Dođoš Lijepa moja jedina Stigao je dan Nestat će ledina Moj davni san. Kad sam siš'o s vlaka Doš'o u moju jedinu Nestala je moja Vlaka Spazio sam ledinu. Što će ledina u gradu U Zagrebu bijelom Ovi ovdje ništa ne znadu Toga nema u svijetu cijelom. Tu ću ovce dotjerati Da trava ne propadne Tu se ne moraju verati Nit' može ikoja da padne. Bože mili glupih ljudi Što će im u gradu trava Od toga pametan poludi Tu nemaju niti krava. Ovdje sve treba pogledati Puno toga tu ne štima Sve to treba popraviti Ovdje za me posla ima. Nitko od njih pojma nema Tko je sti'go u jedinu Ne znaju tko im sprema Zauvijek pokositi ledinu. Ovo je grad, a ne selo Kamen ovdje mora biti Sve mora da je bijelo Ne smije se zeleniti. Prolazila su ljeta mnoga Prolazile su snježne zime Vjerom u mojega Boga Stvorio sam zvučno ime. Za to ti hvala dragi Bože Sad je grad po mojoj mjeri Nitko mi ništa ne može. Vjeran sam svojoj namjeri. Spomenike sebi dižem Na reveru nosim Tita Uz put oltare ližem Za purgere me boli kita. Bit će ovo Zagreb bijeli Na betonu mnogi šatori Gdje turisti budu jeli Pod Sljemenom moji dvori. Osvanut' će i taj dan Naših ovdje više bude Bit' ću više nego ban Nije važno što me kude. Mene nitko maknut neće Svi su oni pravi lajbeki Ja pojesti sve ću smeće Gradom će vladati dojdeki. Nera Krupić