Prema Austriji se kretalo preko 500.000 hrvatskih civila i 200.000 hrvatskih vojnika
Govor na predstavljanju knjige Zdravka Tomca "Pobjednici i gubitnici" u zagrebačkom hotelu Sheraton 1. srpnja 2015.
Autora knjige Pobjednici i gubitnici (Tkanica, Zagreb, 2015.) koju danas predstavljamo, prof. dr. Zdravka Tomca upoznao sam jeseni 1993. godine u Bukureštu kao člana izaslanstva Hrvatskog državnog sabora u posjeti Rumunjskoj gdje sam bio u mandatu prvog veleposlanika RH. Iako tada u pomalo različitim političkim vodama, dobro smo se razumjeli i sjećam se njegovog osvrta u kolumni "Staloženo" u Slobodnoj Dalmaciji gdje je u osvrtu na bukureštansku posjetu napisao 'bilo je lijepo vidjeti kako su hrvatskom veleposlaniku sva vrata otvorena.' I evo nas opet, sada i u okviru HNES-a u punoj političkoj domoljubnoj akciji.
Nikola Debelić
Iz ukupnog je opusa dr. Tomca razvidno da zastupanje i zaštita hrvatskih nacionalnih interesa predstavlja temeljni zadatak njegovog javnog djelovanja. Okom vrsnog političkog prosuditelja autor prepoznaje splet silnica koje određuju razvoj događaja i daje im kvalifikaciju. Tomac je gotovo na juriš osvojio simpatije javnosti između ostaloga i svojom hrabrom samokritičnošću i reevaluacijom vlastitih vrijednosnih zasada o čemu govore i naslovi njegovih knjiga Moj obračun s KGB-om, Peta kolona, tuđmanizam i mesićizam i druge, kao i poglavlja na pr. Tomac protiv Tomca. Autor prvenstveno prati i oblikuje svoju sliku političkih zbivanja u razdoblju od 1990. do danas, o čemu pretežito govori i knjiga koju predstavljamo. Autor je punokrvni političar, on sagledava opasnosti ali i traži rješenja, on na neki način živi politiku.
Autorova je želja da se moj prilog osvrne prvenstveno na lik i ulogu Josipa Broza Tita, možda i iz razloga što je to bila tema mojih izlaganja u nekoliko nedavnih prigoda pa tako i povodom ovogodišnjeg prosvjeda 'Krug za trg' i na tribini HNES-a u Europskom domu. Osobno smatram da su postojeća saznanja o Josipu Brozu, u koja ubrajam i značajan doprinos dr. Tomca, više nego dostatna, da nadležna tijela hrvatske vlasti, znanosti, kulture i javnog priopćavanja bez odlaganja donesu odluke koje će Broza očitovati kao jednog od najtežih ratnih zločinaca XX. stoljeća. Suštinu Titovih nedjela dobro opisuje njegov nekadašnji bliski suradnik Milovan Đilas riječima: "Pokolj kakav je počinjen nad Hrvatima nepoznat je u europskoj civilizaciji." U stvari, nama predstoji druga faza borbe, a to je upoznati svijet, urbi et orbi, s istinom o Hrvatima i sudbini kojoj su bili izloženi jedno cijelo stoljeće. Poštujući volju autora ovdje ću se zadržati samo na nekoliko glavnih podataka o Josipu Brozu što će biti prikazano u 5 točaka.
1. U ožujku 1945. godine, Tito je uputio zapovijed:"Ovih dana pružit će se prilika, da komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje, ta će se prilika zauvijek izgubiti".To je jasan poziv na genocid. Početkom svibnja 1945. Tito je izdao zapovjed potpukovniku Jefti Šašiću „POBITI“ hrvatske vojne i civilne zarobljenike. Time je naredio izvršenje pokolja nad bivšim pripadnicima oružanih snaga NDH, koji su nakon predaje imali status ratnih zarobljenika, kao i nad civilima koji su bježali ispred Titove JA. Od strane je Britanaca procijenjeno da se prema Austriji kreće preko 500.000 hrvatskih civila i 200.000 hrvatskih vojnika.
2. Dana 20. svibnja 1945. Tito izjavljuje u Varaždinu da 'jedinice JA obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim…' i ovdje kaže vrlo ružnu riječ koju ne želim izgovoriti i najavljuje da će svi protivnici njegovog režima 'u novoj državi svjetlost dana gledati samo do najbliže jame'. To je otvorena najava masovnog pokolja.
3. Dr. Jože Dežman bilježi: „Ubijanje 100-200 tisuća ljudi u dva mjeseca golem je logistički pothvat, najveći pothvat jugoslavenskih partizana, to je Titovo remek-djelo. On je po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ce Tungu.“ Tito potvrđuje počinjeni genocid govorom u Ljubljani: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.“
4. U razdoblju od 18. do 30. svibnja 1945. u Teznom kod Maribora pobijeno je 15 do 20 tisuća zarobljenika koji su ubačeni u protutenkovske rovove. Od 26. srpnja do 2. lipnja 1945. izvršen je u osam dana pokolj 30.000 – 40.000 zarobljenika na Kočevskom rogu u organizaciji Sime Dubaića koji izjavljuje da je odluku o tome mogao donijeti jedino sam Tito. Milovan Đilas priznao je 1979.": "učinili smo potpuno krivo što smo ih sve poubijali. To su bili obični seljaci.' Kraj navoda. Dr. Branimir Lukšić bilježi: „Koncem svibnja 1945. partizanski komunisti nasilno su ugurali 4000 ustaša, domobrana i civila u sklonište tvornice „Impol" u Slovenskoj Bistrici, a zatim minirali ulaz u sklonište. Žrtve su umirale od gušenja."
5.Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je potvrdio: "Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita". Tito je priznao je kiparu Ivanu Meštroviću da je naredio pokolj Hrvata da se umili Srbima.
Usporedo s partizanskim zločinima kakove, ponavljamo, 'europska civilizacija nije upoznala', pokrenut je i duhovni genocid koji je bio usmjeren na razaranje hrvatskog nacionalnog duha i identiteta, a promidžbom i pranjem mozga po modelu George Orwela i u sprezi s grubim nasiljem provođena je sotonizacija hrvatstva. Ishodište i autorstvo te demonizacije hrvatstva, posebno ustaškog pokreta, pripada ustvari komunističkoj strukturi na čelu s Josipom Brozom o kojoj smo malo prije govorili. Neprihvatljivo je s pravnog, moralnog, etičkog i bilo kog drugog stajališta da počinitelj zločina presuđuje žrtvi i da se to prihvaća kao sveta i jedina istina. To sigurno nije stajalište autora, takove crno-bijele ocjene pripadaju totalitarizmu, svjetlosne godina daleko od svjetonazora autora Pobjednika i gubitnika. Da pitanje hrvatske bliže prošlosti nije beznačajno pokazuje i nova žestoka protuhrvatska promičbena ofanziva, od istočnih susjeda izvana do pete kolone iznutra, opet temeljena na navodnoj opasnost od ustaštva. Dakle opet se nad Hrvatskom nadvila opasnost od presizanja tuđina za našim svetim tlom. Odgovore treba dati znanost i struka, kao što je istraživanje Jasenovca od strane grupe entuzijasta već počelo davati rezultate. Upravo u tome, još nedovoljno istraženom razdoblju Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj i BiH, otvorene su neograničene mogućnosti za djelovanje intelektualca i znalaca, poticatelja svekolikih nastojanja u borbi za povijesnu istinu, koja će dati puni odgovor, sine ira et studio, na još otvorena pitanja naše bliže prošlosti.
Materijal knjige Pobjednici i gubitnici blizak je onim ranijim autorovim radovima koji govore izravno o sadašnjem političkom trenutku presudnom za neposrednu i dalju budućnost zemlje. U tom dijelu knjiga je određeni sažetak koji se može razumjeti i kao poučak o našem mogućem budućem političkom ponašanju. Knjiga je namijenjena širokom krugu čitatelja koji kroz podatke i objašnjenja mogu dobiti orijentaciju za koju opciju se odlučiti i dati glas, onaj glas koji će možda biti presudan za ishod izbora, pa tako i za naš hod u sutrašnjicu. Stoga toplo preporučam svekolikom čitateljstvu knjigu prof. Zdravka Tomca "Pobjednici i gubitnici".
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više