Ključno je da Kina i Indija djeluju na borbi protiv klimatskih promjena
Kao bivši predsjednik australske vlade, razumijem ponešto o političkim troškovima koje čelnici moraju snositi u nastojanju da pomire dugoročne interese planeta s kratkoročnim nacionalnim interesima. Nakon sudjelovanja na sastanku na vrhu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009. godine, kod kuće su me napali i zbog toga što navodno nisam učinio dovoljno i zbog toga što sam učinio previše na postizanju obvezujućeg globalnog dogovora. Kopenhagen je bio zajednički neuspjeh svih sudionika, iako su mnogi od nas uložili mnogo napora. Konferencija Ujedinjenih naroda u Parizu u prosincu sljedeća je prilika da čelnici najvećih gospodarstava na svijetu pokažu pravo vodstvo u usporenoj drami antropogenih klimatskih promjena.
Kevin Rudd
Sjedinjene Države i Kina, najveći onečišćivači na svijetu, počeli su se zajedno boriti protiv klimatskih promjena kada su u studenome prošle godine objavili kako su postigli dogovor o smanjenju emisije ugljika. Sjedinjene Države obećale su da dvostruko brže smanjivati emisije ugljika u nastojanju da do 2025. smanje emisije iz 2005. za 26 do 28 posto, a Kina se obvezala da će vrhunac emisija u toj zemlji doseći vrhunac otprilike 2030. godine. Indija i Kina u međuvremenu početkom ovog mjeseca objavile zajedničku izjavu o klimatskim promjenama koja uključuje obećanje o predaji planova za ciljeve smanjenja emisije ugljika prije konferencije u Parizu.
Prije pet godina takve najave Sjedinjenih Država, Kine i Indije smatrale su se nezamislivima. No klimatologija ih danas čini neizbježnima. Matematička je činjenica da će te tri zemlje – Sjedinjene Države, Kina i Indija – zajedno s Europskom unijom uvelike krojiti budućnost planeta. Sjedinjene Države i Europa između 1850. i 2012. proizveli su 45 posto stakleničkih plinova koji se trenutačno nalaze u atmosferi, a Kina i Indija odgovorne su za 18 posto ispuštenih plinova, navodi se u izvješću neprofitne organizacije Climate Analytics. Nastave li trenutačnim tempom, očekuje se da će do 2020. Kina proizvoditi 24 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova, Indija će biti odgovorna za 7 posto, Sjedinjene Države za 13 posto, a Europska unija za 8 posto. U ovome trenutku ključno je da Kina i Indija djeluju na borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, Kina i Indija boje se da će se radikalnim djelovanjem znatno smanjiti gospodarski rast upravo u vrijeme kada smanjenje siromaštva i dalje slovi kao nacionalni prioritet. Mi na zapadu ne može jednostavno odmahnuti rukom na taj problem kao da nije riječ o nečemu što se tiče i nas.
No Indija i Kina suočit će se s još većim problemima ako se emisije ugljika nastave povećavati. Indija će biti jedna od država koje će biti najteže pogođene klimatskim promjenama: doći će do sve većih poplava u priobalju, a himalajski glečeri počet će se topiti. Porast globalnih temperatura učinio bi sigurnost vode još većim problemom u odnosima Indije i Pakistana. William Cline, viši suradnik Instituta Peterson za međunarodnu ekonomiju, procijenio je da bi se skromnim povećanjem prosječnih svjetskih temperatura poljoprivredna proizvodnja u Indiji smanjila za 38 posto.
Ulozi su podjednako visoki u Kini. Početkom ove godine nacionalna meteorološka služba u toj zemlji upozorila je da bi klimatske promjene imale „golem učinak” na državu, što između ostalog podrazumijeva smanjenje poljoprivrednih prinosa, ekološku štetu i nestabilne tokove rijeka. U vladinom izvješću iz 2011. predviđa se smanjenje prinosa nasada žitarica od pet do 20 posto zbog klimatskih promjena do 2050. Ne valja zaboraviti da se kinesko vodstvo već suočava s krizom neodrživih razina onečišćenja zraka u velikim gradovima.
Ukupne emisije Sjedinjenih Država sada su znatno manje nego kineske, no razina emisija u SAD-u po glavi stanovnika još uvijek je triput veća nego u Kini i 10 puta veća nego u Indiji. Ako Sjedinjene Države žele uvjeriti Kinu i Indiju da prijeđu na razvojni put s niskim udjelom ugljika, mora poduzeti odlučne korake ka smanjenju udjela ugljika u svojem vlastitom gospodarstvu tako što bi postale energetski učinkovitije i tako što bi se usmjerile na izvore energije koje iziskuju nisku razinu emisije ugljika. Jedan je dio te jednadžbe plin iz škriljevca. Za uspjeh u Parizu u prosincu će biti potreban trojak pristup.
Kao prvo, Sjedinjene Države i Kina moraju brzo osnažiti suradnju u borbi protiv klimatskih promjena, kako unutar, tako i izvan okvira pariške konferencije. To podrazumijeva zajedničko djelovanje regulatora na polju zaštite okoliša i energetike te djelotvorno oblikovanje cijena za najveće onečišćivače koji kupuju dozvole za ugljik te za potrošače koji plaćaju energiju. Velika ulaganja u obnovljive izvore energije, energiju koja iziskuje manje emisije ugljika, energetsku učinkovitosti i tehnološke inovacije kakva su potrebna moguća su jedino ako postoji prilično visoka i stalna cijena, ako vlada šalje regulatorne signale i ako se na tržištu javljaju inovacije. Kriza onečišćenja zraka u Kini trebala bi biti u samom središtu pozornosti bilateralne politike, regulatornih i tehnoloških napora, i to posebice zbog toga što utječe na sve nas.
Kao drugo, djelotvorna trilateralna suradnja između Sjedinjenih Država, Kine i Indije od presudne je važnosti. Iako je u razmjernom pogledu Indija dosad emitirala manje ugljika, njezino će stanovništvo u sljedećem desetljeću nadmašiti kinesko, a industrijska revolucija u toj zemlji tek je počela. Razina onečišćenja zraka u Delhiju već je usporediva s Pekingom. U tom je trokutnom odnosu potrebna ista vrsta suradnje na borbi protiv klimatskih promjena koja bi uključivala regulaciju, oblikovanje cijena, tehnologiju i ulaganja. U tom kontekstu ne možemo ignorirati činjenicu da će ugljen u nedostatku kvantnog skoka tehnologije vjerojatno i dalje biti velik izvor goriva za proizvodnju energije u Kini i Indiji do sredine stoljeća. Ulaganja se moraju nastaviti usmjeravati na tehnologije u kojima se ne koristi ugljen i na prijelaz na plin iz škriljevca.
Kao treće, suglasjem o borbi protiv klimatskih promjena u Parizu mora se osigurati da zemlje zaista provedu smanjenja emisija na koja se obvežu. Konačni dogovor mora biti podložan mehanizmu redovita pregleda, potpunoj transparentnosti podataka i mogućnosti da se odredbe iz Pariza po potrebi dopune daljnjim mjerama za borbu protiv klimatskih promjena. Čini se da velik dio svijeta ignorira pravo međunarodnih ugovora, no reagira na konkretne mjere zaštite okoliša koje se temelje na tom pravu. Za postizanje dogovora u Parizu bit će potrebno hrabro vodstvo. Ljudi diljem svijeta, osobito mladi, sada od čelnika naših velikih sila sve više očekuju da zaštite naš planet prije nego bude prekasno za nas sve.
Kevin Rudd, bivši australski premijer i predsjednik Instituta za društvenu politiku u Aziji u New Yorku, The New York Times
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više