Prošao juni, lipanj, a došao juli, srpanj
Kod nas generalno postoji rašireno mišljenje da su lekseme tipa siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i drugi kroatizmi, što je i sa stajališta etimologije i sa stajališta književnojezične tradicije neodrživo i netočno. Tako npr. čuveni sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija iz 18. st. spominje tzv. narodne slavenske nazive za mjesece, što govori o zastupljenosti ovih riječi u starijim vremenima. Prema tomu, oprez u proglašavanju kroatizama.
U bosanskom postoje dominantno dva paralelna tipa imena mjeseci koji dolaze iz rimsko‑latinske kulture odnosno iz stare slavenske jezičke tradicije. Ne treba posebno isticati da u bosanskom jezičkom opticaju postoji i hidžretski kalendar za nazive mjeseci, što još dodatno govori o slojevitosti kulture koja odraz obavezno nalazi i u jeziku.
Kod nas generalno postoji rašireno mišljenje da su lekseme tipa siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i drugi kroatizmi, što je i sa stanovišta etimologije i sa stanovišta književnojezičke tradicije neodrživo i netočno.
Tako npr. čuveni sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija iz 18. st. spominje tzv. narodne slavenske nazive za mjesece, što govori o zastupljenosti ovih riječi u starijim vremenima. Prema tome, oprez u proglašavanju kroatizama.
Kad je riječ o mjesecima junu i julu, postoje određene jezičke nedoumice u vezi s njihovim oblikom. Uobičajeno je u srpskoj odnosno točnije kazano srbijanskoj jezičnoj tradiciji ove mjesece registrirati u obliku nominativa kao jun i jul. Na prostoru Bosne uobičajeni su oblici juni i juli, u Hrvatskoj se najčešće koriste slavenski nazivi, iako se mogu registrirati i oblici juni i juli. Zanimljivo je da bi ispravan paradigmatski okvir za oblik juni bio junija, juniju i dalje, kao i juli, za koji dolaze paradigmatski oblici julija, juliju i dalje. Naime, u primjerima juni i juli miješaju se nastavci određenog oblika pridjeva, iako naravno nije riječ o pridjevima.
Slično tome pokazuje ime afričke države Mali, koja se deklinira kao Malija, Maliju i dalje, a slično je i s prezimenom Mali u Srbiji, koje bi se trebalo deklinirati kao Malija, Maliju, a ne *Malog, *Malom. U tu skupinu spada čuveni pjesnik i sufija – Dželaludin Rumi, čije se ime upravo deklinira kao spomenuti primjeri: Rumija, Rumiju itd. Zbog toga je jezično ispravnije jun – juna, junu, junom…, kao i jul – jula, julu, julom itd.
Međutim, nije preporučljivo ova imena u nominativu mijenjati i prekrštavati bosansku jezičnu praksu. U danom slučaju najvjerojatnije je riječ o utjecaju njemačkog jezika, u kojem se pojavljuju navedeni nominativni oblici, a da je onda naknadno samo razvijena paradigma prema kojoj se ove lekseme uklapaju u sistem imenica muškog roda. Ostaje, znači, u bosanskom juni – juna, junu… odnosno juli – jula, julu…
Kad je posrijedi etimologija značenja, juni nosi ime po staroj rimskoj božici Junoni, odnosno prema latinskom Iunius; juli je mjesec čije je ime posvećeno Gaju Juliju Cezaru, odnosno prema latinskom Iulius. Već se na prvi pogled i prema latinskom obliku riječi može zaključiti da u navedenim primjerima ne bi trebao biti nastavak -i u nominativu, što govori u prilog naknadnog utjecaja drugog jezika.
Ime mjeseca lipnja veže se za vrijeme cvjetanja lipa, a srpanj je u vezi s početkom korištenja srpa radi podrezivanja, osijecanja žitarica. Kako su juni i juli šesti i sedmi mjesec u godini, valja spomenuti da su u hidžretskom kalendaru to džumadel-uhra, što znači drugi mjesec osušene zemlje, te redžeb odnosno redžep, što znači poštovanje.
A navedeni primjeri mjeseci pokazuju koliko su jezik i kultura povezani s geografijom.
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija znanstveni je savjetnik Instituta za jezik Sveučilišta u Sarajevu, u kojem je obavljao i dužnost direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je sudjelovao na 54 domaće i međunarodne znanstvene i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 sudjelovanja od izbora u zvanje višeg znanstvenog suradnika. Sudjelovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg znanstvenog suradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
