Najveći dio "kolača" potpora EU-a za ruralni razvoj odnese američka kompanija Smithfield Foods
Stoljećima su seljaci bili poljoprivredni proizvođači i živjeli su od svoga rada, prehranjivali svoje obitelji kao i mnoge druge obitelji. Štoviše, oni su bili hranitelji nacije. Naravno, bilo je dobrih i rodnih godina kada je hrane bilo u izobilju, ali je bilo i loših godina kada su ljudi bili suočeni s nestašicom hrane i glađu iz različitih razloga (dugotrajne suše, poplave, ratna razaranja i dr.). Danas je hrvatska poljoprivreda zajedno s našim marljivim poljoprivrednicima u golemim problemima, svi su „na koljenima“ i čekaju neko čudo koje nikako da se dogodi jer još uvijek nema prave strategije razvoja hrvatske poljoprivrede. Našim poljoprivrednicima često se za primjer daje „uspješnost“ poljskih poljoprivrednika. No, iza te „uspješnosti“ krije se nešto drugo jer „medalja ima dvije strane.“ A to se prešućuje.
„Nakon pada višedesetljetne komunističke diktature u pojedinim zemljama istočne Europe došlo je do velikih promjena – osobito u području poljoprivredne proizvodnje… Stari običaji i poslovi izumiru, a mijenja se i sam zrak,“ pisao je New York Times u svibnju 2009. Naime, američki div „Smithfield Foods, Inc.“ preselio se na stari kontinent, tj. u Europu i to je prošlo gotovo nezamjećeno. U razdoblju kraćem od pet godina „Smithfield“ je uspio 'pridobiti' političare u Poljskoj i Rumunjskoj koje su imale mogućnost korištenja prvo pretpristupnih a kasnije i drugih fondova Europske unije kao i pristup prilično visokim državnim subvencijama za poljoprivredne proizvođače, te su uspjeli ukloniti „opasnost“ koju su predstavljale lokalne oporbene grupe. Ukratko, to znači da najveći dio „kolača“ kada su u pitanju subvencije tj. potpore EU-a za ruralni razvoj i poljoprivrednu proizvodnju „odnese“ američka kompanija „Smithfield Foods“ – a to su do sada milijuni eura subvencija.
Američki časopis 'New York Times' je 2009. u svojem članku upozorio i ukazao na činjenicu da će „Smithfield“ preobraziti istočnu Europu i njezinu poljoprivrednu proizvodnju te postavio pitanje stvarne dobrobiti za sve pri čemu je citiran Robert Wallace, profesor geografije na Sveučilištu Minnesota: „Globalno širenje 'Smithfielda' samo je dio značajnije stočarske revolucije koja stvara 'gradove' svinja i peradi u siromašnim državama s lošim zakonodavstvom. A najveću cijenu plaćaju mali poljoprivredni proizvođači.“ Dolaskom američkog diva „Smithfield Foods, Inc.“ u RUMUNJSKOJ je prema statističkom podatku Europske unije broj uzgajivača svinja smanjen za 90%: s 477.030 u 2003. na 52.100 u 2007. Naime, većina rumunjskih svinjogojaca nije se mogla suprotstaviti niskim cijenama američkog „Smithfielda.“ Mnogi su stoga morali napustiti svoja imanja i svoje domove, neki čak i domovinu i otići „trbuhom za kruhom.“
U Poljskoj je scenarij gotovo identičan: 1996. bilo je registrirano 1.1 milijun uzgajivača svinja, a do 2008. taj broj je smanjen za 56% (Smithfield je došao u Poljsku 1999. kada je kupio njihovu tvrtku Animex). Učinak svinjogojskih farmi „Smithfield“ na okoliš također je katastrofalan. U području zapadne Rumunjske „Smithfield“ ima oko 40 svinjogojskih farmi za čije potrebe su izgrađeni golemi metalni kontejneri za gnoj koji su ukopani u zemlju. „Stanovnici ne mogu izdržati ovaj smrad“ izjavila je za New York Times Aura Danielescu, ravnateljica škole u Maşlocu te dodala: „Prozore moramo zatvarati.“ Smithfieldove svinjogojske farme u rumunjskoj županiji TIMIŞ najveći su zagađivači zraka i tla prema izvještaju lokalnih vlasti. U razdoblju između 2002. i 2007. onečišćenje zraka štetnim plinom METANOM poraslo je za 65%.
U Poljskoj se stanovnici u čijoj blizini se nalaze svinjogojske farme „Smithfielda“ žale na strašan i neizdrživ smrad. Emilia Niemyt, gradonačelnica poljskog mjesta Wierzchkowo s 331 žiteljem izjavila je za New York Times: „Ostvaruju svoju želju za osvajanjem Istoka metodama Divljeg zapada.“ „Smiethfield“ također izvozi i jeftine svinjske otpadke iz Poljske u Afriku, gdje mnogi svinjogojci propadaju jer se ne mogu natjecati sa ovom američkom kompanijom.
Andrzej Pawelczak, glasnogovornik poljske tvrtke 'Animex' koju je 1999. kupio „Smithfield Foods, Inc.“ odbio je za New York Times odgovoriti na pitanje izvoze li svinjetinu i svinjske proizvode u Zapadnu Afriku. No, u poljskom časopisu za poljoprivrednike on je naveo da se svinjetina izvozi i u Liberiju, Ekvatorijalnu Gvineju i Obalu Bjelokosti. Iz toga razloga, kako je istražio New York Times, brojni svinjogojci u ovim afričkim zemljama morali su odustati od svinjogojstva, dok se još neki bore za opstanak, budući je tržište ovih država preplavljeno jeftinom svinjetinom iz Europe. U Obali Bjelokosti jedan kilogram domaće svježe svinjetine košta oko 2.50 US dolara, dok se kilogram smrznute 'smithfieldove' svinjetine iz Europe prodaje za 1.40 US dolara. Očajni svinjogojci iz zapadnoafričkih država izjavili su za New York Times da više nemaju posla te da ne mogu preživljavati i prehranjivati svoje obitelji: „Već imamo putovnice i morat ćemo otići u EUROPU 'trbuhom za kruhom'.“
Andrzej Pawelczak
Multinacionalna kompanija „Smithfield Foods“ svojim dolaskom u Poljsku ugrozila je opstanak gotovo 4 milijuna poljoprivrednih proizvođača i njihovih obitelji, a njihov najbolji prijatelj tada je neočekivano postao upravo jedan Amerikanac. Bio je to Rober F. Kennedy Jr., odvjetnik i vodeći američki pravni stučnjak u području zaštite okoliša i voda kao i glavni predstavnik koalicije obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ribara (njegov otac Robert F. Kennedy, bivši senator države New York ubijen je 1968.). Kada je Robert F. Kennedy Jr. napisao: „intenzivne, industrijalizirane svinjogojske farme mnogo su opasnije za naš način života i demokraciju od samog Osame bin Ladena i globalnog terorizma“ bio je kažnjen i morao je platiti 128.000 američkih dolara kazne.
Zašto je on to napisao? Naime, zbog širenja industrijskog intenzivnog svinjogojstva američka savezna država Iowa izgubila je 45.000 neovisnih obiteljskih svinjogojskih farmi u samo nekoliko godina. A Joe Luter, glavni izvršni direktor 'Smithfield Foods' izjavio je za poznate novine „The Washington Post“ da će 'Smithfield' „pretvoriti Poljsku u europsku Iowu.“ 'Smithfield' je 1999. počeo kupovati državne klaonice i farme diljem Poljske, a 22. srpnja 2003. potpredsjednik kompanije dao je „čvrsto“ obećanje odboru za poljoprivredu pri poljskom Senatu da će osuvremeniti poljsku poljoprivredu i tako Poljskoj donijeti napredak i nova radna mjesta u ruralnim zajednicama. A što se zaista dogodilo i s kojim posljedicama, o tome čitajte u slijedećem nastavku.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više