Amoralni zahtjev GSKG

Pogodovanje pohlepe "jednakijih"

Zbog novih poteškoća uzrokovanih kroničnom ishemičnom bolasti srca ponovno sam bio podvrgnut liječenju u klinici za kardiovaskularne bolesti „MAGDALENA“, u razdoblju od 13. 1. 2015. do 19. 1. 2015. Liječenje je zatim nastavljeno kod kuće pod strogo definiranim uvjetima, a uz jedva primjetan oporavak, pri čemu svaki stres vodi pogoršanju stanja i većoj vjerojatnosti nastupa ovosvijetnog životnog završetka. Učestale administrativne reorganizacije, poglavito one temeljene na procjenama troškova i platežnih obveza upitne metodike računanja, također djeluju stresno, ali ne samo na osobe oštećena zdravlja, nego i na sasvim zdrave osobe, poglavito one mudrije, koje s lakoćom prepoznaju odstupanja od ispravnosti. Zahtjev upućen od GSKG upravo predstavlja primjer, koji pogađa ljude sklone savjestnom stručnom postupanju i uvažavanju moralna postupanja pri ophođenju s ljudima koji trpe zbog tuđih grijeha. No, nije riječ o iznimnoj pojavi. Riječ je o eskalaciji takvih i sličnih pojava. Ovrhe, precijenjene ili čak ne postojeće obveze, pogađaju pojedine ljude, čak i obitelji, pri čemu se zanemaruje gospodarstveni doprinos već prije stečen, a kojeg samozvani „elitni“pohlepni rasipnici administrativnim muljanjem žele usmjeriti prema vlastitoj koristi. Osobna iskustva stečena osobnim doprinosom daju mi pravo za ove tvrdnje. Držim da ću uspjeti to na prihvatljiv način i pojasniti.

Na temelju spoznaja stečenih proučavanjem povijestnih zbivanja na zemljopisnom prostoru cjelokupna Karpatskog poluotoka, došao sam do osobnog zaključka da bi sudbine svih naroda na tom prostoru imale povoljniji tijek za uspostavu optimalnih međusobnih odnosa da nije počinjen sarajevski zločin 1914. godine. Vjerojatno bi ratovi, koji bi možda ipak uslijedili zbog drugih uzroka i povoda bili blažih razmjera. Za sadašnje razmatranje, međutim, važnije je razmotriti gospodarstveno i političko stanje u Hrvatskoj prije i uoči početka Velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Hrvatska je, unatoč ratnim razaranjima tijekom Drugoga svjetskog rata i pretrpljenim ljudskim gubitcima u tijeku rata i neposrednu poraću, uspjela očuvati i obnoviti svoju gospodarstvenu moć očuvanjem i obnovom svoje industrije, poljodjelstva i drugih djelatnosti na razini izvozne konkurentnosti, ali je imala golemih prepreka u ostvarivanju političke i nacionalne ravnopravnosti u usporedbi sa Srbijom i srpskim narodom. Nakon uvođenja u praksu doktrine tzv. „Samoupravljanja“ uspjelo se gospodarstveno napredovati. Sretna je okolnost da je zagrebačka industrija bila raznovrstna i učinkovita. Farmaceutička tvrtka PLIVA svakako je bila među najuspješnijima. Božjom voljom i osobnim sposobnostima uspio sam ostvariti svoju cijeloživotnu iznimno prepoznatljivu učinkovitost upravo u toj tvrtki. Za ovu prigodu poseban naglasak pridat ću redoslijedu događanja, koja su prethodila ostvarenju posjedovanja vlastita stana moje obitelji.

Diplomiravši na Kemijsko-tehnološkom odsjeku ondašnjeg Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1959. godine, kao jedan od najuspješnijih studenata, a po javno raspisanom natječaju tvrtke PLIVA, zaposlio sam se u PLIVI kao polaznik Poslijediplomskog studija „Kemija i tehnologija antibiotika“, neposredno uoči početka same nastave temeljito razrađena programa, a pri početku proljeća 1960., da bih uspješno položio sve predmete i svladao popratne obveze, kao najuspješniji polaznik, stekavši status magistra znanosti (mg. sc.) već tijekom 1961. Iznimna uspješnost pogodovala je povjeravanju (upravo meni) tada poslovno i strateški najvažnijih djelatnih položaja za ostvarivanje dijela tadašnjih najvažnijih razvojnih ciljeva tvrtke, pri čemu nisu bile zanemarene životne potrebe probrane osobe, dakle adekvatno rješavanje stambenih problema, dodjelom stanarskog prava u odgovarajućem stanu. Odluka ondašnjeg poslovodstva PLIVE da investira u podizanje razine znanja izborom iznimno nadarenih ljudi za stjecanje viših stupnjeva znanstvene izobrazbe, svakako je pogodovala napretku tvrtke do svjetski vrlo prepoznatljiva ugleda, popraćena gospodarstvenim jačanjem ne samo grada Zagreba i njegova okružja, nego još izrazitije i cjelokupna prostora Republike Hrvatske. PLIVA je svojim iznimno uspješnim djelovanjem rapidno napredovala postajući sve prepoznatljivija u svjetskim razmjerima.

Osobno sam tome prepoznatljivo pridonosio. Vrlo naglašenim ulaganjem u stanogradnju, PLIVA je podmirivala sve troškove uz popratno izvršavanje svih zakonitih obveza, ali i uz dodatno unaprijeđivanje pojedinih zagrebačkih i drugih lokaliteta u Hrvatskoj. To znači da je investirala i u odvodnju i u dovod vode, čime i u izgradnju komunalnih objekata odvodnje, nerijetko i uz stručnu pomoć svojih zaposlenika. Svojim sveukupnim djelovanjem PLIVA je obogatila sve dijelove Hrvatske, bilo da je riječ o priobalnom području, otocima, Dalmatinskoj zagori, Slavoniji, Hrvatskom zagorju i Međimurju, Lici i Istri. Ali, stjecala je i bogatstva suradnjom s inozemnim partnerima. Sveukupno je zapošljavala u određenim fazama više od deset tisuća zaposlenika, ali aktivno sudjelovala i u obrani domovine, bilo izravnim sudjelovanjem svojih zaposlenika, bilo kroz posjećivanja ranjenika i prognanika, ali i kroz zauzimanja u inozemnih partnera za potporu Hrvatskoj.

Očito je, dakle, da je svojim djelovanjem omogućila dostojan život hrvatskim žiteljima na cjelokupnom prostoru suverene hrvatske države. Ovom prigodom treba pripomenuti da su u zgradi u Slovenskoj 19 prostori pričuve bili smješteni pri temeljnoj plohi zgrade, a sastojali su se od zajeničkog dijela i dijelova pripadnih pojedinim obiteljima. Troškovno su bili obuhvaćeni stanarinama, koje su pojedine obitelji plaćale tvrtki PLIVA kao investitoru i vlasniku zgrade. Zato je neshvatljivo zašto je tom prostoru pridano značenje koje mu izvorno nije pridano, niti mu pripada, poglavito zato što je najveće značenje imao u situacijama kada je velikosrpski agresor svojim avionima ugrožavao živote stanara, pa su se ovi sklanjali u prostore na najnižoj razini?! Zato je sasvim naravno pomišljati da je riječ o administrativnoj muljaži onih rastrošnih, koji ne stvaraju već troše, čak i rasprodajući ono zajedničko što pripada onima koji su ga zakonito naslijedili, ili zaradili.

Na kraju i primjedba: Radovalo bi me kad bi mi se obrazložilo podrobnosti matematičkih metoda procjene platežnih obveza sadašnjih vlasnika stanova. Naime, jučer sam kupio u „Mlinara“ jednu polovinu od jednog „kruha ispod peke“, plativši samo 6 kn. A u kruhu je pšenično brašno obrađeno s puno uložena stručna rada i potrošene energije. Prisjetih se doba kad sam kao pučkoškolac srpom žeo zrelo pšenično žito na krševitoj njivi, ali i onog iza toga, kad sam kao gimnazijalac (u noćnoj radnoj smjeni) iskrcavao s prekooceanskog broda zrnatu pšenicu, da bih zaradio novčani iznos potreban za ostvarenje maturalnog putovanja iz Splita u Dubrovnik. Zato mi je dobro poznata vrijednost pšenice. Osobno sam objavio i znanstvene radove, u kojima se matematički definira kinetika različitih biologijskih procesa, pa ne mogu odoljeti znatiželji za spoznajom podrobnosti drugih pristupa procjeni vrijednosti.

Referencije:

1. M. Bošnjak: Prigovori postupcima aktualne Hrvatske vlade, www.hrvatski-fokus.hr, 6. 3. 2015.

2. M. Bošnjak: Amoralno je i pravno neutemeljeno oporezivanje mirovinskih primanja, www.hrvatski-fokus.hr, 6. 2. 2015.

3. M. Bošnjak: Popratno ovršničko porobljavanje, www.hrvatski-fokus.hr, 13. 2. 2015.

4. M. Bošnjak: Pohlepa vodi k činidbi velikih grijeha i u službi je Zloga, www.hrvatski-fokus.hr, 9. 11. 2011.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik, "doživotni bivši zaposlenik tvrtke PLIVA"