Andriji Vučemilu Kad su te odveli, još je svirala himna radosti. Poslije mature u tvojoj devetnaestoj. Samo su oči s nevjericom gledale ozbiljna lica sudaca i tužitelja. Grmjelo je u sudnici u tvojoj devetnaestoj. Pjesma još nije zamrla. Gaudeamus igitur pjevao je nebeski kor anđela olovne riječi osude da ublaži. Nevin sam… Srce je uzalud vikalo. I zato si se samo smiješio u tvojoj devetnaestoj. Tko bi se usudio godine ti ukrasti, mladost pokopati, majku ti rastužiti u tvojoj devetnaestoj? Pa ipak oni su te odveli u tvojoj devetnaestoj. Dok su drugi djevojke ljubili, dok ti je majka uz ognjište plakala. Jesi li pjesme u kamen klesao, Je li kamen s pjesmom zaplakao u tvojoj devetnaestoj, Andrija, u tvojoj devetnaestoj? Ljubica Kolarić-Dumić