Predsjednica ne smije razočarati glasače HDZ-a koji su je izabrali

Titino poprsje ne bi trebalo odlučiti i naredne izbore

Nedavno je na Hrvatskoj televiziji dogodilo pravo čudo. Prikazan je dokumentarni film njemačkih novinara o Titovim odredima smrti odnosno o brojnim ubojstvima i likvidacijama Hrvata u Njemačkoj koje je izvršila Titina UDBA. Zašto kažem dogodilo se pravo čudo, jer takav film ne bi bilo moguće prikazati, a pogotovo izvrstan intervju s autorima filma za vrijeme vladavine crvenog predsjednika Josipovića. Suđenje Mustaču i Perkovića, o čemu se također govori u filmu, možda je ipak početak bitnih promjena u hrvatskom društvu koje je navijestila i nova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Njena najava mogućnosti izmiještanja biste Josipa Broza Tita iz Predsjedničkih dvora izazvala je neviđenu buru u Hrvatskoj. Došlo je do prave histerije i napada na hrvatsku predsjednicu. Titoisti su stali na zadnje noge i odlučili svim sredstvima onemogućiti uklanjanje Titove biste. Shvatili su da bi micanjem Titove biste iz Predsjedničkih dvora bio početak nezaustavljivog procesa detitoizacije hrvatskog društva. To tim više što je HDZ najavio podizanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu i pokretanje inicijative za ukidanje Trga maršala Tite. Burne reakcije, uvrede i pritisci na predsjednicu, prava medijska i politička hajka na nju, pokazali su snagu titoista. To su uostalom pokazali i prošli predsjednički izbori.

Nije slučajno bivši predsjednik Ivo Josipović prije kampanje i u kampanji nametnuo odnos prema Titi kao bitno političko pitanje. Čak je pokušao i tuđmanizirati Titu kako bi povukao paralelu Tito-Tuđman-Josipović kao sintezu hrvatske politike. Nije slučajno rekao ako on bude izabran za predsjednika da će Titova bista ostati na Pantovčaku, i nije slučajno posjetio njegovu rodnu kuću. Računao je da su Titoisti još uvijek brojniji od tuđmanista u hrvatskom društvu. Kolinda Grabar Kitarović igrala je na drugu kartu. Ona je obećala obnovu tuđmanizma i hrvatskog domoljublja odnosno ona je igrala na kartu biti što sličnija Franji Tuđmanu. Rezultat izbora je pokazao da je odnos snaga titoisti i tuđmanisti skoro 50-50, s malom prevagom tuđmanista, zbog čega je Kolinda Grabar Kitarović tijesnim rezultatom i pobijedila.

Dakle, tvrdim da je rezultat predsjedničkih izbora u znatnoj mjeri pokazatelj odnosa snaga između titoista i tuđmanista. Zašto je to tako? Zato što u Hrvatskoj nije utvrđena istina o titoizmu. Zato što je u Hrvatskoj nametnuta laž da je titoizam bio demokratski sustav, da su počinjeni zločini deformacija i nužno zlo a da nisu posljedica zločinačkog sustava. Nažalost, u hrvatskom društvu i nakon sloma komunizma nije bilo ni volje ni snage da se utvrdi istina o pravoj biti titoizma. Da se utvrde komunistički zločini, da se osude i da se kazne počinitelji. Umjesto toga titoisti su uspjeli sotonizirati i kriminalizirati krivotvorinama Domovinski rat te su svu svoju energiju usmjerili na otkrivanje zločina u Domovinskom ratu koji su beznačajni u odnosu na komunističke zločine u vrijeme Drugoga svjetskog rata, Križnog puta, Golog otoka i djelovanja UDBA-e kao zločinačke terorističke organizacije koja je širom svijeta ubijala svoje političke protivnike. U nas se nametnula laž izjednačavanja komunizma i antifašizma gdje su komunistički zločini branjeni antifašizmom.

I titoizam, kao i svi drugi komunizmi, temeljio se na korištenju diktature i nasilja, kao opravdanih sredstva u borbi za navodno velike ideje i ciljeve. Počinjeni zločini u titoizmu dovoljni su da se i titoizam proglasi kao zločinački sustav. Tu u nas nije učinjeno nego se je Tito cijelo vrijeme tretirao kao neupitni povijesni velikan, koji je u ostvarivanju velikih ciljeva imao pravo žrtvovati određen broj ljudi. Kod nas prijevara titoizma još nije razotkrivena, i veliki broj ljudi i danas Tita smatra povijesnim velikanom hrvatskog naroda i spreman je glasovati za one koji tako misle a protiv onih koji govore istinu o titoizmu kao zločinačkom sustavu. Dakle, u hrvatskom društvu odnos snaga je i dalje u korist titoista i oni drže u svojim rukama sve bitne medije, udruge, kulturne i druge institucije pa i značajne političke stranke. Tu razdjelnicu na titoiste i tuđmaniste, čim je došao na vlast, jasno je odredio Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, odgovorivši na pitanje tko je veći Tito ili Tuđman, kao iz topa Tito a ne Tuđman. Dakle, tvrdim, da će Titino poprsje i borba hoće li ostati ili ne će na Pantovčaku, kao što je bitno utjecala na rezultat predsjedničkih izbora, bitno utjecati i na rezultat narednih parlamentarnih izbora. Suđenje Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj i dokumentarni film njemačkih autora o Titovim odredima smrti postupno će otvarati oči i onim titoistima koji su odbijali čuti istinu o Titi.

Ipak na rezultat parlamentarnih izbora, po mom mišljenju, još će više utjecati hoće li Kolinda Grabar Kitarović, s obzirom da je dobila izbore s glasovima tuđmanista a ne titoista, imati snage i odlučnosti da konačno pokrene detitoizaciju hrvatskog društva. Prvi korak je učinjen na veličanstvenoj svečanosti na Markovom trgu na kojoj je rehabilitirano domoljublje, koje je dugo vremena bilo od titoista tretirano kao nešto negativno. Film na hrvatskoj televiziji o Titovim odredima smrti pokazuje da se pojavljuju i pukotine na HRT-u, titoističkom medijskom bastionu. Kažu mi novinari, kako je na HRT-u započeo proces micanja Josipovićevih ljudi. Naglo gubljenje pozicije Ive Josipovića, pa i činjenica da su ga u vrlo negativnom kontekstu spominjali u dokumentarcu "Titovi odred smrti", pokazuje da on kao ključni titoist gubi moć, a poznato je da se ljudi vrlo lako odriču gubitnika i žele preći u tabor pobjednika. Nakon velikih pritisaka titoista koji su shvatili da ne smiju dozvoliti da se Tito izmjesti s Pantovčaka izgleda da se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović počela kolebati treba li to učiniti ili radi "mira u kući" to odgoditi.

Mnogi ju upozoravaju, neki i dobronamjerno, da bi njezina strategija da bude predsjednica svih građana, pa tako i titoista koji su glasovali protiv nje, pa i onih koji ju žestoko i dalje napadaju, mogla naići na velike teškoće ako bi ona oštro i beskompromisno pokrenula nužnu detitoizaciju hrvatskog društva. Ona je u kampanji izbjegavala, što je razumljivo, jer je računala posebno u svojoj Rijeci i u Istri i na dio titoističkih glasova, ustvrdi da je Tito zločinac. Zadovoljila se formulacijom da je Tito diktator. Uvažavam činjenicu da mora biti oprezna, kako je mnogi savjetuju, te da ne treba žuriti, da se treba čuvati ishitrenih poteza koji bi mogli ponovno ojačati ideološke i druge sukobe i podjele u hrvatskom društvu. Međutim, bilo bi po mom mišljenju pogrešno ako bi predsjednica odustala od svoje strategije i politike na kojoj je pobijedila na izborima. Ne smije živjeti u iluziju da je Hrvatska beskonfliktno društvo i da može trulim kompromisima sve zadovoljiti. Mislim da je zbog svojih glasača obvezna povlačiti poteze koje će u potpunosti rehabilitirati tuđmanizam kao hrvatsku nacionalnu državničku koncepciju te mudro i odmjereno započeti proces detitoizacije hrvatskog društva. Dakle, smatram da bi ostanak biste na Pantovčaku bio znak da su titoisti i dalje u Hrvatskoj najjača snaga te da će upravo u obrani titoizma pokušati pobijediti na idućim parlamentarnim izborima. Kolinda Grabar Kitarović se suočila s opstrukcijom Zorana Milanovića i njegove Vlade, koji će i dalje sve činiti da onemoguće njezino djelovanje i provođenje njenog programa. Zato, koliko god za neke izgledalo čudno, borba oko toga hoće li Tito ostati na Pantovčaku ili će biti izmješten, ključna je borba koja će u znatnoj mjeri odlučiti naredne parlamentarne izbore. Kolinda Grabar Kitarović također mora biti svjesna da će provođenje i drugih bitnih poteza, koje je obećala u predizbornoj kampanji izazivati burne reakcije.

Ona ne smije odustati od politike koja je najavila u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, bez obzira što će biti dočekana na nož. Upravo dok pišem ovaj tekst predsjednica Kitarović nalazi se u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini, čime je ostvarila  još jedno svoje obećanje da će Bosna i Hercegovina biti prva država koju će službeno posjetiti. Predsjednica Kitarović najavila je da joj je najvažnije što prije službeno posjetiti Njemačku i sastati se sa Angelom Merkel. To znači da bitno mijenja dosadašnju politiku koja se oslanjala na Veliku Britaniju a ne na Njemačku. Ona je oprezna u odnosima prema Srbiji i za normalizaciju odnosa s pravom postavlja neke uvjete. Izbjegla je govoriti o regiji i Zapadnom Balkanu i "ovim prostorima", umjesto toga govori o jugoistočnoj Europi. Ona čvrsto brani hrvatske branitelje i zbog toga je na udaru mnogih. Sve ovo navodim zbog toga da bi pokazao da titoističke snage nisu poražene, da su one i dalje jake i da će nastojati onemogućiti Kolindu Grabar Kitarović u provođenju njene strategije. Njen posjet prvog radnog dana 100-postotnim ratnim invalidima uzrokovao je brojne protuakcije s ciljem da ju se diskreditira. Posebno je opasan bio pokušaj da crvene brigade krenu prema 100-postotnim ratnim invalidima, s mogućnošću bliskog susreta treće vrste, koji je mogao dovesti i do fizičkog sukoba. Opasno je što se najavljuju novi pohodi, još masovniji. Kolinda Grabar Kitarović će morati riješiti krizu u Vukovaru. Dakle, pred njom je mnogo vrućih tema i problema. U rješavanju svih tih problema opet će se sudariti podijeljena Hrvatska na titoističku i tuđmanističku. Tek nakon pobjede na parlamentarnim izborima, stvorit će se uvjeti za provođenje politike pomirbe i zajedništva. Titoisti moraju biti poraženi i na parlamentarnim izborima, i to uvjerljivo, da bi se stvorili uvjeti za pravu pomirbu.

Kolinda Grabar Kitarović u znatnoj mjeri će utjecati svojom politikom na rezultate parlamentarnih izbora. Ona ne smije razočarati glasače HDZ-a, koji su je izabrali za predsjednicu države, ne smije odustati od svojih predizbornih obećanja i ne smije popuštati pritiscima onih koji su bili protiv nje, koji su i sada protiv nje i koji sve čine ne samo na demokratski nego i na nedemokratski način da otežaju ostvarivanje njene politike. Ako  ne odustane od procesa detitoizacije onda na idućim parlamentarnim izborima neće biti važno gdje se nalazi Titova bista. Ako odustane i ako titoisti uspiju zadržati svojim pritiskom Titovu bistu na Pantovčaku, onda će ona i na idućim parlamentarnim izborima bitno utjecati na rezultat izbora. Zbog svega toga i dalje stojim na stajalištu da prije parlamentarnih izbora i promjene vlasti Kolinda Grabar Kitarović usprkos svih svojih nastojanja neće moći puno postići svojom politikom pomirbe jer druga strana jednostavno ne želi pomirbu. Druga strana mora biti još jedanput poražena na izborima da bi iskreno prihvatila pomirbu.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac