Priznanje palestinske države, Izrael ne će smatrati prijateljskim
Izraelska veleposlanica Zina Kalay Kleitman prije dolaska u Hrvatsku bila je savjetnica ministra vanjskih poslova Izraela, a prije toga i ambasadorica Izraela u jednom od aktualnih svjetskih kriznih žarišta – Ukrajini. U Zagrebu je već godinu dana. Ugledna diplomatkinja, koja je stručnjak za područje Rusije, jer je diplomirala i magistrirala ruske studije na Sveučilištu u Jeruzalemu, u diplomatskoj zajednici u Zagrebu slovi kao vrlo odrješita i vrlo jasna veleposlanica, koja otvoreno kaže što misli.
• Kako komentirate privatni posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Jasenovcu, a onda i Bleiburgu? To što nije sudjelovala u službenoj komemoraciji u Jasenovcu, oštro je kritizirano od dijela javnosti. Što vi o tome mislite?
– Vaše je društvo podijeljeno i te se podjele svakako očituju u odnosu na bolne događaje u prošlosti, koji su se dogodili na tlu vaše zemlje, ali i susjednih zemalja. Vjerujem da je vaša predsjednica odabrala vlastiti način kako oplakati te događaje i žrtve, sve žrtve tragedija koje su se ovdje dogodile. Poštujem njezin izbor. Kritika je bila očekivana. Za mene, kao veleposlanicu države Izrael, tlo Jasenovca – kao i tlo drugih logora u kojima su ubijene žrtve fašističkog režima, gdje su okrutno ubijeni deseci tisuća Židova – je sveto. Što mislite kako se mogu osjećati? Članovi moje obitelji ubijeni su u zapadnoj Ukrajini, obitelj s očeve strane bili su rumunjski Židovi i preživjeli su logore koje je osnovao profašistički režim u Rumunjskoj. Uvijek sam imala i uvijek ću imati poseban, osobni podsjetnik na te tragične događaje. Posjetila sam Jasenovac zajedno s drugim veleposlanicima i položila vijenac u znak sjećanja na žrtve na dan komemoracije. Nije mi sve bilo posve jasno u vezi s organizacijom događaja – ovo je bilo moje prvo sudjelovanje. Ali, uvijek ću se sjećati tog mjesta i posjet Jasenovcu predstavlja i predstavljat će događaj pun osobnog značenja.
• Što mislite o općoj atmosferi u Hrvatskoj kad je riječ o antifašističkom pokretu – i načinu kako je Hrvatska proslavila 70. godina od pobjede u Europi, sloma nacizma?
– Ponovit ću, mada mislim da sam djelomično odgovorila. Vaše je društvo podijeljeno po pitanju razmišljanja o nekim događajima koji su se dogodili prije 70 godina. Ta podjela održava i političku atmosferu u Hrvatskoj. Što se mene, opet osobno, tiče, moja obitelj, moji roditelji, uvijek su se sjećali i nikad nisu zaboravili – bez obzira na to što se događalo u njihovim životima – da su bili spašeni i zaštićeni prije 70 godina, u njihovu slučaju to je učinila Crvena armija. Tako da će događaji otprije 70 godina uvijek simbolizirati oslobođenje mog naroda.
• Ponovno se aktualizirala priča o priznanju palestinske države; ovoga puta pokrenuta je iz Vatikana. Kakav je vaš stav o tom pitanju i jeste li o tome razgovarali s hrvatskim predstavnicima vlasti?
– Stav Izraela vrlo je jasan i ja sam ga nekoliko puta prenijela i preko hrvatskih medija. Mi smo protiv unilateralnog priznanja Palestinaca, a da se ne uzme u obzir izraelski stav. Mi smo za pregovore s Palestincima koji bi trebali rezultirati rješenjem koje će biti prihvatljivo i za Izrael (a sigurnost naših granica i države ovdje su od ključnog značaja), a koje će dovesti i do stvaranja palestinske države. Izrael je protiv i ne će pristati na odluku koja bi bila silom nametnuta, bez obzira na to dolazi li ta nametnuta odluka iz Europe ili bilo kojeg drugog subjekta, organizacije ili institucije. Što se tiče hrvatske pozicije, stvar je ovakva: ministrica vanjskih poslova rekla je, među ostalim, da će se Hrvatska držati odluke EU-a o pitanju priznanja. Ali, moram naglasiti da je Europa vrlo podijeljena u tom pitanju, ne postoji konsenzus i nema zajedničkog dogovora. Naravno, bilo bi mi drago da Hrvatska bude među onim zemljama EU-a koje dijele mišljenje Njemačke ili, koje su geografski bliže Hrvatskoj, poput Rumunjske i Bugarske, koje ne dijele mišljenje o potrebi takvog unilateralnog pristupa. Voljela bih da Hrvatska ne bude među zemljama za čije stavove teško možemo smatrati da su prijateljski nastrojeni prema Izraelu i njegovoj poziciji u ovom izuzetno teškom i složenom konfliktu. No, na žalost, zasad vaša zemlja nije među onima koje izražavaju razumijevanje i podršku Izraelu.
• Ako Hrvatska odluči priznati palestinsku samoupravu kao državu, koje će biti posljedice?
– Kazala sam: taj se čin teško može smatrati prijateljskim, a posljedice bi mogle biti štetne za promoviranje i razvoj naših odnosa.
• Izrael ima novu Vladu. Koji su joj prioriteti? Što će se učiniti u mirovnom procesu?
– Ova će se vlada morati nositi s puno toga, uključujući i poboljšanje i razvoj društva. Morat će se nositi i s problemima kao što su stambeno zbrinjavanje mladih obitelji, gradnja nove infrastrukture i slično. Na prvoj sjednici nove Vlade, naš je premijer rekao da je mirovni proces s Palestincima i dalje na stolu, ali da prije svega on ovisi o tome je li se druga strana spremna nositi s izazovima. Dodala bih jedan primjer baš vezan za te izazove: palestinski pokušaj da internacionalizira konflikt tako da to pitanje dovodi pred međunarodne organizacije kao što su UN, Međunarodni kazneni sud i druge, kako bi se Izrael natjeralo da prihvati rješenje, definitivno ne pomaže u tom cilju – ako je, naravno, njihov cilj stvaranje održive države, ali ne samo na papiru…
• Koliko ste zadovoljni suradnjom s hrvatskim vlastima i što je s visokim državnim posjetima, hoće li ih biti u skoroj budućnosti?
– Izraelska Vlada tek je formirana. Izrael i Hrvatska ranijih su godina razmjenjivali državne posjete. Sigurna sam da ćemo se u budućnosti ponovno vratiti toj pozitivnoj praksi.
• Kako ocjenjujete krizu u izraelskom susjedstvu? Je li ISIL jak i može li se eliminirati kao prijetnju u bliskoj budućnosti? Kako uopće zaustaviti stvaranje novih terorističkih grupa, koje bi mogle biti gore od ISIL-a?
– Voljela bih da mogu reći kako je ISIL izgubio na snazi i da će biti eliminiran kao prijetnja u budućnosti. Nažalost, to nije slučaj i sigurno i neće biti u bliskoj budućnosti. Jedini jezik koji oni razumiju i koji se može protiv njih koristiti, to je korištenje sile – ne pregovori – jer tu strategiju i način razmišljanja oni ne razumiju, nego samo shvaćaju kao slabost. Oni danas predstavljaju prijetnju s okrutnom barbarskom silom za koju smo mislili da je nestala s ovog planeta. Poput neke endemske opasne bolesti. Oni pokušavaju uništiti život, svjetlo i civilizaciju koju poznaju ljudi željni života i slavljenja života. Voljela bih da mogu odgovoriti na pitanje o tome kako zaustaviti pojavljivanje budućih terorističkih grupa. Što se tiče Izraela – da, mi živimo u teškom i opasnom susjedstvu. Ali, Izrael se uvijek znao braniti. Nije nikada izgubio svoju sposobnost da se nosi s novim izazovima, nikad i ne će.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više