Jazovka

Bačen u jamu

 

 

                        Pok. „didi“ Mati Čulini

                        koji trune u Jazovki

                        (bratu od djeda Marka

                        koji trune u Golubnjači)

 

Jazovka ječi

duboka gladna jama

i jedna duša

(nažalost ne sama)…

Jeza hvata

mnoge,

        sestru i brata,

djecu i unuke

generacije Hrvata…

žandarmerija pusta

začepi ti usta

i izvede te

        na studen vani,

iz postelje tople

tek u pidžami…

 

ostade žena u čudu

i dijete samo, nijemo;

što li to nagna dželata

da odvede te

        na skriveno…

 

Zagreb ti bješe ponos

Zagreb ti bješe dika

Hrvatska zemlja cijela

cilj tvoga

        djela i lika…

 

i eto, jednom

poput braće mnoge

uhitiše te

        uhode i rugobe

odvedoše od tvog stana

u pravcu

        Jazovka-jama…

 

kao što bješe tlačen

sad si djede bačen

ko posljednja beštija svijeta

ili zločinca-probisvijeta…

 

dok krvnik se krvlju sladi,

dok lopuži osmijeh cvijeta,

dok Anđeo s nebesa gleda

tebe sad djede nema

zalud je u čudu dijete

zalud ti vapi i žena…

 

zalud stenje i rod,

nadam se ne i Bog;

jer će mu dželati stići

i pravda ih neće zaobići…

 

al dug je djede put

k Bogu, koji je ljut,

jer množe se Domajom hijene

što sišu

        lešine ispijene…

 

ima pravde u Boga

stići će kazna Zloga

jedino tako će biti

jame i grobovi mirni,

a suze prestat će liti…

 

da znaš sad

        djede Mate

i moje srce kuca za te,

za te koji si ubijen mučki

svijetliš mi svijetliš

        poput luči…

 

poput Sunca, svjetlosti neba

poput stoljeća hrvatske muke

svih vapaja

        i sveg jada

ječi ti duša

        što nastrada…

 

Jazovka duboka,

Jazovka puna,

žrtvama onih

        što su sišli s uma;

što su željeli skratiti slobodi let,

i htjeli

da im budeš

        rob ili kmet…

 

tvoj krik djede

tvoj jauk i bol

ćuti u biću sav nam rod…

protrese Zemlju, protrese tamu

uđe svijetlo

        i u tvoju ranu;

i donese nam ljubav i mir

koje je htio

        ukrasti žbir,

DONESE SLOBODU

DJEDE MATE

ZA BRAĆU I SESTRE

ZA SVE HRVATE!

 

Zvonko Čulina (1956.), Pridraga, na Uskrs 2011.