Zagrebački Park Kate Šoljić

Majka Kata – simbol hrvatske žrtve i ponosa

Toplo i cvjetno svibanjsko predvečerje. Tamo gdje se spajaju dvije zagrebačke ulice, Baštijanova i Selska, u prelijepom parku okupilo se mnoštvo svijeta. Kalendar pokazuje da je 10. svibanj Majčin dan. Otkriva se spomen ploča i park proglašava imenom Kate Šoljić. Na ploči piše: PARK KATE ŠOLJIĆ

Kata Šoljić, majka Nike, Ive, Mije i Mate, poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, utemeljiteljica je udruge „Majke hrvatskih sokolova“. Pored velikog plakata s njezinim fotografijama, su cvijeće i svijeće. Slušamo govore gradonačelnika Zagreba, predsjednika gradske skupštine, predsjednika odbora za imenovanje ulica i trgova, izaslanika predsjednice RH, unuka Franje i praunuke Klare… te molitvu svećenika. Ja mislim da ovaj trg treba pripadati mojoj baki. Izjavila je ponosna mala Klara. Društvo „Hrvatska Bašćina“ je nastupilo s divnim domoljubnim pjesmama. Svi su toplo pozdravljeni, s naglaskom na delegaciju branitelja iz Savske 66 i udovicu Blage Zadre, također Katu, koja je zajedno s malom Klarom otkrivala ploču.

Na današnjem stupnju narodne slobode, to je tako. Sutra kada budemo živjeli na većem stupnju narodne slobode, na spomenutoj spomen ploči će, uz imena njezinih četvorice sinova poginulih hrvatskih branitelja iz 90-ih godina, biti dopisana i imena njezina četiri poginula brata, hrvatska branitelja iz 40-ih godina. Ne ćemo više imati prikrivenih grobišta, niti prikrivenih hrvatskih branitelja. Baš zbog toga, na skupu nije mogao biti pozdravljen i 90-godišnji Vinko-Vice Ostojić, koji se zakleo da će, dok je živ, posjećivati ovakva i slična mjesta. On je sretni provlačitelj kroz rupice bleiburškog sita i rešeta, koje rupice su bile pretijesne za stotine tisuća njegovih kolega hrvatskih branitelja, uključujući i četvoricu braće Kate Šoljić, iz čijeg velikog i tvrdog srca, su još 1945. godine počele izlaziti tužne pjesme:

Slovenijo da si malo bliže,

ja bi' braći okitila križe.

Ja ću morat Sloveniju gazit,

svoje braće grobove obilazit…

Baš  iz ovih stihova, proizišlih iz narodnih srca nastale su i današnje bleiburške komemoracije. Od istih neprijatelja stradali su mi, i braća i sinovi. Izjavila je ona jednom prilikom. Ovom zgodom ću prenijeti i dio svoga teksta objavljenog u Fokusu 23. 11. 2007., a posvećenog majki Kati Šoljić. „Ama što nema Boga jadna ti bila“, grmio je s oltara mostarski biskup Ratko Perić u zagrebačkoj stenjevečkoj crkvi, na blagdan Velike Gospe 2005. godine. Nije se nikako mogao pomiriti sa strašnim krikom majke koja je na pokopu svoga sina, pred desetak svećenika, negirala Boga. Jedna druga majka, nastavio je biskup, Kata Šoljić, je na svaku vijest o pogibiji četvorice svojih sinova, reagirala sklapanjem ruku i molitvom; Oče naš koji jesi na nebesima… Neka bude volja Tvoja…

S majkom Katom smo se ovih dana družili u Zagrebu, u kulturnom domu „Hrvatsko slovo“. Govornička energija, zdrav, čvrst i neuništiv duh, ne obazire se na njezine debele bore,kao snijeg bijelu kosu, otežale i neposlušne noge… Četiri brata sam izgubila u Drugom svjetskom ratu, četiri sina u Domovinskom ratu – moga Niku, moga Miju, moga Ivu, i moga Matu. S neizbježnom krunicom u rukama, majka Kata stalno moli Boga, ne samo za svoje sinove i Braću, 15-ero unučadi i praunučadi, nego i za sve nas da čuvamo u krvi stečenu Hrvatsku. Bili su zadovoljni, sretni i blagoslovljeni svi oni koji su se te večeri družili s majkom Katom Šoljić, simbolom hrvatske žrtve i hrvatskog ponosa.

Žarko Marić