Riječko HNK postalo “Pozorište Vojislava pl. Šešelja”

Tko je ta Snježana Pavić!?

Nema nikakve sumnje da Zlataričin pulen, intendant riječkog teatra Oliver Frljić, pažljivo bira datume kad će hračnuti po hrvatskom narodu i njegovim svetinjama. On, kao da striktno slijedi Poglavnikov naputak 'ljuta trava na ljutu ranu'. Dne 8. listopada za Dan hrvatske neovisnosti umjesto obveznog državnog stijega na zgradi državnog teatra u  Rijeci izvjesio taj 'bosančeros' pedersku zastavu Duginih boja a da ga iz 'vlasti', lokalne državne, nitko ni opomenuo nije?

Je li riječki teatar njegova privatna prćija pa nam je tim činom htio javno pokazati svoje 'stražnjačko' opredjeljenje? Zatim u vrijeme dok je cijela poštena i domoljubna Hrvatska tugovala nad tragedijom Vukovara, 19. studenog, evo nam novog Frljićevog 'kulturološkog' uratka kojim kao da šalje poruku kako je i Hrvatski domovinski rat inačica ustaškog pokreta! Izjednačavanje krivnje, žrtve i agresora-ništa novo deja vu, već viđeno kod Pusićke, Teršeličke, Josipovića i inih yugofila!

Uostalom, nikakvo čudo jer Frljićeva kvazi-kulturna gadarija naziva 'Hrvatsko glumište' u biti je modificirana i 'daskama' prilagođena kazališna izvedba jednakog literarnog djela Slavka Goldsteina '1991., godina koja se vraća' odnosno još jedan u nizu pokušaja kako bi se potvrdila Josipovićeva izjava o reinkarniranim ustaškim zmijama-javno iznesena u izraelskom Knessetu. Riječko Hrvatsko narodno kazalište niti je narodno a još manje je hrvatsko. Teatar koji bi se trebao dičiti imenom Ivana pl. Zajca postao je opskurnom scenom političke pornografije pod mentorstvom pretile ministrice kulture i slovensko-hrvatskog mješanca, riječkog gradonačelnika.

Tko je ovom raspamećenom srpsko-bosanskom polutanu sročio scenarij teško je reći ali obzirom na 'rukopis' mogla bi to biti riječka prostakuša Vedrana Rudan uz političku recenziju Josipovićeve miljenice, odlikovane Vesne Teršelič. 'Rekviziti' kojima se Frljić u svojoj predstavi služi potvrda su njegove bezgranične odioznosti prema svemu što je hrvatsko, po njemu ustaško, ali i dokaz neshvatljive tolerancije njegovih mentora kojima je ta opskurna predstava tek puka provokacija jer 'umjetnost mora imati dozu provokacije', kaže pozamašna Zlatarica.

Pođimo redom. Na početku predstave pred publikom stoji platno s prizorom, ne znam zašto, 'Posljednje večere'; očito izrugivanje! Nakon podizanja na sceni ostaje osmero glumaca odjevenih u ogrtače poput apostola. Ubrzo skidaju ogrtače i ostaju u ustaškim crnim odorama pjevajući Mihanovićevu, dakako, ustašku himnu dok se čuje snimka proglašenja NDH Slavka Kvaternika. Ne treba biti odveć lucidan pa shvatiti alegoriju kako je 'Lijepa naša' čvrsta poveznica Pavelićevih ustaša s braniteljima iz Hrvatskog Domovinskog rata; uostalom, srbo-četnički fašizam bio je dušmanin hrvatskom narodu, i '41. kao i '91.! Slijedi niz besmislenih, bizarnih prizora kojima se dočaravaju orgije-u kojima se ustaše međusobno seksualno napastuju preko uniformi-a akteri na sceni postaju nalik zvjerima, što se prekida kad pokraj njih prolazi kip Gospe-Majke Božje, a oni tada skrušeno kleknu. Dakako, ovaj REŽI-SERI-jski gad koristi i Majku Božju kako bi se narugao hrvatskim braniteljima koji su se protiv njemu sličnih, pro-fašističkih gadova borili i fašiste pobijedili s Gospinom krunicom oko vrata!
 

Glumci potom skidaju hlače te se na njihovom donjem rublju vide portreti Zlatka Viteza, Mile Budaka, Ozrena Prohića, Jasena Boke, Joška Juvančića, Krešimira Dolenčića, Jakova Sedlara i Anje Šovagović Despot, čijim se imenima i predstavljaju. Glumci izgovaraju citate nekih od njih iz ustaških, 90-ih godina prošloga stoljeća, dok se nad njih spušta provokativni natpis 'Narodno kazalište Jasenovac'. Na stražnjoj strani donjeg rublja koja pokriva stražnjicu portreti su Snježane Banović, Vitomire Lončar i Slobodana Šnajdera; umjetnost da padneš na stražnjicu. Predstava se nastavlja veoma suptilnom scenom u kojoj se glumci svlače i ostaju posve goli, a nad njih se spuštaju 'baterije' tuševa dočaravajući plinske komore u nacističkim logorima, uključivo valjda i Jasenovac. Glumci liježu na hrpu poput žrtava ugušenih plinom-slično istinitom događanju kada su, primjerice, 'dobri' partizani (Titini antifašisti, komunisti, boljševici tko li?), oduzimanjem zraka gušili 'zločeste' ustaše u Barbarinom rovu Hude Jame e da bi Frljićeva Jugoslavija mogla slobodno disati.

Ovakvim scenama autor je pokazao kako mu je jača strana stvaralaštva ne samo politička nego i fizička pornografija a 'golotinja'-metaforički ništavilo – adekvatna je ocjena njegovim teatrološkim dostignućima, gola nula. Nakon svega viđenog ne bi bilo nimalo čudno da već sutra na zgradi riječkog teatra, recimo za katolički Božić, osvane transparent: 'Pozorište Vojislava pl. Šešelja' jer upravo je taj luđak zaslužan za likvidaciju Frljićevih 1600 ustaša Vukovara-hrvatskog grada heroja i progon njih 22 tisuće. Dakako, trebalo bi na zgradi HNK uz blagonaklonost ministarstva kulture i riječkog gradonačelnika objesiti i provokativni napis: 'Oj ustaše al' ćemo vas klati kad se Vojo u Krajinu vrati'!

Zahvaljujući hrvatskim braniteljima Hrvatska je slomila kralježnicu srbo-četničkog fašizma a danas je na (kazališnu) scenu stupila jedna nova sorta, teatrološko-verbalnog fašizma kojom se još jednom pokušavaju obezvrijediti sve hrvatske stečevine i svetinje, od Hrvatskog domovinskog rata do tradicionalne katoličke vjere i Majke Božje-naše nebeske odvjetnice. 'Linguainterdum gravius vulnerat quam gladius'-jezik ponekad teže ranjava nego mač (četnička kama, o. a.) – stara je latinska izreka! Međutim, nije problem u ovoj regionalnoj protuhi, problem leži u onima koji su tog politikantskog mega-idiota postavili za intendanta riječkog teatra, problem je i u aktualnoj hrvatskoj kamarili koja dopušta ovakvu političku pornografiju na javnoj sceni. Nema sumnje, hrvatski narod je podijeljen ali ne kao što se želi nametnuti, na 'partizane' i 'ustaše'. A podjela se sastoji u tome da danas s jedne strane imamo odnarođenu 'hrvatsku' vlast, njene moćne medije i trabante, kojoj su sloboda, neovisnost i suverenitet postali teško breme, kojoj je povijesna laž surogat istine a s druge strane stoji pošteni hrvatski narod komu ta izdajnička vlast nastoji oduzeti sve nacionalne vrijednosti pa i one za koje se krvavo izborio.

I još nešto vezano uz predstavu, komentar 'Morgenblatta' „S velikim uspjehom, uz ovacije (probrane publike, o. a.) po završetku, izvedena je u srijedu navečer u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca premijera 'Hrvatskog glumišta' redatelja Olivera Frljića i dramaturga Marina Blaževića….Osam glumaca, u crnim uniformama i kožnim čizmama, s kapama i velikim U na čelu, predstavu počinju pjesmom i plesom, zatim nas vode od silovanja do pobožne procesije, od 'Narodnog kazališta Jasenovac' do nacističkih plinskih komora i masovnih grobnica Srebrenice“ – izvještava Snježana Pavić iz JUla.

Tko je ta Snježana Pavić?

U rano jutro na dan izricanja pravomoćne presude generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini, Jutarnji list – perjanica EPH holdinga – želio je biti ispred vremena i prostora. Za provedbu takve protuhrvatske politike određena je Snježana Pavić-perjanica EPH holdinga. Dat joj je partijski zadatak da ocrni hrvatske generale, Hrvate, Hrvatsku, Oluju, a prije svega predsjednika Franju Tuđmana. No, prevarili su se. Theodor Meron ih je 'preduhitrio', pa su odmah s portala skinuli svoj mućak. Evo kako je on glasio sve do pravedne oslobađajuće presude u Den Haagu. Tekst je nedirnut i sasvim je u skladu s jugoslavenskim jezikom kojim se iz dana u dan sve više služe ove YU novine, citat:

„Kada danas ujutro šef Haaškog suda Theodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču , s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vijeće Haaškog suda odreže kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj.“

Zaključak

'Genocidni' Jasenovac lajtmotiv je cjelokupne Frljićeve kazališne lakrdije priređen s ciljem ne bi li hrvatski narod još jednom, po ne znam koji put, prihvatio nametnutu katarzu zbog ogoljele laži radnog logora Jasenovac! Pitamo se: Koji je to Jasenovac, dali onaj ustaški-precizno pobrojanih virtualnih žrtava bez forenzičkog identiteta, dali onaj prešućeni, Titin-partizanski nakon 1945. ili možda onaj također prešućeni, informbiro-ovski, nakon 1948.? Dana 7. studenog 2014. 'Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac’ odbijen je zahtjev za upis u registar udruga RH jer je, tako stoji u obrazloženju, u suprotnosti s hrvatskim Ustavom. Ako aktualna, nenarodna vlast u Hrvatskoj odbija istražiti istinu o trostrukom Jasenovcu to znači da bez pogovora prihvaća lažne srbijansko-židovske mitove pa stoga i Oliver Frljić može do mile volje režirati ovakve, političko-pornografske gadarije! A za takva dramaturško-reži-seronjska dostignuća trebalo pri Zlataričinom ministarstvu kulture ustrojit i adekvatnu nagradu: „PEHAR (friškog dreka) DESETARA ANTE TOMIĆA!“

Damir Kalafatić