca s duhovnim bićima zvanim demoni. Oni se manifestiraju kroz magiju, proricanje, spiritizam, razne hinduističke i budističke meditacije i kroz različite oblike okultizma i praznovjerja. Ova pseudo vjera je grijeh protiv prve zapovijedi Dekaloga. Pseudo vjera je povezana i s idolopoklonstvom i takozvanim negativnim energijama. Zapravo, to je štovanje lažne duhovnosti, dakle demona.
Biblijska vjera nas ujedinjuje s Isusom. Ako prihvatimo Krista, on je u nama. Sve što se dogodilo Isusu Kristu, našem Spasitelju, duhovno nam se događa. Kad je Gospodin Isus umro, umrli smo s njim (Rim 6, 8), a kad je uskrsnuo, uskrsnuli smo s njim (Kol 2, 12). Umrijeti s Njim znači da smo sudjelovali u njegovoj spasonosnoj smrti. Snaga njegove smrti djeluje u nama kroz vjeru i nadilazi grijeh, koji uzrokuje duhovnu smrt.
Kako možemo razumjeti otajstvo koje smo odgojili s Njim?
Prepoznajmo da je duhovna suština ljudskog bića besmrtni duh, koji je tako-reći odjeven u zemaljsku ljusku ljudskog tijela. To će postati prašina nakon naše smrti. Naš duh, međutim, nije podložan smrti. U duhu smo stvoreni po Božjoj slici. Naš cilj je vječni život i beskrajna sreća u Bogu.
Unutarnja disonanca u duhu tužna je ostavština naših prvih roditelja. Ona se očituje kroz egoizam i duhovnu sljepoću – ponos. Uzgaja razne oblike zla, nemoralne perverzije, tiranije, kriminala, ratova… Ta unutarnja neskladnost naziva se izvorni grijeh, polaganje zla… To je duhovna infekcija koja prodire čak i u ljudsko tijelo. To je misterija za ljudski um, ali božanskom objavom razumijemo da iza ove duhovne infekcije stoji zlo duhovno biće. Taloženje zla u nečijoj duši očituje se kao pobuna prema Bogu, odbacujući istinu i pravdu u međuljudskim odnosima.
Kako bi nas oslobodio od ovog tužnog nasljedstva od naših prvih roditelja, Bog je preuzeo ljudsku prirodu. Postao je čovjek iz ljubavi prema nama kako bismo postali djeca Božja, kako bismo mogli preuzeti Božju prirodu.
Što je krštenje?
To je duhovno ponovno rođenje. Osoba je uronjena u vodu ili se voda izlije na glavu. Sve dok proglašavamo ime Trojedinog Boga. Što se događa na duhovnoj razini? Sam Bog poziva krštenu osobu da sudjeluje u njegovom Božanskom životu. Duša krštenika sjedinjena je s Kristom kao grana na lozi. Kroz Njega prima sve, što je sjedinjeno s Kristom. Krštena osoba krštena je u Kristovu smrt (Rim 6,3) i istodobno prima novi život uskrslog Krista.
Tijekom našeg zemaljskog hodočašća trebamo slijediti svoju savjest, koja je integrirana s Božjim zapovijedima, kako bi se božanski život, koji nam je dan na krštenju, razvio u duši. Učinkovito sredstvo protiv porobljavanja moći egoizma je radikalno načelo izraženo u motu: “Negiraj sebe” (svoj autodestruktivni ego). To samoodricanje ili čak prevladavanje patnje, i fizičke i mentalne, motivirane vjerom, donosi pozitivan plod koji nadilazi čak i dimenziju vremena. Biblijska terminologija govori o takvom samoodricanju kao o su-raspeću s Kristom (Rim 6, 6). Ulaskom u to otajstvo vjere, duhovno se preobražavamo u Krista. Apostol Pavao kaže: “Ne živim više ja, nego u meni živi Krist.” (Gal 2, 20)
Na krštenju je Bog također stavio svoj Duh u nas. Ako tražimo istinu, on nam daje božansko nadahnuće da spoznamo Izvor istine, a to je sam Bog. Također nam otkriva otajstvo zla i njegove tragične posljedice. Ako imamo istinsku i biblijsku samokritiku, koju Evanđelje naziva metanojom, i otvorimo se Bogu, u nama se događa duboka promjena, koja se očituje i izvana. Primjer su apostoli na dan Pedesetnice. Osim izvanrednih pojava, došlo je i do promjene u njihovom karakteru. Strašni apostoli postali su hrabri ljudi koji su, u sili Duha, naviještali vječne istine, a zatim trpjeli mučeništvo radi njih.
Unutarnje jedinstvo našeg duha s Bogom
Kako održati unutarnje jedinstvo našeg duha s Bogom? To se posebno događa u unutarnjoj molitvi. Bog nije samo u vječnosti, nego po krštenju i u dubini našega srca. Bogom dani Duh vodi nas kroz riječ spoznaje u otajstvo božanskog života. U unutarnjoj molitvi postajemo dionici otajstava koje je Bog objavio.
Kako nas krštenje dovodi u jedinstvo sa spasiteljskim djelom Sina Božjega, koji je za nas umro i ustao od mrtvih? Kao ilustrativni primjer, zamislimo mali komad papira i knjigu. Ako stavim papir u knjigu, a zatim knjigu bacim u vatru, ista sudbina zadesi i papir. Sve što se dogodi knjizi dogodi se i papiru. Knjiga ne može u vatru bez papira jer je papir u njoj. Ova jednostavna analogija ukazuje na duboku istinu da ako smo u Kristu sve što se Kristu dogodilo odnosi se na nas. Kad je Gospodin Isus, naš Spasitelj, umro umjesto nas, umrli smo i mi s Njim. Ovo je duhovna stvarnost koja vrijedi iako tada fizički nismo bili živi. Kad je uskrsnuo od mrtvih, uskrsnuli smo s njim.
Po analogiji, sljedeće se primjenjuje na nas i našeg praoca Adama: on je sagriješio i njegov grijeh je i nama donio smrt. Postoji prirodna genetika, ali možemo reći da duhovna genetika također djeluje na sličan način.
Postoji dimenzija vremena i postoji dimenzija vječnosti. Naš duh je besmrtan; stoga bi zlo koje smo počinili u vremenu ostalo za svu vječnost. Ne možemo ga se sami riješiti. Vječni Bog postao je čovjekom jer nas jedini može osloboditi od posljedica zla koje smo učinili. Uvjet je naša vjera u Krista. Ako hodamo u svjetlu (vjere) … Kristova krv nas čisti od svakoga grijeha. (1Iv 1,7) Ono što je Isus učinio za naše spasenje u vremenu ostaje u dimenziji vječnosti. U vremenu u kojem živi, čovjek mora vjerom za sebe prihvatiti ono što je Isus učinio u prošlosti. To onda traje cijelu vječnost. Isus je Bog prešao iz vremena u vječnost. Ako se sjedinim s Njim vjerom, snaga Njegove otkupiteljske smrti me oslobađa, a Njegov božanski život u meni raste i postaje jak.
Mi smo poput Boga u našoj duhovnoj prirodi. On je naš Otac, naš Stvoritelj. Naš duh nije podložan smrti. Na kraju vremena, Bog će podići naše tijelo iz prašine, ali će se istovremeno preobraziti i postati duhovno, odnosno više neće podlijegati fizičkim zakonima. Bit će kao Kristovo uskrslo, proslavljeno tijelo. Oni koji će biti uzdignuti u puninu života, odnosno s preobraženim tijelom, bit će podignuti jer su odgajani zajedno s Kristom po vjeri. Tijekom svog života primili su Isusa kao svog Spasitelja, koji je umro i ustao od mrtvih zbog njih. Tko ne primi Isusa, ne sudjeluje u Kristovom, a time ni u vlastitom uskrsnuću u život. Stoga će oni koji će biti spašeni biti spašeni jer su vjerom primili Spasitelja koji je umro za njih i umrli zajedno s njim grijehu, đavlu i vječnoj smrti.
Tu istinu, koju smo primili na krštenju, treba doživjeti osobito u unutarnjoj molitvi u noći sa subote na nedjelju, kada se prisjećamo Kristova uskrsnuća.
Apostol nam kaže: “Ako u vama prebiva Duh Onoga koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih, onaj koji je Krista uskrsnuo od mrtvih također će dati život vašim smrtnim tijelima po Njegovom Duhu koji prebiva u vama.” (Rim 8, 11)
Ovdje se kaže da će nam Duh Božji koji je uskrsnuo Krista Isusa od mrtvih dati život već ovdje na zemlji. Bit ćemo živi Bogu u Isusu Kristu, našem Gospodinu, a fizička smrt bit će samo prijelaz u sretnu vječnost. Na kraju, čak će i ljuska našeg tijela, pretvorena u prašinu, uskrsnuti svemogućom Božjom silom.
Što ste primili krštenjem? Novi Kristov život! Ti si Božje dijete, sin Božji, kći Božja. (bcp)
