Hrvatske porezne obveznike skupo košta politička ljubav Plankovićeva HDZ-a i velikosrpskog SDSS-a
Lako je odgovoriti kakvu smo hrvatsku državu htjeli:
1. Demokratsku s neposrednom i predstavničkom demokracijom,
2. Ustavnu, politička vlast razdijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (sustav provjera),
3. Pravnu i pravno uređenu
4. Socijalnu i socijalno osjetljivu
5. Državu slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, ravnopravnosti spolova, mirotvornu, socijalno pravednu, državu u kojoj se poštuju prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav su karakteristike koje bi svaki građanin poželio za normalan život.
Međutim, teško je nabrojiti sve što nismo htjeli a političari nam "poklonili":
Pljačkašku privatizaciju, propale tvrtke čak i one sa dugogodišnjom tradicijom i svjetskim brendom, radnici ostali bez posla, ugrožen opstanak obitelji. Kao posljedica su blokirani 250.000 Hrvata na dan 23. listopada 2020. po podacima iz Financijske agencije (Fine), deložirani i iseljeni. Naime, od posljednjeg popisa stanovništva 2011. do kraja prošle godine iz Hrvatske se iselilo 254.795 građana, po podacima Državnoga zavoda za statistiku. To je četvrtina milijuna stanovnika Hrvatske, odnosno gotovo svaki deveti stanovnik s popisa 2011. odselio se i službeno odjavio u MUP-u svoje prebivalište. U taj broj nisu uključeni oni koji su odselili iz Hrvatske, ali još uvijek iz nekog razloga imaju prebivalište u Hrvatskoj. Hrvatska je prema posljednjem popisu imala 4.284.889 stanovnika i kada se od tog broja oduzme rezultat migracija i učinak negativnog prirasta, krajem prošle godine u Hrvatskoj je živjelo 4.047.133 stanovnika.
Dr. Tado Jurić, autor je istraživanja koje je pokazalo da se Hrvati ne iseljavaju samo zbog siromaštva, nego i zbog nepravde, odnosno društveno-političkih razloga nezadovoljstva postojećim načinom obnašanja vlasti. Loša ekonomija rezultat je loših politika! (Iseljavanje Hrvata u Njemačku – gubimo li Hrvatsku?, Školska knjiga, Zagreb, 2018.)
Hrvatska nije pravna država! Neučinkovito, korumpirano i nepravedno pravosuđe, nije isto za sve hrvatske građane. Bake koje uz cestu prodaju svoje proizvode da mogu preživjeti, kažnjavaju se promptno, a bogatim tajkunima suđenja traju u nedogled. Suđenja traju godinama i na kraju ne namjerno( ?) zastarijevaju
Progon hrvatskih branitelja. Tomislav Merčep, teško bolestan jedva je pušten uvjetno iz zatvora. Đuro Brodarac umro u Osječkom pritvoru, ne dočekavši liječničku pomoć, dok je abolirano 20.616 četnika, proganjaju se hrvatski branitelji od kojih je procesuirano 4973 od hrvatskog pravosuđa.
Politička orijentacija Vlade Andreja Plenkovića vratila nas je u neokomunizam i bratstvo i jedinstvo! Koaliranjem sa SDSS-om i potenciranjem manjina ponizio je i omalovažio hrvatski narod. Po još uvijek važećem popisu stanovništva 2011., Hrvata ima 90,42 % a manjina samo 9,58 %. Nije dovoljan bio Ustav RH koji svim građanima RH jamči sva ljudska i manjinska prava, nego su vladajući donijeli i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina po kojem su Hrvati postali diskriminirani narod u vlastitoj državi, jer mu je koaliranjem sa SDSS-om u vlasti srpska nacionalna manjina čije vodstvo ne prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu. Ne svi pripadnici srpske nacionalne manjine, ima sjajnih domoljuba koji su ponosni na svoje srpsko porijeklo i na svoju domovinu Hrvatsku. Oko 10.000 pripadnika manjina spremno su krenuli u obranu domovine Hrvatske. Riječ je o vodstvu kojemu je srbovanje postalo način bogaćenja i ostanka na vlasti.
Da ne bi bilo dvojbi da izmišljam evo dokaza. SDSS su osnovali 1997. godine u okupiranom Vukovaru, odnosno u tzv. republici srpskoj krajini tadašnji gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović i ratni zločinac između ostalih optužen i za zločine na Ovčari Goran Hadžić. Milorad Pupovac član je te stranke od samog osnivanja. U članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, 3, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: „U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja RSK-a. Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)“.
Milorad Pupovac javno izjavljuje da je Beograd glavni grad Srba iz Hrvatske. Vojislav Stanimirović je izjavio na srpska djeca u nastavi povijesti ne rade po hrvatskom programu, već srpska djeca u Hrvatskoj povijest uče “na svoj način” – tako da izostavljaju poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatraju građanskim, izjavio je predsjednik SDSS-a i bivši saborski zastupnik Vojislav Stanimirović.
“Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat”, rekao je u intervjuu za beogradske Večernje novosti.
Plenković u raskoraku sa hrvatskim narodom
Andrej Plenković naglašava da svojom politikom unaprjeđuje Hrvatsku, da je vodi u dobrom smjeru, ali nije svjestan da veliki dio šutljivog hrvatskog naroda ne slijedi njegovu politiku, da ide protiv hrvatskog naroda. On stalno naglašava da je dobio na izborima potporu za svoju politiku. To je točno, ali kada se analizira postotak izlaznosti i broj glasača koji su mu dali potporu od ukupnog broja biračkog tijela u Hrvatskoj onda je ta realna potpora mizerna. Na izbore nije izašlo 53,10 % biračkog tijela,a svih 151 zastupnika osvojili su 1.476.684 glasa.
Naime, 76 zastupnika vladajuće većine dobilo je 660.124 glasa tj. 45 %, a 75 zastupnika oporbe osvojilo je 816.560 glasova tj. 55 posto. Dakle, imamo presedan, ne samo hrvatski nego svjetski presedan – na vlasti su oni s uvjerljivo manje osvojenih glasova nego oporba, i to za čak 156.436 glasova manje! A to nije moguće nigdje na svijetu, osim u RH, jer da bi bio na vlasti moraš osvojiti većinu glasova, a da bi imao većinu moraš imati više od pola osvojenih glasova što u ovom slučaju nije ni blizu (vlast 45 %, oporba 55 %)
Plenković opravdava koaliranje sa SDSS-om, protokom vremena, jer je prošlo 25 godina od Oluje, u kojoj je poražena velikosrpska agresija, ali ne i velikosrpska ideologija. Ona je stavljena na čekanje! Srbija i pripadnici srpske nacionalne manjine nisu priznali da su izvršili agresiju, niti su izrazili žaljenje zbog žrtava i razaranja koje su prouzročili na svojoj i na tuđoj strani.
Republika Srpska Krajina još živii potencijalna je prijetnja integritetu i suverenitetu RH
A Srbi iz Hrvatske su u velikoj većini balvanima poručili da ne žele živjeti u Hrvatskoj. 30. rujna 1990. "Srpsko nacionalno vijeće" proglasilo je "autonomiju srpskog naroda" u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, a 21. rujna 1990. to je područje prozvalo "Srpska autonomna oblast Krajina", 31. svibnja 1991. skupština te tvorevine donosi "zakon" kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom. Prvog dana travnja 1991., samo dan nakon krvavog okršaja na Plitvicama, Izvršno vijeće takozvane SAO Krajine, s Milanom Babićem na čelu, donijelo je odluku o sjedinjenju svoje pobunjeničke tvorevine s Republikom Srbijom, a takvu odluku dan prije donijeli su i vođe pobunjenih Srba Slavonije, Baranje i Srijema. Prema njoj u fantomskoj Krajini vrijedio bi samo jugoslavenski Ustav i zakoni Republike Srbije.
Ni nepunih 10 godina nakon velikog poraza u Oluji ponovno je uskrsla 'Republika Srpska Krajina' ovaj puta u progonstvu. 26. veljače oformljena je Vlada RSK i Skupština RSK, koje predstavljaju politička (ne humanitarno ili zavičajno) tijela, koja nastavljaju kontinuitet rada državnih organa RSK, kakva je postojala prije hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja, početkom kolovoza 1995. ili kako Srbi tvrde prije "pogroma, najvećeg etničkog čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata ili pak kao okupacije RSK". Ta je Vlada RSK uputila bivšoj Predsjednici RH pismo u kojem u 14 točaka zahtijevaju povrat imovine, isplatu zaostalih mirovina i isplatu ratne odštete u vrijednosti od 30 milijardi eura.
Sve to navedeno je u dokumentu pod nazivom "Memorandum o RSK", u kojem je u 10 svezaka uključen Zbornik o RSK. Na temelju osobnog prava privatnog vlasništva, najstrožim tržišnim procjenama vrijednosti srpske imovine, Srbi iz Hrvatske oštećeni su za 30 milijardi eura. Ali glavni zahtjev im je da se kada se vrate na svoju "srpsku zemlju" u današnjoj Republici Hrvatskoj, njima Srbima ponovno vrati status državotvornog naroda, kakav su imali prije demokratskih promjena 1990. godine, kao konstitutivnog naroda u Ustav RH. Zar ne pokušava to isto i Milorad Pupovac u raznim varijantama?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više