Uništen i najmanji oblik snošljivosti, suživota i dijaloga
Uza sve materijale koji su izrasli u beha društvu veliki razlika, i koji dijele i udaljuju te identitete, svakako je laž. To je zapravo i najveći rušitelj beha mostova koji su koliko toliko spajali te svijetove, kulture, nacije i vjere. I zato se kao nikad do sad laž koristi u ubijanju onog drugog i drugaćijeg, onog s druge strane, sada već potpuno, porušenih mostova. Nepravedni mir, a uz to još i nametnut, pravo je vrijeme za širenje laži, još uvijek, zaraćenih strana.
Uvijek u ljudskoj povijesti poslijeratno vrijeme bilo je i vrijeme velikih laži. Dobitnici i osvajači, okupatori i diktatori, lažima su branili dobiveno ili osvojeno. Udaralo se brutalnim i nepodnošljivim lažima po gubitnicima i porobljenim narodima. Njihovo stradanje tim se još više povečavalo. Gubitak je time rastao, a s time i sami gubitnika ostali i preživjeli bivalo je sve manje. Rat, zapravo, i nije prestajao. Oružje je utihnulo a laž u Bosni i Hercegovini odjekuje. Beha politička suvremenost sve je usijanija. U zraku se gotovo vidi usijali plamen laži, ispod koje se osijava i oružje spremno za upotrebu. Naime, laž se i koristi za pripremu oružja, za rat. Prži i spaljuje svaki trag beha snošljivosti i tolerancije, suživota i dijaloga. Brojniji narod brojnije i laže. Brojnija laž znači i brojnije rušenje povijesni mostova, što su, pa makar i obićne grede, ipak spajali bosanskohercegovačke identitete.
Daytonsko beha vrijeme obilježeno je giga lažima iz centara dva brojnija naroda, koji se osjećaju, dakako i vladaju, i kao dobitnici, i kao osvajači. Osvojeno i u Daytonu dobiveno četvrt stoljeća uspješno brane lažima. Srbi brane svoju genocidnu tvorevinu republiku srpsku, u ćijim temeljima je i velika laž, lažima je i čuvaju. Laž je u tom, u povijesti Europe prvom genocidnom entitetu, kojeg je i svjetska zajednica sugraditelj, postala pravilo vođenja politike. Tako se laž u tom beha srpskom entitetu, na etnički očišćenom prostoru Bosne i Hercegovine neometano koristi, kako u zadržavanju otetog i osvojenog, tako još više u finaliziranju procesa etničkog čišćenja i ograđivanja ratnog plijena. Budući da je sam početak planiranja i stvaranja tog cilja, dio Velike Srbije na beha teritoriju, počeo lažima o navodnoj ugroženosti Srba i Srbije, odnosno Jugoslavije, ništa i nije bilo drugo za očekivati osim laži, kao sredstvom očuvanja okupiranog. I kad su te laži iz dana u dan bile ponavljane, nekad malo glasnije a nekad malo tiše, sve od Drugog svjetskog rata, one su u srpskom narodu postale i prihvaćene kao istina. I ne samo za veliko Srbe kalibra Draže Mihailovića kojeg vraćaju u srpsku suvremenost, več i za dio svijeta koji je srpsku agresiju na Hravtsku, a zatim i na Bosnu i Hercegovinu odobravao, i ratni plijen republiku srpsku kasnije u Daytonu i priznao. Gotovo istom količinom laži koristi se i druga beha strana, muslimanska, dobitnica u Daytonu i osvajač u bosanskohercegovačkom ratu. Naime, muslimanska strana sve od pada Turske i njenog povlačenja iz okupirane Bosne i Hercegovine, gdje je ta zemlja poćinila prvi genocid u ljudskoj povijesti, nekad tiho nekad glasno govorila je o ugroženosti Muslimana i islama na tim europskim prostorima. A u stvari bila je to stalna muslimanska borba za Tursku i njen povratak u Bosnu i Hercegovinu. Iz tih dviju „ugroženosti“ brojnijih beha naroda na lažima koje su širili izbio je nacionalno vjerski sukob u Bosni i Hercegovini krajem Dvadesetog stoljeća.
Iz tog sukoba za teritorij, u kojem su sudjelovali i strani ratnici, i za pravoslavlje i za islam, uz genocidnu republiku srpsku stvorena je, gotovo, ista tvorevina u Daytonu nazvana Federacija BiH, na drugoj strani podijeljene zemlje. Lažima kakvima se čuva i brani srpski RS, današnji Bošnjaci brane i dotjeruju tu dobivenu federaciju. Danas su Bošnjaci ugroženi u tom entitetu toliko da ih, kako vjeruju i na čemu rade, može spasiti jedino etnički i vjerski čista Federacija, isto onako kao što Srbe brani etnički i vjerski čista Republika srpska.
Stoga je Hrvatima zabranjen svaki spomen na vlastiti nacionalni okvir, ustrajno su preglasavani u svim federalnim i lokalnim institucijama, ćini se sve da im se oduzme i ono malo prava školovanja djece na hrvatskom jeziku, isilovski se udara na njihovo pravo na televiziju na hrvatskom jeziku, i tako redom. U četvrt stoljeća koliko traje bošnjačko čišćenje Hrvata na federalnim prostorima Hrvati su u istom položaju kao i u republici srpskoj, a federacija ista kao i genocidna republika srpska. Pitanje je samo dana kada će ta dva dijela Bosne i Hercegovine biti u svim svojim segmentima isti, etnički i vjerski čisti bez Hrvata i hrvatskog identiteta.
Genocidna je bošnjačka dvadesetogodišnja laž da ne znaju gdje je masovna grobnica poubijanih Hrvata u selu Maljine u blizini muslimanskog konclogora u Gluhoj Bukovici, kao i za masovnu grobnicu bugojanskih Hrvata ili Hrvata poubijanih na džihadski okrutni način u selu Miletići. Lagati o tim istinama koju zasigurno znaju i Bakir Izetbegović, i Haris Silajdžić, i Ejup Ganić, i Dževad Mlaćo, i, i, i, kao i novinarka bošnjačkog „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović, koja je pisala kako je „Armija BiH čuvala katoličke crkve“ na prostorima na kojima je njena vojska i poćinila genocid, znači genocid nad preživjelim roditeljima, djeci, ženama i muževima žrtava. Zbog toga, i niza drugi laži kojima bošnjačka strana ruši sadašnjost i ubija beha budućnost, nije teško zaključiti kako za Bošnjake građansko-vjerski beha rat za teritorij traje i danas, i trajat će, nažalost, sve dok Federacija ne postane klon genocidne republike srpske. Skrivati četvrt stoljeća masovne grobnice Hrvata znači i masovno ubijanje preživjelog i ostalog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Sustavno ubijanje Hrvata u srednjoj Bosni tijekom muslimanske agresije osvajanja teritorija, rušenja i oskrnivljivanja katoličkih crkava i svetišta, crkva u Docu, Vitezu, Novoj Biloj, samostan u Gučoj Gori, crkva na Putićevu…, te bošnjačko nepriznavanje te tragične istine skrivanja masovnih grobnica Hrvata, kao i ubijanje hrvatskih povratnika, ćin je genocida, po definiciji svjetskih stručnjaka koji se bave ovakvom problematikom. Zbog laži koju bošnjačka strana ugrađuje u beha temelje nikako da se vide zidovi Bosne i Hercegovine, kao zemlje tolerancije i snošljivosti, dijaloga i budućnosti, i stoga nisu samo Hrvati žrtve bošnjačke laži, nego i Bosna i Hercegovina, kao i oni koji je lažima isilovski razbijaju i pokopavaju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više