Film o srpskim zločinima

U Splitu prikazan dokumentarni film ''Sunčica" o silovanim ženama u Domovinskom ratu

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Ogranka Matice hrvatske Split, a uz potporu Splitsko-dalmatinske županije, u utorak, 2. rujna, u prepunoj velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu prikazan je dokumentarni film „Sunčica“. Prešućivani zločini zlostavljanja i silovanja na okupiranom području te njihovo dugogodišnje zataškivanje tema su filma. Redatelj je Nikola Knez, Hrvat koji ima vlastitu filmsku produkciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Scenarij za film napisao je kazališni i filmski redatelj Miroslav Međimorec po knjizi “Sunčica”, koja je izašla 2011. godine u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora s 14 istinitih svjedočanstava žrtava silovanja. U sklopu programa sudjelovali su: Marija Slišković, predsjednica udruge „Žene u Domovinskom ratu“, redatelj filma je Nikola Knez, Iva Vidić, odvjetnica iz Argentine, Trpimir Jurkić, glumac HNK Split i predsjednik Ogranka Matice hrvatske Split i splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja

Dokumentarni-igrani film “Sunčica” donosi potresna svjedočanstva 14 žena i dvojice muškarca silovanih tijekom agresije i okupacije dijelova Hrvatske u Domovinskom ratu. Dijelovi filma snimljeni su na lokacijama u Vukovaru, Sisku i Petrinji, a igrani u američkoj državi Teksas. Riječ je hrvatsko-američkoj koprodukciji Udruge „Žene u Domovinskom ratu“ i filmske kuće „iFilms“ iz Texasa, vlasnika hrvatskog iseljenika Nikole Kneza koji je i redatelj filma. Scenarij za film napisao je kazališni i filmski redatelj Miroslav Međimorec po knjizi “Sunčica”, koja je izašla 2011. godine u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, sa 14 istinitih svjedočanstava žrtava silovanja.

„Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njenu majku su zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje. Sunčica nije znala što čine njenoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačem ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju. Nekim čudom Sunčica se nije ugušila pod tim vojničkim odorama, preživjela je osmomjesečna zatočenica. Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njenoj majci. Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njenom majkom danas. Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica“, između ostaloga zapsiano je u knjizi.

Ivica Luetić