Moja Hrvatska Moj dom je ondje gdje majka me rodi, Gdje sam čuo prvu riječ i pjev laste, Gdje je otac pričo o slobodi I more gledo i lađu što brodi. Slušo sa strahom huku vjetra i mora, Želio što prije da svane zora, Molio Boga da prođe tama I sretan bio sa dolaskom dana. Bojo sam se groma, kiše, vjetra, Mislio što će biti sutra, A sutra, dan je bio vedar More ko san, a nebo božanski dar. Prva riječ bila je – mati Što me rodi, Druga neću, da me netko vodi, A onda o ljubavi i slobodi. Prva hrid bila je granica Moje kuće i doma, Kamen, bor, čempres i polja Bili su domaja moja. Volim taj krš, kamen i stijene O koje udara glazba Jadrana, Koje zatvara Drava, Dunav, Sava I Dinara čvrsta, što sa vukom spava… Najljepši su ljudi u Lijepoj našoj, Žene, djeca, stasiti – ponosni To je dom moj ja sam sretan, Jer kamen, krš, more, vuk i jastreb su Domovina moja koje nitko nema, Tu sam niko, tu sam so obiko, Dome moj volim te toliko. Tiho Vranješ