Večernjakov analitičar ne poznaje pravo stanje stvari

Isprazna je tvrdnja da hrvatski žitelji ne mogu živjeti od poljoprivrede

Osobno nisam redoviti čitatelj Večernjeg lista, pa niti ijednog dnevnog tiskovnog informativnog sredstva, ali su mi nekad najčešće privlačili pozornost sadržaji Vjesnika, gdje sam običavao ponekad i ponešto pisano priopćiti javnosti. Sada je Večernji list vjerojatno najčešća dnevna tiskovina o čijem se sadržaju običavam informirati, ali nisam redoviti čitatelj, niti sam ikad išta u njemu objavio, a u meni nije bilo ni pobuđene takve potrebe. Stjecajem slučajnih okolnosti zaintrigirao me je naslov članka objavljena na 33. stranici izdanja od četvrtka, 7. svibnja 2015. Autor članka »Odustanimo od zablude da Hrvatska može živjeti od poljoprivrede« je gospodin Marko Biočina, čija objavljena slika svjedoči da je vjerojatno riječ o vrlo mladoj osobi. Na temelju sadržaja članka stekao sam dojam da izobrazbom pripada ekonomističkim krugovima, sklonima pridavati si atribute dominantne društvene meritornosti u odnosu na osobe, koje pripadaju stručnjacima vrhunske obrazovanosti temeljene na egzaktno izmjerenim dokazima, čija ostvarena djela ne dopuštaju zablude.

Autor članka je u svojem razmatranju zanemario glavnu stvarnostnu istinitost, a ta je da je Zemlja jedini planet u našem sunčevu sustavu, u kojem postoji biosfera, i da je tlo onaj čimbenik na kojem se temelje sva zbivanja omogućena energijom, koju termonuklearnim pretvorbama stvara Sunce i emitira prema svojim satelitima, dakle i prema Zemlji. U zabludi je gospodin Zemljanin, autor naslova članka pa njegova sadržaja.

Osoba sam seljačkog podrijetla, rođena u krškom području, pa jako dobro znam kako je tlo od neprocjenjiva značenja za opstanak i duhovnost čovjeka te svega životna. Svojim izravnim osloncem na tlo stječe sposobnost za životne aktivnosti i naravan odnos prema svemu što ga okružuje, dakle da se prilagođuje okolišu, pa ovog sebi i svemu onome o čemu skrbi. Prema tome, isprazna je tvrdnja da hrvatski žitelji ne mogu živjeti od poljoprivrede, dakle od proizvodnje dobara za izravni svoj životni opstanak, pa opstanak ostatka biosfere. Izravnim osloncem na tlo stječe sposobnost proširenja mogućnosti izravnog oslonca na tlo svojim srodnicima razmjenom dobara i njihovom pretvorbom u potrebita drukčija, čime usporedno smanjuje udio spriječenog izravnog dodira s tlom, kojim se pogoduje vožnja jednog vozača u skupom snažnom automobilu usmjerenom prema većoj potrošnji nego tvorbi, pri čemu usputno troši goleme mase životno važna kisika uz popratno trovanje zraka, kojeg udišemo, i čiju čistoću se poljoprivredom obnavlja. Neoprostiv je propust zanemarivanje iznimne kakvoće poljoprivrednih proizvoda kakve Hrvatska dokazano može proizvoditi.

Osobno raspolažem argumentima kojima mogu to posvjedočiti. Po završetku studija pa sve do obvezna zakonom određena naravna umirovljenja, bio sam zaposlenik farmaceutičke tvrtke, čijem dosegu na razinu svjetskog ugleda sam i osobno pridonio, kako istraživački tako i proizvodnjom farmaceutičkih substancija svjetski konkurentne kakvoće, primjerice važnih antibiotika, koje se proizvodilo biosinteznom pretvorbom hrvatskih kukuruznih proizvoda u bioreaktorima, koje su konstruirali hrvatski inženjeri (uključivo i mene osobno), pa proizvele hrvatske (pretežito zagrebačke) tvornice industrijske opreme. Za pokudu su , međutim, hrvatski dobavljači loših sirovina iz uvoza, koje su unatoč upozorenju da su neprihvatljive kakvoće takve kupili u povećoj količini, pa ih se nije moglo neškodljivo primjenjivati, niti ikome prodati, već uz dodatne troškove usmjeriti prema otpadu.

Na kraju svakako treba pripomenuti da se razvojem poljoprivrede potiče bolja skrb o zemljištu izgradnjom vodotočnih poveznica među hrvatskim rijekama, pa dodatnih vodotočnih kanala, čime se ublažuje posljedice poplava i omogućuje ovlaživanje tla tijekom sušnih perioda. Svakako to uključuje i učinkovitu skrb o protočnosti rijeka i izgradnji brana,

čime se stječe i pravo da vlasnici hidroelektrana participiraju u troškovima optimalna funkcioniranja vodotokova, iz kojih voda pritiče u prostor ispred hidroelektranske brane. Smijemo, dakle zaključiti, da moramo nastupati odgovornije pri iznošenju osobnih stavova, kojima se nastoji determinirati sudbinu strateški važnih prostora.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik