Papa Franjo posrnuo u politici!

Znanstveno istražiti ulogu SPC-a u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća

Papa Franjo ne snalazi se najbolje u politici, jer zbog ''viših'' crkvenih (ne i vjerskih!) interesa posrnuo je u određenim pitanjima. Papine su velike ideje, da pod svaku cijenu ujedini pravoslavlje i katoličanstvo da se što odlučnije suprostavi virusu bezboštva, a posebice je zabrinut egzodusom islamista iz arapskih država, Azije i Afrike u kršćanske europske države. Sveti otac je u ovom kratkom vremenu svog poglavarstva u Katoličkoj Crkvi postao najpopularnija osoba u svijetu, kojem se dive s istim oduševljenjem oni koji vjeruju u Isusa Krista, kao i nevjernici; obožavaju ga i homoseksualci zbog toga jer je svoje papinske odluke (''a tko sam ja da sudim…'' o (ne)moralu ostavio Isusu, jedinom pravedniku.

Četnik i srbijanski agresorski vojnik u Antinu kod Vinkovaca u gostima kod pape Franje!

Značajno je naglasiti, da neki biskupi nisu na istoj strani s Papom, te da je njemački kardinal Gerhard Ludwig Müller izjavio kako je u Katoličkoj Crkvi moguć raskol kao u vrijeme Martina Luthera, i to zbog pitanja obitelji i braka. No, mi ćemo se ovdje, ovog puta, zadržati samo na Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, koja je stavila ''balvane'' na proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim, kao što su stavljali balvane za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.

Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj je remetilački faktor

Umjesto da se raščiste neke bitne povijesne činjnice o srpskom pavoslavlju u Hrvatskoj, koje je od samog početka bilo velikosrpsko (više nego pravoslavno) – institucionirano utočište velikosrpske osvajačke politike i šovinizma u Hrvatskoj u službi Beograda. Očevidno je bilo kako su srpske pravoslavne crkve nicale u susjednim državama kao gljive poslije kiše za vrijeme obje Jugosalvije.  Znakovito je također ustanoviti kako se prokomunistička vlast i  Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj oštro protive obnovljenju Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Treba znati, da nisu svi pravoslavci Srbi, niti su svi Srbi pravoslavci u Hrvatskoj, što se pokazalo u posljednjem popisu pučanstva. Na žalost, u Republici Hrvatskoj svakom je dozvoljeno registrirati svoje društvo, organizaciju, poslovno poduzeće i imaginarne institucije, kojima se daje novčana potpora iz državnog proračuna, kao i mnogim (ne)vledinim – antihrvatskim udrugama i nacionalnim manjinama, posebice srpskoj manjini. Ali – nema dozvole za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve – odnosno Pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Nedvojbeno, lustraciji treba nužno podrvrgnuti i Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj koja je rasadnik četništva i politički predvodnik velikosrpske ekspanzije na susjedne države. Stoga bi se netko u Hrvatskoj trebao početi znanstveno baviti ulogom Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj u vrijeme i nakon Prvoga i Drugog svjetskog rata, te za vrijeme osloboditeljskog (Domovinskog) rata u Hrvatskoj.

Papino popuštanje Nikoliću

Papa Franjo pozvao je srpskog predsjednika Tomislava Nikolića na razgovor o ulozi bl. Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu, odnosno njegovu ulozi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Srpska pravoslavna crkva i službeni Bograd, naime, osporavaju najavljeno proglašenje Alojzija Sterpinca svetim. S pozivom predstavnika vlade iz Beograda u Vatikan, da daju svoju viđenja o blaženom Stepincu, hrvatskom mučeniku, kojeg je već jednom Beograd osudio sada će istu osudu pokušati nametnuti i Vatikanu. Svojom odlukom papa Franjo je u nedoumicu doveo mnoge Hrvate.

Kao vjernik i znanstvenik usuđujem se reći da Sveti Otac nema pravo na našu štetu davati ustupke Pravoslavnoj crkvi, Putinovoj Rusiji i četničkoj Srbiji, da nam rade što rade, i da se po tom pozivaju na Papu – prokomentirao je cijelu ovu situaciju Zdravko Tomac. Ukoliko usuglašenje pape Franje i četnika Tomislava Nikolića bude presudno za NE proglašenja Stepinca svetim, onda će to biti vrlo nezgodna  poruka hrvatskim vijernicima i njihovim dušobrižnicima. Istovremeno, postoji i mogućnost da, u međusobnoj razmjeni podataka prikupljenih o djelovanju blaženog kardinala Stepinca, Srbija odustane od komunističke mitologije navedene u mnogim uradcima tipa ''Mit o nebeskoj Srbiji'', autora Branimira Anzulovića, u kojoj je Vatikan prikazan kao središtem masonerije, a Hrvati kao zločinački narod, što na žalost nekritički prihvaćaju i neke javne osobe u Hrvatskoj. Čim je ime kardinala Stepinaca prošlo put od komunističkog osuđenika do mučenika u vjeri, našlo se mnog neprijatelja katoličke vjere i hrvatske nacije koji pokušavaju krivotvoriti njegovu povijesnu ulogu. Sva navodna krivnja blaženog Stepinca sadžana je u njegovoj izjavi pred komunističkim sudom: „Bio bih ništarija da nisam osjetio bilo svoga naroda koji se plebiscitarno izjasnio za svoju državu Hrvatsku“. Sva ostala ovozemaljska priznanja su apsolutno nepotrebna!

Rudi Tomić