Pozdrav "Smrt fašizmu – sloboda narodu!" je praktično značio "Smrt Hrvatima – sloboda jugofašistima!"
Braniti hrvatskome narodu njegov povijesni plemeniti pozdrav "Za dom – Spremni!" je jugofašistički čin kojim se služe vlastodršci u RH. I u vrijeme našeg Domovinskog rata pozdravljalo se istim hrvatskim pozdravom! To nije pozdrav u kojim se prijeti smrću bilo kome. Tim pozdravom se brani vlastiti dom i domovina! Pozdrav "Smrt fašizmu – sloboda narodu!" je praktično značio "Smrt Hrvatima – sloboda jugofašistima!". Oni su surađivali sa svima i talijanskim okupatorima i sa njemačkim Führerom, kojemu je "antifašist" Tito slao tajno pismo i tražio zajedničku suradnju protiv Hrvata NDH. Tko ne vjeruje neka potraži kopiju toga pisma koja je objavljena u Večernjem listu 2012. godine. To je bilo vrijeme Vokićeva i Lorkovićeva puča, u dogovoru s Poglavnikom.
Titina obavještajna služba izvijestila je Hitlera o tome i ujedno je Tito tražio od Hitlera savez sa Nijemcima protiv Hrvata NDH, kako se američke trupe ne bi iskrcale na Jadransku obalu NDH. I to je napravio taj jugokomunistički vođa protiv Hrvata pod maskom borbe protiv fašista. A prvi obnovitelji NDH bili su samo hrvatski domoljubni osloboditelji ispod srbofašista one prve jugotvorevine takozvane Kraljevine Jugoslavije. Titini jugopartizani bili su isto što i Dražini četnici, neprijatelji Hrvata i države Hrvatske, ma kako se ona nazivala. Što ima neljudsko u plemenitom hrvatskom pozdravu "Za dom – Spremni!". Koji normalni ljudi na svijetu nemaju svoje obiteljsko gnijezdo, koje se zove dom! Braniti svoj dom u kojemu žive roditelji i potomci je najplemenitija dužnost svih naroda i svih nacija svijeta. I zato je ovaj hrvatski pozdrav pozdrav svih naroda, ma gdje bili i gdje živjeli. I po tome se jasno vidi kako branitelji NDH nisu bili ni fašisti ni nacisti, nego osloboditelji svoga naroda u svojoj zemlji domovini Hrvatskoj!
To je pozdrav koji ne sadrži nikakve prijetnje nikome i nikakve uvrede nikome. U njemu su sadržane najplemenitije riječi. I evo to se nama Hrvatima brani da ne smijemo biti za obranu svoga doma i domovine. Sjećamo li se onoga legendarnog sportaša Josipa Šimunića koji je nakon pobjede pozdravljao hrvatske navijače na nogometnom igralištu uzvikom "Za dom!", zbog čega ga je odmah istoga dana kaznio "hrvatski" DORH sa 25 tisuća kuna kazne. Pa jesmo li mi Hrvati progonjeni od vlastitih službenih snaga u vlastitoj zemlji slobodnoj državi RH. I to je bila preporuka tim inozemnim sportskim tijelima da ga se kazni novčanim sredstvima i zabranama što se nije dogodilo niti u jednoj zemlji koja svoj narod pozdravlja svojim plemenitim pozdravom, kojim je ovaj hrvatski nogometaš pozdravljao navijače nakon sportske pobjede. Zar se nije istim pozdravom pozdravljalo u vrijeme Domovinskog rata. Zar se isti pozdrav ne nalazi i u simbolu HOS-a slavnih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. I sve dok se DORH javno ne ispriča hrvatskome narodu, Hrvati će ga smatrati nedostojnom pravosudnom organizacijom RH.
Slično je i sa Sabirnim radnim logorom Jasenovac. Sve dok hrvatske državne pravosudne organizacije kao što je i DORH ne dozvole utvrđivanje istina o tome logoru, hrvatski narod neće biti slobodan u svojoj domovini i državi RH oslobođenoj Domovinskim ratom. Treba utvrditi tko to danas ovome hrvatskome narodu ograničava nacionalne slobode i pravosudne istine. Izjednačavanje Sabirnog radnog logora Jasenovac iz vremena ratne NDH sa genocidom u vrijeme mira, Bleiburškom tragedijom Križnih puteva smrti, je teška uvreda za cijeli hrvatski narod, koji je doživio masovne pokolje pola milijuna Hrvata nakon onoga rata. Tu nisu stradali smo branitelji NDH nego i mnogi Hebrangovi hrvatski partizani, koji su se borili protiv strašnog srpskog okupatora i njihovih tvorevina u dva navrata. To se pokazalo na mnogim hrvatskim prvacima kako u bivšoj kraljevini Jugoslaviji tako i tijekom onoga rata, kada su ubijani brojni Hrvati, kao što je bio Marko Orešković, zatim izdane Kerestinečke žrtve, pa Ivo Lola Ribar, sve do hrvatskog mučenika Andrije Hebranga i Hrvatskih proljećarskih žrtava sedamdesetih godina XX. stoljeća kada je kažnjavana cijela SRH.
Mate Ćavar