Novi saziv HNV-a ne smije biti pod patronatom niti Tomislava Žigmanova niti Jasne Vojnić, jer bi to bio kraj ovdašnje hrvatske manjinske zajednice
Po posljednjem popisu stanovništva iz 2022. godine u Republici Srbiji ima 11.104 Bunjevca, odnosno osoba koje niječu bilo kakvu vezu s Hrvatima i za njih je uvrjeda ako im kažete da su Hrvati.
Po tom popisu u Republici Srbiji ima 39.107 Hrvata, među kojima se kriju „bunjevački Hrvati“ budući da stavka „bunjevački Hrvat“ pri nacionalnom izjašnjavanju ne postoji.
Odgovor koliko ima „bunjevačkih Hrvata“ u Republici Srbiji krije najveću prijevaru u odnosu na ovdašnje (a i sve druge) Hrvate unazad dvadesetak godina, odnosno od osnutka „hrvatskih“ krovnih institucija u Srbiji (HNV, ZKVH, NIU „Hrvatska riječ“) koje su danas sve locirane u Subotici u jednoj zgradi (!) i u rukama su stravične manjine koja za veliki hrvatski novac za sebe kaže da su i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme!!!
Problemi su počeli 1918.
Bunjevačko pitanje u Srbiji, prije svega Vojvodini, jer svi Bunjevci žive u Subotici i Somboru i u njihovoj okolici, je rak rana za ovdašnje Hrvate, posebno srijemske, i počinje već od odluke o prisajedinjenju Bačke, Banata i Baranje Kraljevini Srbiji 1918., gdje su Bunjevci odigrali ključnu ulogu (samo dva Hrvata su sudjelovala u tome)!
Desetak godina unazad pišem o tome i umjesto odgovora koliko u Republici Srbiji ima „bunjevačkih Hrvata“ i zašto baš oni dvadesetak godina unazad kroje sudbinu svih ovdašnjih Hrvata i argumentiranih odgovora ili demantija onoga što pišem, napadnut sam, vrijeđan na najvulgarniji način (i cijela moja obitelj), zanemaren i anatemiziran cijelo vrijeme upravo od tih Bunjevaca, na čelu s Tomislavom Žigmanovim, čiju je politiku nastavila Jasna Vojnić.
Kao tvrdnju da su „bunjevački Hrvati“ u odnosu na Hrvate u Republici Srbiji neznatna manjina koja je od osnutka ovdašnjih „hrvatskih“ krovnih institucija upotrjebljena (za veliki novac) za uništenje hrvatske nacionalne manjinske zajednice u Srbiji dovoljne su samo dvije stvari (a ima ih tisuće):
– odnos utrošenog hrvatskog novca za tih dvadesetak godina na te (bunjevačke) institucije u Subotici i bunjevačke udruge (prije svih opet u Subotici) i propagiranje u ovdašnjim „hrvatskim“ medijima sve što je bunjevačko, prema utrošenom novcu na sve ostalo što je hrvatsko u Republici Srbiji i
– smanjenje broja Hrvata u Srbiji na popisima za tih dvadesetak godina:
po popisu 2002. – 70.602 Hrvata
po popisu 2011. – 57.750 Hrvata
po popisu 2022 – 39.107 Hrvata!
Jedan čovjek – jedan glas!
Izborom novog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća po sistemu jedan čovjek jedan glas posljednji je čas da se ono malo ovdašnjeg hrvatstva spasi od konačnog nestanka i sve hrvatsko postane bunjevačko!
Tipičan primjer je „Dužijanca“, bunjevački običaj koji se uz ogroman hrvatski novac i propagandu pretvara u subotički (i srbijanski) bunjevački turistički brend bez isticanja hrvatske zastave (Bunjevci na toj istoj „Dužijanci“ ističu svoju nacionalnu zastavu)!
Izborom novog saziva HNV-a u kojem trebaju biti u proporcionalnom odnosu na broj „bunjevački Hrvati“ i Hrvati, i dislociranjem ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija iz Subotice u Beograd i Novi Sad, u kojima također treba da su u većini uposleni Hrvati, postoji mogućnost da se razočarani i rezignirani ovdašnji hrvatski puk probudi i sačuva da na slijedećem popisu ne bude samo desetak tisuća Hrvata u Republici Srbiji!
