I učestali telefonski razgovori su bavljenje politikim, Ante!
Jeste li čuli da je ruska klizačica na ledu Valentina Antunov bila veza između generala Grigorija Žukova i Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina? Baš ova „patka“ dobro sjeda u igru s Antom Gotovinom, u igru koju sam Ante Gotovina igra. A igra je apsurd na n-tu. Baš tako, general Žukov, poslije rata 1945. se povukao, nije se bavio politikom pa mu je bila potrebna neka veza da bi na rijeci Volgi na nekoj jahti sa Staljinom mogao jesti kavijar.
U ovoj suludoj igri onaj koji se tajno druži s onim (Zoranom Milanovićem) koji kao „gutač vatre“ u cirkusu na hrvatski narod riga plamenove mržnje; nudi se kao ujedinitelj Hrvata. Shvaćam ja tu igru, samo mi ju je teško objasniti, što zbog fonda riječi, što zbog složenosti. Ovdje imamo permanentnu rotaciju proporcijalnog i obrnutoproporcionalnog, pričati kako se general Gotovina ne bavi (ne bi trebao baviti) politikom, isto je što i ruskom generalu Žukovu ili američkom generalu Douglasu McArthuru reći kako se on nije bavio (nije trebao baviti) politikom poslije 1945. Iako je ovo teško shvatiti i objasniti, objašnjenje postoji. Ono je jednostavno. Hrvatska je poslije Tuđmana jedna kolonija ili banana republika pa ova igra s Gotovinom prolazi od šale. Nama je nametnuto pitanje treba li se general Gotovina baviti politikom dok kroz to pitanje iz priloga uz pitanje, stalno fleša kako se Gotovina sastao s ovim, pa s onim; kako je poželjan ovima pa onima.
Kako se tijekom vikenda na svom brodu druži s premijerom, s predsjednicom te da general Gotovina s njima vodi učestale telefonske razgovore. Kao da učestali telefonski razgovori s predsjednikom Vlade nisu bavljenje politikom. Dakle, Gotovina se bavi politikom, on se politikom mora baviti. Samo na koji način – ne ulazeći u ono prije dolaska iz Den Haaga, na dan dolaska iz Haaga na Trgu bana Josipa Jelačića hvali hrvatske institucije, a narod zviždi. Baš kroz tu hvalu i kroz to zviždanje treba gledati generalovo bavljenje politikom kao i generala kao ujedinitelja Hrvata.
Mislim da bi Mirko Norac na obljetnicu Oluje u Kninu mogao ujediniti hrvatski narod. A mogao bi, kad je toliko moćan, i general Gotovina. Mogao bi od hrvatske policije (Ranka Ostojića) tražiti „registar huligana“ – „hrvatski nogometni navijači“. Ako ne će general Gotovina, morala bi predsjednica Hrvatske. Jer govor Milorada Pupovca 26. travnja ove godine u Jasenovcu, kao i govor Ognjena Krausa prije nekoliko dana – zahtijeva objavu registra huligana. Urota je paklena. Traže kaznu države – naroda zbog povika: „Za dom“, ne traže kaznu onih koji to rade (viču).
Jure Vukić, Tribanj
