IseljeništvoBOJE RAVNICE MOJE by HF02/06/2015 Zeleno more djeteline u osvit proljetne zore U jarko purpurnoj vatri gori nebo preko Save, mrak se hvata, na istoku sija poneka zvjezdica, a beskrajno plavo more leži iznad moje glave, u novu čudnovatu sliku pretvara se ta ravnica. Spušta se večer, Sunce skoro dotiče horizont, kao ogromni narančasti balon k zemlji hita, na suprotnoj strani Mjesec otvara noćni front, nestvarno velik izviruje iz klasja zrelog žita. Gasi se današnja svjetlost iznad ljepotice moje, bezbroj dana je prošlo i bezbroj će ih još biti, a svaki je drukčiji, svakog časa druge su boje, ljeti i zimi, u jesen ili proljeće, ravnica se kiti. I svaki mjesec godišnjeg doba, nedjelja svaka, različit ali uvijek raskošan lik ravnice pruža, lijepa je i tajanstvena jutarnja izmaglica laka, isto kao i u baštama šarenilo bezbrojnih ruža. Sve te boje, bjelinu snijega vedre božićne noći, ili zeleno more djeteline u osvit proljetne zore, il’ dugu iza tople kiše kad si rekla da ćeš doći, ne mogu zaboraviti niti ako moje oči izgore. Branimir Miroslav Tomlekin, Hrtkovci