Obrana i zaštita Ive Josipovića od »Društva« Saše Lekovića
Pružila mi se rijetka prilika obrane „doživotnoga“ (kako sebi tepa zjevač ustaških i pjevač partizanskih pjesama) Drugoga, Ive Josipovića, pa je red iskoristiti ju. Pitanje je kad će mi se opet pružiti i hoće li. Napalo ga je ono nit' „H“, nit' „N“ „Društvo“, koje se još uvijek piše kao „HND“. Za „H“, manje-više, koga za njega briga, ali „N“… E ono bi već nešto trebalo značiti, „ceh“, „profesiju“ i sve što uz njih ide – a odavno je potpuno prazno. Jedno golo ništa, prazno slovo na papiru i ekranu.
Glede toga na njega („Društvo“) se ne bi trebalo ni osvrtati, ali što se može kad još uvijek poput dosadne muhe po virtualnom prostoru liježe i u javnost se meće. Dokaz da djeluje još samo kao „Družba“ (Saše Lekovića, sada) mu je i „rad“ na priopćenjima, dakle umjesto profesionalizma, obični politički aktivizam. Priopćenje o „slučaju Radman“, sada protiv Ive Josipovića, bilo ih je vjerojatno još, no tko bi ih pametan pratio u stopu. Ivo Josipović je dobio čak „Osudu izjednačavanja donacija političarima s plaćama radnika“ (Priopćenje HND-a, 25. 5. 2015.).
U Novom listu portir daje plaću novinarima?
Što je „doživotni“ Ivo, inače miljenik „Društva“ i skoro svih njegovih članova dok je „životno“ i živahno sjedio na Pantovčaku zgriješio pa ga napalo cijelo „Društvo“, a ne neki njegov član, kao profesionalac? Omakla mu se istina! Gorka i povelika pilula istine koja govori kako su svojedobna mu donacija za kampanju i plaće novinara Novog lista iz iste „donatorske“ ručice – Ježićeve. Dapače, istina je za članove „Društva“, a novinare Novog lista još gorča: Josipović je od Roberta Ježića dobio „lovu“ jednokratno, a oni su kod Ježića bili na plaći – svakodnevno. „Je li doista moguće da g. Josipović, koji je bio na najvišoj političkoj dužnosti u zemlji, ne zna da nije vlasnik onaj koji daje plaće svojim radnicima?“, ruga mu se, liberalnom kapitalizmu i zdravoj pameti u ime „Društva“ u priopćenju Denis Romac, podpredsjednik inače iz „ćelije“ Novog lista. Ne, ma gdje bi vlasnik isplaćivao plaće radnicima-novinarima. Njima je plaće, dok je tamo bio Ježić isplaćivao, bit će portir, pa se njihove plaće i Josipovićeva donacija nikako ne mogu dovesti u vezu. Tako iz pouzdanih izvora znam kako je prethodnom direktoru Novoga lista „portir“ ponudio dvostruko veću plaću, koju on nije prihvatio, već je mrtav hladan otišao. Istina, neki vlasnici nemaju veze s plaćama svojih radnika, ali samo utoliko što ih ni ne isplaćuju, međutim nisam čuo, ni iz pouzdanih izvora, da je to u Ježićevo vrijeme bio slučaj u Novom listu.
Medija u Hrvatskoj na donatorskim sisama
Dobro – ako su neki novo listni novinari za plaću „prolijevali krv“ na tržištu, kako piše u „Osudi“, kao potpisani Romac, bogme to za vrijeme Ježića pridošlice iz „Ferala“ nisu. Njihove povelike plaće, tajne, moglo bi se razumjeti kao – donacije, koje im je politički sredio jedan drugi Ivo, onaj Prvi – Sanader. Malo kod Pavića, sad već bivšega, malo kod Ježića, nešto prije bivšega, i još ponegdje, smjestio ih Ivo-bivši, kojemu svakako i iskreno želim da ne postane i „doživotni“. Skroz propaloga „Ferala“ donirala je milijunski država, donirao, milijunski i Novi list i još dobavljača- prije njih i Soros – i eto donacija pomiješanih s plaćama k'o u priči. Sve na jednom mjestu, među kojima plaćama i donacijama je Ivina, Drugoga „doživotnoga“, kap u moru Adrijanskom.
Robert Ježić, Denis Romac i Saša Leković
Boris Pavelić, novinar Novoga lista, napisao je po prikazima apologetsku i debelu knjigu o „Feralu“, nekako mi se čini opet uz „donaciju“ Novoga lista. „Uvod u Feral i „Uvod u Feral 1“ ili tako nekako. Nisam čitao, jer znam kakvi su to „smijeh“, a naročito satira, bili u „Feralu“: „Satira“ po stilu, načinu iz-govora, po metodi, po namjeri…, a ima toga još, ali za drugi člančić, nacističke satire u vrijeme osvajanja vlasti nacista u Njemačkoj (Machtergreifung). Pritom je nevažno to „lijevo“ – tko „liberalno-lijevo“ tko „komunist“ tko „desno“ tko „nacist“, „fašist“… i gdje je tu bio „Feral Tribune“. Lako se prefarbati u žuto-crveno, a iznutra biti smeđ ili crven, okrenuti pilu naopako… Gdje je razlika? U metodi je nema. Baš bi me veselila jedna takva komparativna analiza.
Osniva Josipović lijevu stranku. Treba ga reketom
Vraćamo se mi izravnoj obrani našega Drugoga „doživotnoga“. Nama to na ovim stranicama nalaže profesionalna i svaka druga čast, jer mi smo ga napadali, dok je bio na konju, kao nitko – sad kad je em pao s konja, em mu konj lipsao napadati ga i šutati mu konja mogu samo ovakvi kao to „Društvo“ i taj Romac. Maroderi. Što se te Ježićeve donacije tiče, Josipović govori jedno te isto: kad donatora pravomoćno osude, vratit će donaciju. Ne znam doduše odnosi li se to i na njegovo postpredsjedničko vrijeme, ali svejedno. Donatora nisu , još pravomoćno osudili. Čitam kako i „Bild“ o tome nešto „vrti“ (Zaustavite „Bild“!), pita se o „donatoru“ koji je trenutačno u Švicarskoj. Ivo Josipović je profesor prava pa možda ipak nekako profesionalno naslućuje kako donaciju ne će morati vratiti. Vrag će si ga znati.
Nego siguran sam kako je „Društvo“ baš briga što je Ivo Josipović o njima rekao kod Aleksandra Stanovića, ono je – pa i taj Romac u novoj „igri“ – a i Ivo Josipović se za nju sprema. O tome mu prijeteći, i piše „Društvo“: „No kako je malo vjerojatno da bivši predsjednik, ali i inicijator nove političke stranke koja se želi natjecati na sljedećim parlamentarnim izborima…“ i trla baba lan o tome što Josipović „razumije“ a što „ne razumije“. Ako ništa ne razumije, podignuti reket će uočiti. No, no, Ivo, mogli bismo se i mi, do jučer ti vjerni, primiti, recimo, zampija. Donator, oprostite, portir koji isplaćuje plaće već će se naći.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više