Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Dramatičan porast uvoza hrane

Sve iz inozemstva – od češnjaka preko mesa do krumpira

 
 
U 2014. uvezeno prehrambenih artikala u vrijednosti od 3,06 milijardi dolara. Vjerovali ili ne, uvoz se godinama vrtio do dramatičnih dvije milijarde dolara, no Hrvatska je lani uvezla hrane za više od tri milijarde dolara. Nagli skok dogodio se baš za mandata ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, kojeg neki drže najgorim do sada.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/06/agriculture.jpg
Crno stanje hrvatske poljoprivrede svelo se stoga na nekoliko riječi – malo proizvodimo, puno uvozimo. Zapuštena zemljišta, blizu milijun hektara, gotovo ništa iz EU fondova – i propast poljoprivrednih gospodarstava, glavni su razlozi takvog stanja. Kako se uvoz hrane u Hrvatskoj čak i potiče pogodovanjem uvozničkim lobijima, potpisivanjem TTIP-a, odnosno Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama između EU-a i SAD-a, Hrvatska bi sirotinja vrlo brzo mogla jesti samo jeftinu američku GM hranu i ostalo za zdravlje rizično smeće iz uvoza. Hrvatska Vlada podupire TTIP; poduprijeti ovaj sporazum, kažu, smatra se hrvatskim nacionalnim interesom jer on omogućuje plasman i hrvatskih prehrambenih proizvoda i prerađevina na američko tržište. Ma, o kakvom je izvozu riječ, jer uglavnom nitko više i ne spominje klimatske i sve ostale uvjete prema kojim bi se hrana mogla proizvoditi u Hrvatskoj. Zašto? Zato što se ni jedna dosadašnja vlada, kao ni ova Milanovićeva, nije sustavno bavila strategijom razvoja te izuzetno profitabilne proizvodnje, o čemu svjedoče i parcijalni pokazatelji iz vremena bivše države. Velik dio proizvođača još uvijek je okovan obvezama prema organizatorima proizvodnje koji kreditiraju njihovu proizvodnju, što znači da ne mogu samostalno raspolagati svojim usjevima.
 
Ni dvije godine nakon ulaska u Europsku uniju rezultati domaće poljoprivrede nisu sjajni, priznao je i ministar Jakovina. I na nedavnoj konferenciji “Snaga hrvatske hrane” upozoreno je da je u poljoprivredi u posljednje dvije godine izgubljeno čak 9000 radnih mjesta. Najgore je u mljekarstvu i stočarstvu. Hrvatska proizvodi puno manje mlijeka, kukuruza i pšenice od drugih država članica Unije. Osim toga, uvozi mnogo voća i povrća koje bi mogla proizvoditi za vlastite potrebe, ali i za potrebe izvoza. Međutim, iako su se ulaskom u EU za hrvatsku poljoprivredu očekivali bolji dani, to se još nije dogodilo jer poljoprivredna proizvodnja već dvije godine pada brže od BDP-a.
 
Politička pogodovanja
 
Očito je da hrvatska proizvodnja hrane, a posebno primarna poljoprivredna proizvodnja, pokazuje nekonkurentnost na zajedničkom tržištu. Sektor je neučinkovit s produktivnošću nižom i do 30 % u odnosu na članice EU. Godinama se, zaključuju stručnjaci, na političkim principima uvjetovalo povećanje poticaja i dodjela poljoprivrednog zemljišta, a nisu rješavani temeljni problemi.
 
Rasprave oko poboljšanja agrarnog sektora vode se u tri glavna smjera. To su podizanje efikasnosti i produktivnosti proizvodnje, unapređenje unutarnjeg i regionalnog tržišta, podupiranje manjih poljoprivrednika te malih i srednjih poduzetnika za snažnije uključivanje u lanac vrijednosti u proizvodnji hrane.
 
Od gubitka tržišta CEFTA-e i ulaska u EU, preko otvaranja granica do ruskog embarga, kriza se najbolje oslikava na ukidanju kvota za mlijeko. Sve je to negativno utjecalo na situaciju u hrvatskoj poljoprivredi koja je pritom propustila priliku da se prilagodi novim tržišnim uvjetima u pretpristupnom razdoblju. U 2014. godini ostvarena je najveća negativna izvozno-uvozna bilanca mlijeka. Uvoz mliječnih proizvoda kontinuirano raste, posebice u godinama nakon ulaska u članstvo EU-a, dok izvoz, ali i proizvodnja, bilježe pad. Europa 70 posto proizvedenog mlijeka daje u prerađevine, izvozi i vrlo dobro na njima zarađuje, a tek 30 % ostavlja za konzumno mlijeko, a u nas je pak obrnuto. Najjeftinije je proizvesti konzumno mlijeko, a prerađevine su te koje daju veću dobit, kažu u mljekarskim organizacijama.
 
Broj proizvođača mlijeka jest pao ispod 10.000, no smanjenje njihove proizvodnje nadomještaju veliki sustavi. Prodaja konzumnog mlijeka je najlakša jer nema troškova prerade, no i dobit je onda znatno manja, gotovo neisplativa. Mnogi razlog traže i u tome što znatno više sireva dolazi u RH, pa prerađivači na tržište plasiraju više konzumnog mlijeka. Upravo se njega najmanje uvozi, a više se uvoze prerađevine. Tako plaćamo tuđu dodanu vrijednost, a svoju ne iskorištavamo. U usporedbi s Mađarskom, hrvatska krava godišnje daje oko 4500 litara mlijeka, dok ona mađarska oko 7000 litara. U toj zemlji je 255.000 muznih krava, a u nas mnogo manje, tek 159.000.
 
Zemlja u korovu
 
S najnovijim podacima o proizvodnji mlijeka izišao je i Državni zavod za statistiku, a među kojima najviše boli to da je u odnosu na prosjek 2014. proizvodnja mlijeka za piće porasla čak za petinu, za 21 posto, a da je ukupna količina prikupljenog kravljeg mlijeka u ožujku 2015. u odnosu na ožujak 2014. manja za 4,4 posto.
 
Uglavnom, iz godine u godinu raste trošak uvoza hrane, dok stotine tisuća hektara zarastaju u korov i šiblje, a izdašni zemljopisni uvjeti, kojima se među 28 članica EU uz Hrvatsku još mogu pohvaliti tek Španjolska, Grčka, Francuska i Italija, pogoduju eventualno turizmu i turistima kojima na tanjuru uglavnom nudimo uvoznu svinjetinu, rajčice, jagode… Iako Hrvatska ima goleme poljoprivredne površine, proizvodimo tek 4,5 tona pšenice po hektaru, dok Belgija, koja je površinom mnogo manja, čak devet tona po hektaru. Kada je riječ o kukuruzu, Hrvatska proizvodi pet tona po hektara, a Austrija, koja ima mnogo nepovoljnije klimatske uvjete, proizvodi 11 tona po hektru.
 
U zadnje dvije godine Agencija za poljoprivredno zemljište raspisala je natječaje i sklopila ugovore o dugogodišnjem zakupu na 50 godina. Ugovorili su samo 1400 hektara! Podsjećamo da je ministar Jakovina prilikom donošenja izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu – nakon što su na njemu “stručnjaci” radili više od godinu dana – naglasio da će se osigurati stavljanje u funkciju čak 500.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Provedbom navedenog zakona, Jakovina je realizirao mizeran postotak planiranih poljoprivrednih površina. Jedinice lokalne samouprave nemoćne su u pogledu stotina tisuća hektara poljoprivrednih površina koje stoje neiskorištene i zapuštene, a poljoprivredna gospodarstva ih ne mogu niti koristiti niti registrirati za povlačenje sredstava iz fondova EU-a.
 
Uz veliki udio neobrađenog zemljišta jedan od problema su usitnjena obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja u prosjeku imaju 5,6 hektara nasuprot europskom prosjeku koji iznosi 14 hektara po gospodarstvu. Akademik Franjo Tomić naglašava da se gospodarstva moraju povećati, a postojeće parcele okrupniti, za što postoje dobri pravni okviri u sklopu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Poručuje da svi oni koji nisu zainteresirani za obradu zemljišta trebaju dati zemlju u zakup bilo da je riječ o privatnim vlasnicima ili o državi. No, iako je rješenje za održivo gospodarenje poljoprivrednim zemljištem okrupnjavanje, Ferdo Bašić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta izrazio je bojazan da će taj posao trajati još desetljećima.
 
Jedemo čak i tikvice iz Albanije
 
Hrvatska je u postratnom razdoblju najviše izvozila šećer, svježu ribu, kukuruz…, dok su joj glavne stavke u uvozu bile svježa svinjetina, kruh i peciva, čokolada i stočna hrana. Na popisu uvoznih artikala danas se nalaze i riba, meso, masline, pa čak i krumpir i salata, koje Hrvatska može i sama proizvoditi. Osim toga, uvoze se grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva iz Turske, češnjak iz Kine, grah iz Perua, Urugvaja i Kirgistana, bademi i kivi iz Irana. Proizvodnja graha u Hrvatskoj prije deset godina obavljala se na 6477 hektara, a prošle godine ta kultura je uzgajana na samo 800 hektara. Pad proizvodnje zabilježen je i kod drugih poljoprivrednih kultura, zbog čega Hrvatska na svaki izvezeni dolar voća uveze novog za sedam dolara, a povrća za šest.
 

Damir Gregorović, Glas Slavonije

Povezane objave

Festival masline

HF

Ugostitelji utvrdili sedam zahtjeva

HF

U Hrvatskoj stablo masline prosječno daje 1 litru ulja?

hrvatski-fokus

Rafinerije nafte i novi energetski svijet

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više