I Broz bi premjestio svoje poprsje u Kumrovec

Rušio Bana, mijenjao tok Save, a još uvijek ga neki brane!?

Bit će dobro Joži Brozu u Kumrovcu. Stipa Mesić i Ivo Josipović su ga istina držali u Vili Zagorje, ali prašnjava i musava, nisu mu ni prašinu brisali s poprsja, niti mu glancali čelo. Dreždeći unutra on im je služio samo za „po vani“, za čisto ideološku sjetvu i žetvu. U Kumrovcu bi mogao biti i koristan zarađujući na ulaznicama, nakon obilaska još na štruklima, mlincima i gemištu.

Daskama okovani spomenik bana Josipa Jelačića  

Tako bi se trebalo raditi: obećaš u predizbornoj kampanji pa izvršiš.  Srp i čekić se podigao na Predsjednicu nakon preseljenja Brozova poprsja u Kumrovec. Čak je „fletno“ utemeljena cijela „Liga antifašista“, nadam se ne odmah i prva. Panika je „gusta“, aktivni su probrozovski mediji, skočili takvi povjesničari i političari. Istodobno je na antibrozovskoj fronti veselje. Kad će se sresti u dijalogu?  Nikada. U (novoj) pomirbi – niti onda, a Franjo Tuđman ju je skoro uspostavio. Onda su došli Račan, Budiša, Gotovac, Škrabalo, Mesić, Josipović, Milanović… pa krenuli u obnovu starih svađa i rana. Detuđmanizacija, dekroatizacija, proizvodnja ustaša pa deustašizacija.. na jednoj, a retitoizacija i rejugoslavenizacija (jugoiredenta) na drugoj strani. Udri.

Je li Josip Broz diktator, štoviše zločinac, ili „narodni heroj“ više puta, i dobrotvor Hrvatske – do mjere da je bez njega ne bi ni bilo? Ostavljam u ovom tekstiću te teme i dvojbe po strani – osvrnut ću se samo na tri „sitnice“ iz njegove biografije, koje, svaka za sebe, a u zbroju da i govorim, jednostavno rješavaju pitanje današnjeg mjesta njegova poprsja.

Vlastodržac Broz izrezao Bana

Krećemo od pitanja kakav je odnos vlastodršca Broza bio prema javnim spomenicima nekih njegovih povijesnih prethodnika. Onakav kakav je bio prema spomeniku banu Jelačiću na njegovu trgu. Prvo su mu spomenik ogradili nekakvom smiješnom drvenom skalamerijom ispod koje su ga radnici rušili i rezali, a zatim su jadnoga Bana, po noći, odatle odvezli. Prvo izrezali, pa odvezli. Učinila je to gradska čistoća. I da ne bi Antuna Bauera vjerojatno bi ga i rastalili. Mrskoga Bana zato što sto godina prije nije bio na partijskoj „liniji“, kako ga je Broz optuživao i dvadesetak godina kasnije!  

Nesta ne samo Banov spomenik, „bista“, ode i konj, ode mu Trg. Zabraniše i njegovu pjesmu: „Ustani bane“, koja je nosila zatvora i batina kad koliko sve tamo do konca osamdesetih. Odjaše Ban iz grada već 1947. Godine 1971. su se pojavili zahtjevi za povratak spomenika banu Jelačiću na Trg Republike, ali Broz nije promijenio mišljenje, pa Savki i Tripalu, političkom rukovodstvu Hrvatske, u Vili Weiss 4. srpnja 1971. kaže, osim ostaloga: „Obrnite mu 'rep' kamo god hoćete, ali ne spada na Trg Republike“, kako je zapisao i Ante Josipović jedan od zapisničara s tog sastanka.

Kakav u ovom slučaju povijesni „zakon“ vrijedi? Jednostavan, skoro k'o Arhimedov: kad neki vlastodržac, eto samo „vlastodržac“ doživotni za ovaj tekstić, skida i ruši spomenike svojih prethodnika iz povijesti, pa još od prije sto godina, najmanje što zasluži i što ga, kad-tad čeka – micanje je njegovih. Tako i bi. Dojaše Ban u svoj grad, nedugo nakon što je vlastodržac Broz „otišao preko Romanije“ i malo „zarotiran“, zauzme svoj Trg. Napjevalo se u međuvremenu njegove pjesme do mjere da ju se danas više ne može ni čuti.

Umjesto da je su-živio s Banom, Broz ga je prognao u povijesnu rupu pod šupu, pa sad kad se Ban vratio, on mora otići. Njegov spomenik. Kulturno dakako, u muzej, neizrezan. Uostalom on je Bana izrezao nakon samo dvije godine vlastohleplja, a njegovo je poprsje na Pantovčaku ostalo dugih dvadeset i pet godina. Trg mu još stoji. Kaubojski gledano, a Broz je kao i Staljin, obožavao vesterne, razumio bi kako u istom gradu nema mjesta za obje „biste“ – pogotovo  da njegova stoji na vrhu vlasti. Mogao bi to „sagledati“ čak  i „dijalektički“, pa bi sigurno sam sebe premjestio, odnosno – „odjahao“ s Pantovčaka.

Hrvatska, Sava i JNA

Drugi razlog za preseljenje „biste“ još je jednostavniji. „Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati dobiti svoju državu“, svojedobno je tvrdio. I sad da mu „bista“ stoji „na mrtvoj straži“ pri vrhu izvršne vlasti te – hrvatske države stvarno nema smisla. Sagledavši novu povijesnu realnost, što je „dijalektika“ donijela, a u stilu komunističke, boljševičke „samokritike“ Broz bi svoje poprsje s Pantovčaka sam uputio – na preodgoj na Goli otok, a nakon nekoliko godina golotočkog „čišćenja“ na isto mjesto – u „kućni pritvor“ u Kumrovec (vidi pod „Stepinac“). Da ga se tražilo, a nije, otišao bi i prije, pa se ponadao kako će se nekako sakriti od „partijske kazne“ i izmaknuti, kao što je izmaknuo Staljinu.  

Treći razlog je nešto složeniji. Glavna poluga i osigurač Brozove vlasti od 1945. do smrti bila je vojska. Partija mu je služila za „po vani“, a JNA stvarno i iznutra. Nju je njegovao, razvijao, za nju se trošio ogroman novac, o njoj se brinuo „kao o zjenici oka“, nju nikad nije puštao iz ruku. Po potrebi ju je koristio i u miru, recimo 1971. Najprije kroz prijeteće manevre „Sloboda '71.“, „Golija '76.“…, a zatim na ulicama Zagreba. Okružila je JNA „Kockicu“ za zasjedanja CK SKH na kojoj su se rušili Savka i Tripalo, ojačani su i garnizoni u okolici… Nije doduše intervenirala za studentskih demonstracija, riješila je to milicija iz čitave Hrvatske uz pomoć braće Slovenaca i Srbijanaca, ali da je trebalo sigurno bi uskočila. I stvorio je monstruma koji je nakon njegove smrti mirne komunističke duše prešao na stranu srpskoga nacional-socijalizma i nastavio djelovati kao SA – njegov „abteilung“. Za najveća stradanja, razaranja, smrti, logore, masovne grobnice, Vukovar, Ovčaru, Škabrnju, Saborsko, Lovas, Široka Kula, Joševica, Ćelije, Čojlug, Balinci, Staza, Kozibrod, Glinsko Novo Selo… za Domovinskog rata glavni je krivac JNA. Nema potrebe da to po stoti puta ponavljam. Ponovit ću tek kako ona, njezin zapovjedni vrh, niti oficiri na terenu, kosovci, paravojske koje formirala i naoružavala, nisu odgovarali. Pa ako nitko, neka onda barem nekakvu odgovornost snosi – „bista!. Nemajući više vojsku i Broz bi se s tim i više nego složio.

Mato Dretvić Filakov